LJUBUŠKI – Jesmo li osjetili kako je ovih dana proslavljen dan općine? Održano je nekoliko skupova, pričalo se o arheologiji, ponovio se film Huda jama, govorilo se o sportu i to je otprilike to…
Kad je Dan općine nešto se proslavlja, a to bi trebao biti uspjeh, dobar općinski rezultat na svim poljima od gospodarstva, infrastrukture, obrazovanja, sela, svakog zaseoka i ljudskih odnosa, i to se onda objavljuje na sva zvona da svi čuju, od domaćeg čovjeka do gosta koji će ostati zadivljen uspjehom politike vlasti koja ju predstavlja.
Međutim od toga nema ništa. Ljubuški tone. Gospodarski je propao, općinska blagajna je prazna, javna poduzeća dovedena do propasti budući da se iz njih beskrupulozno uzimalo svih ovih godina.
Oni koji nastoje opravdati vlast, načelnika i bulumentu poluobrazovanih istomišljenika, kojima se okružio, kažu samo se plasira negativizam i depresija. Kakav to oni mogu pružiti optimizam, dobro bi bilo da ga javno kažu i tako osvjetlaju društveni trenutak i upute nas kako nam je dobro ovo danas, da imamo perspektive i da ćemo se pokrenuti?
Dobro bi bilo zaviriti malo u obrazovanje, gospodarstvo, izbornu infrastrukturu, spoznati koliko se stvarno vodi računa o vrijednostima prošlosti, ali i budućnosti.
Sve nabrojano je prožeto bezakonjem i nesmiljenom korupcijom u cilju trpanja narodnog novca u privatne džepove.
Nakon “zapaženih”, zapitajmo se osjećamo li ponos, plješćemo li vlasti, čujemo li ovacije ili ćemo se samo zezati na karnevalu i onda svak svojim putem. Onako ponosno i ozareno pobjeći s mjesta na kojem smo ismijali vlast i ništa više.
I tako iz dana u dan, a o društvenom razvoju šutimo, ili ne smijemo govoriti, je li ljubušake strah od nekoga i nečega?
Pogledajte samo susjede koji pakiraju kufere i odlaze. Zašto?
