Riječ corona je latinskog podrijetla i u prijevodu znači kruna, aureola ili vijenac. I upravo ta mala kruna,aureola i vijenac, taj mali zlokobni virus u zarobljeništvu drži cijeli svijet već nekoliko mjeseci, nanoseći ljudima nesagledive posljedice u svakom pogledu, od čega su najvažniji gubici ljudskih života s kojima se ništa drugo ne može mjeriti. Bez obzira na silno bogatstvo, tehniku, prirodne resurse s kojima raspolaže čovječanstvo taj maleni virus diktira svima kako će se ponašati u ovim najtežim trenucima po čovječanstvo u njegovoj modernoj povijesti. Zapravo u njegovih zadnjih 100 godina najmanje. Taj virus je postao gospodar svima i svi mu pokušavaju odgovoriti na svoj način, i to ne toliko da ga poraze koliko da igraju po njegovim pravilima. A njegova pravila nalažu strogu distancu jednih od drugih, zabranu kretanja, okupljanja, u većim skupinama,najstrožu higijenu svih nas,te uzdržavanje od nazočnosti Svetim Euharistijama kao vrhunac svega.
Zbog zabrana putovanja,okupljanja,te svih drugih aktivnosti ljudi od prije pojave ovog virusa, ljudi sve više upadaju u strah, očaj, tjeskobu, potištenost, egzistencijaalnu neizvjesnost i depresiju jer se s ovakvom pošasti nikada u svom životu nisu sreli. Svi polako uviđaju kako je taj mali virus koji u prijevodu znači kruna, aureola, vijenac zauzeo mjesto na glavi svim kraljevima ovog svijeta koji su mislili kako su nedodirljivi i kako im nitko ne može ništa. Bez obzira što je taj virus na njihovim glavama zauzeo mjesto umjesto njihovih zlatnih kruna oni se jadni i dalje nadaju kako će ovaj maleni virus biti poražen ljudskom rukom ili će sam nestati te će oni nastaviti kraljevati kao i do sada. No,bez obzira na njihova nadanja i nadanja svih onih koji još uvijek nisu shvatili tko je i što je u stvari ovaj virus i koga on predstavlja, iz razgovora s nekim ljudima ovih dana na daljinu mnogi su mi rekli kako je ovaj virus svojevrsna Božja opomena ljudima zbog njihovih grješnih, razuzdanih i uzaludnih života, u kojima je život obična čovjeka obezvrijeđen do krajnjih granica, te kako se mnogi od njih (misleći pri tome na kraljeve ovog svijeta) neće popraviti niti korjenito promijeniti svoje živote kad opasnost od virusa prođe, te će oni nastaviti sve po starom.
O tome sam intenzivno razmišljao ovih dana. Znači ovi koji su se izdigli iznad samog Boga, te prave i usvajaju zakone po svojoj a ne Božjoj mjeri u kojima na razne načine ubijaju život legaliziranjem protu Božjih i protu prirodnih zakona, maltretiraju svoje uposlenike dajući im milostinju umjesto krvavo zarađenih plaća, gdje od razlike tih plaća sebi i svojima prave hotele, motele, apartmane, vikendice, restorane, po moru i planinama,trošeći basnoslovna sredstva, na aute, motore, kurve, nakit, kocku, putovanja misleći kako će živjeti 1000 godina, će nastaviti po starom kada “ova opasnost prođe.“Oni koji su najbolje ljude spremili u zemlju a mnoge druge otjerali van zemlje će i dalje nastaviti s takvom politikom kada“ ova opasnost prođe.“Zakonodavci će donositi zakone kojima će u širokom luku zaobilaziti Branitelje kao najčasnije sinove svake države pa i ove naše, šugave BiH, te će ih i dalje bacati na cestu da umiru živi u cipelama poderanih đonova. Naši svećenici kao duhovni pastiri će i dalje sa Svetog Oltara zaobilaziti istinu u širokom luku te nastaviti hvaliti “naše dobročinitelje“ premda su dužni propovijedati Evanđelje, Živu Božju Riječ u kojoj nema zaobilaženja istine premda je velika većina tih Riječi u prispodobama, ali je ponekad dobro rastumačiti te prispodobe ljudima kako bi se prepoznali u njima a poglavito oni koji na svim većim crkvenim prigodama sjede u prvim redovima naših crkvi sa svojim boljim polovicama kao „najčasniji sinovi“ svake države pa i ove šugave BiH, premda su oni najšugaviji sinovi svake države pa i ove.
I svi će oni kako to meni na daljinu javljaju moji prijatelji i poznanici „kada ova opasnost prođe“ nastaviti sa svojim starim uhodanim zlim životnim navikama. Odista kad bolje promislim tako će nekako i biti ali meni u ovom trenutku nisu interesantni oni već mali obični ljudi. Premda ovaj virus pogađa trenutačno sve pa i male obične ljude ponajviše oni su pripravni na sve a najviše na neimaštinu, te ih ovaj virus ne može toliko koštati kao ove kraljeve, “velike ljude“ kojima je na glavi zasjeo maleni corona virus umjesto njihovih zlatnih kruna. Mali ljudi i u velikim nevoljama lakše podnose krizu pa se tako na svoj i na tuđi račun šale putem društvenih mreža, od kojih treba izdvojiti slijedeće:
-Kućna izolacija je najlakše pala Hrvatima jer oni su godinama za DOM SPREMNI!,
-Kad se birtije ponovno otvore nemojte zaboraviti da su vam zatvorili vrata kad vam je bilo najteže,
-Krizni štab: Svi bračni parovi koji dobiju bebu za 9 mjeseci biće kažnjeni zbog nepoštivanja pravila o razmaku od 2 metra.
-Iziđimo večeras u 20,00 sati na balkone i pozdravimo pljeskom mene i moju familiju što se nismo međusobno pobili u ova 72 sata provedenih u 4 zida.
I upravo zbog ovih malenih neznatnih ljudi najinteresantnijih Sinu Božjem i nastaje ovaj tekst jer su oni i piscu ovog teksta najinteresantniji pa ih stoga pozivam da oni još više promotre svoj dosadašnji život u svijetlu corone-krune svega. Neka svaki od nas pronađe greške koje su naše živote usmjeravale prema stazama koje nisu Božje a takvih je dosta. Ta koliki su od nas od svetkovina, rođendana, najobičnijih proslava pravili svadbe, trošeći značajna sredstva na njih premda nam to nije potreba,niti nam mogućnosti to dopuštaju. Koliki od nas su za pripreme svadbi naše rodbine na sebe i svoje bolje polovice, te naše kćeri dizali kredite kako bi is financirali sve to. Koliki od nas su svojoj djeci pa čak i onima u osnovnoj školi kupovali najskuplje pametne telefone, play station, video igrice, laptope, automobile, skutere, motore, te drugu tehničku robu, a za izlaske im davali znatna novčana sredstva nakon kojih su oni tulumarili do ranih jutarnjih sati vani Bog sami zna gdje. Koliki od nas su dopuštali svojim sinovima i kćerima izlaske tek nešto prije ponoći ili nakon nje, umjesto da su oni u to vrijeme u svojim krevetima kako to Bog zapovijeda.
Koliki od nas su umjesto viđanja svoje djece i razgovora s njima kupovali njihovu ljubav dajući im znatna novčana sredstva kao nadomjestak nepovratno izgubljene ljubavi. Koliki od nas su tolerirali njihovo spavanje u nedjeljno jutro nakon večernjih izlazaka umjesto da smo ih natjerali u crkvu na Svete Euharistije što je obveza kao najjači zakon. Koliki od nas su tolerirali našim kćerkama i sinovima zajednički život prije braka za vrijeme školovanja, ili zajednički boravak na ljetovanju po 7 i više dana. Koliki od nas su svojim kćerkama prije sklapanja braka rekli: “Kćerko moja uvijek imaš mjesta u svoje mame ukoliko te taj tvoj krivo pogleda.“Koliki od nas su naše kćerke tetošili u rastavama brakova i za najmanju sitnicu premda je brak trajna i neuništiva zajednica muškarca i žene koja se može razvrgnuti samo sukladno crkvenom Kanonskom zakonu. Koliki od nas su svaki dan sa svojom djecom ustrajno molili Svete Krunice i molitve prije i poslije jela? Koliki od nas nisu oprostili svojoj braći i sestrama zlo koje su nam načinili svojim postupcima u svezi zaostavština ili drugih imovinsko-pravnih odnosa?
Koliki od nas nisu oprostili svojim dužnicima njihova dugovanja prema nama premda nam nije zagorjelo jer živimo u relativno dobrim uvjetima za razliku od njih? Koliki od nas se još uvijek nisu odrekli psovke kao početka većih zala koje nas nakon psovke obuzmu? Koliki od nas su krili od svojih supruga kolike su novce ostavili u kladionicama i kockarnicama nadajući se kako će im taj jedan „pravi“ dobitak koji je obična zabluda korjenito izmijeniti život. Koliko od nas su umjesto svetih nedjeljnih misa svoje vrijeme provodili po običnim prčvarnicama kartajući, psujući i olajavajući svoje susjede i sve druge. Koliki od nas su pri obavljanju svojih poslova ili nadnica ljudima koji su slijepo vjerovali u nas i naš rad sfušerili građevine ili uvalili stare dijelove u njihove automobile i kućne strojeve a naplatili ih kao nove. Moglo bi se toga još napisati ali i ovo će biti dovoljno za malog čovjeka. Jer svatko od nas se može u nekoj od ovih crtica prepoznati. Uh, još da ne zaboravim nešto po meni jako bitno. Koliki od nas su se udostojili obići naše stare, nemoćne i bolesne susjede koji su potrebiti naše pomoći u ovo najzahtjevnije vrijeme po svakoga od nas a poglavito za njih i ponuditi im svoju pomoć pri kupnji najosnovnijih potrepština i lijekova? Pa zar ovo nije milosno vrijeme u kojemu nas corona virus kao kruna svega poučava i usmjerava na činjenje dobra.
Posebna opaska: Koristim ovu prigodu zahvaliti se vijeću moje i naše MZ Brig koja je ponudila pomoć starim, nemoćnim i bolesnim osobama naše MZ u zadovoljavanju njihovih najosnovnijih životnih potreba. Hvala vam jer ste prvi javno krenuli u tu akciju premda postoje mnogi volonteri u svim našim MZ koji to već čine ali to nisu objavljivali javno.
Vlado Marušić
SirokiBrijeg.info
