„Dosta je naime što ste u prošlom vremenu vršili volju pogana živeći …. u zločinačkim idolopoklonstvima.“ 1.Petrova 4, 3

Živimo u svijetu koji traži idole: to je pravilo po kojem živimo. Ljudi imaju potrebu za idolima, za onima koji će biti njihovi bogovi, koji će ih oduševiti, kojima će se diviti i zbog kojih će ubrzano disati. Tko god učini nešto zanimljivo ili neobično, postigne neki rezultat, odmah ga učinimo zvijezdom, senzacijom. Pripisujemo mu atribute i božanske osobine. Proglašavamo ga savršenim uzorom. Mentalitet rulje, gomile, mase je: „svi smo mi ovaj ili onaj…“. Pripisujemo običnim, ali nama zanimljivim ljudima idealne osobine i nepostojeće karakteristike. Glavna osobina idolopokloničkog svijeta su nestabilan karakter i potreba da se zanosimo. Tražimo nekog kako bi se oduševili, jer željni smo senzacija i uzbuđenja. Ili želimo impresionirati druge da se oduševe s nama. Ta želja nas izlaže đavolskoj prijevari – idolopoklonstvu – najmoćnijem oružju manipulacije ljudima. Stvaranje idola udahnjuje život mitovima koje svijet prodaje. Postoji industrija koja proizvodi i potiče stvaranje objekta obožavanja, a sve da bi se zanosili, imitirali ih i nosili iste stvari. Film, glazba, sport, čak i politika – mjesta su gdje tražimo nekoga kome bismo se divili i obožavali ga. Razne industrije dobro žive zahvaljujući idolopoklonstvu ljudi.

Oni koji su utvrđeni u Isusu i stabilni, mogu se othrvati idolopklonstvu. Čak i sami sebe možemo vidjeti drugačijima ako se kojim slučajem nađemo u situaciji da smo izloženi priznanju ili divljenju drugih ljudi. Lako se ponesemo, nitko nije imun. Kad smo utvrđeni u Božjoj ljubavi, imamo stabilan ego, slobodni smo, nemamo potrebu biti zadivljeni ili impresionirati ljude da nam aplaudiraju, da se oduševljavaju, da se zanose s nama. Sve što činimo, činimo zato jer znamo da nas Bog voli i da mi volimo Njega.

„Dječice, čuvajte se idola.“ 1. Ivanova 5, 21

Dolores Čović / SirokiBrijeg.info