LJUBUŠKI – Humačka ploča najstariji je pisani spomenik Hrvata u BiH, a pisana je starohrvatskom ćirilicom (bosančicom) s uporabom pet slova na glagoljici, što je svjedočanstvo da se na ovim prostorima ranije koristila glagoljica. Spada u najvažnije i najstarije spomenike s naših prostora napisane na kamenu. Pretpostavlja se da je nastala krajem X. ili početkom XI. stoljeća, iako u nekim izvorima stoji da potječe iz XII. stoljeća.
Sve do 1958. bila je uzidana u pročelje franjevačkog samostana na Humcu kod Ljubuškog u Hercegovini, a danas se čuva u muzeju istog samostana.
Dimenzije ploče su: dužina 68 cm, širina 59 cm, debljina 15cm, a njena je težina 124 kg. Natpis na ploči ima 80 slova u 25 riječi. Natpis je na ploči uklesan spiralno u tri reda u obliku četverokuta, kako bi se mogao čitati prilikom obilaska oko oltara.
Do danas su brojni znanstvenici pokušali objasniti natpis na ploči. Postoje još nejasnoće koje čekaju n da se istraže. Natpis otprilike glasi ovako:
U IME OCA I SINA I SVETOGA DUHA. OVO JE CRKVA ARKANĐELA MIHAILA, A ZIDAO JU JE KRESIMIR(?), SIN BRETOV(?), ŽUPI (?)RUC I NJEGOVA ŽENA PAVICA(?).
Upitnici stoje kod pojmova koji još nisu jasni. Mnoga pretpostavljena imena su povijesno nepotvrđena, posebice ime župe. Tako se za osobu koja je zidala spominje Krsmir, Kresimir ili Krešimir, Uskrsmir; ime njegove žene je Pravica ili Pribica, po nekima i Pavica. Slično je i s imenom oca, a najveća je zagonetka ime župe koja se tumači najčešće kao Vrulac ili kao Urun, a postoje i druga tumačenja.
Ostaci crkve sv. Mihovila još nisu pronađeni. Pretpostavlja se da se nalazi na uzvisini, jer su se crkve posvećene sv. Mihovilu, arkanđelu, ratniku, obično i gradile na uzvisini.
