Moglo bi se reći kako nema ozbiljnijeg književnog uratka u ovom zapadnohercegovačkom gradiću koji nije recenzirala ili barem uredila načinom prilagodljivim suvremenoj književnoj sceni.
Poznata širokobriješka profesorica, novinarka, kulturna djelatnica i književnica Blanka Kraljević osoba je kroz čije su ruke i stručno pero posljednjih godina prošli mnogobrojni rukopisi nov(ij)e generacije širokobrijeških pjesnika i spisatelja. Moglo bi se reći kako nema ozbiljnijeg književnog uratka u ovom zapadnohercegovačkom gradiću koji nije recenzirala ili barem uredila načinom prilagodljivim suvremenoj književnoj sceni.
Diplomu profesora hrvatskog jezika i književnosti stekla je 1987. godine na zadarskom Filozofskom fakultetu. Kako je posao u struci i tada bio nemoguća misija, po nekoj inerciji (‘mala dobro piše’) zaplovila je novinarskim vodama i tamo radeći u različitim medijima osam godina čekala i 1994. godine dočekala posao u Gimnaziji fra Dominika Mandića na Širokom Brijegu.
”Jednu godinu, 1988. na zamjeni sam radila u čakovečkom Centru za obrazovanje kadrova u privredi. Danas to smatram pametnim potezom i dobrom odlukom, ali u dobi od 24 godine raditi tako daleko od kuće i u onim nesigurnim prijeratnim vremenima nije bilo uvijek najugodnije iskustvo”, reći će Blanka Kraljević na početku razgovora za Bljesak.info.
Uređivala je rubriku kulture i izvještavala s ratnih bojišta
Iako je prvi tekst objavila u sarajevskom Oslobođenju, koji je onodobno bio tiskan na ćirilici, Blankino prvo novinarsko iskustvo bio je lokalni širokobriješki tjednik Vrisak čiji je prvi broj izašao u studenome 1989. godine. U početku je bila opčinjena ljudima s kojima je radila. Reći će kako tada nije znala ništa o novinarstvu, ali je bila spremna učiti. I učila je od tada već iskusnih novinarskih lisaca Andrije Zeljke, Frane Vukoje i Miljenka Karačića koji su bili prvi dopisnici dnevnih listova iz prijeratne Lištice, današnjeg Širokog Brijega.
”U Vrisku sam ispočetka baš svaštarila i pisala o svemu (gospodarstvu, zdravstvu, školstvu, kulturi…). Nekako sam brzo pokazala sklonost prema kulturi. Najvjerojatnije jer sam bila jedina žena u muškoj redakciji, a i kultura nije rubrika za koju se novinari otimaju. Nije mi to smetalo i nisam se osjećala ugroženom, ali sam se polako, nadam se radom i zalaganjem, nametnula i ubrzo dobila prigodu postati dopisnicom Slobodne Dalmacije u njezinu zlatnom dobu. Za ilustraciju, dnevno se u Širokom Brijegu u to doba prodavalo 800 komada Slobodne Dalmacije koja je upravo tad iz regionalnoga dnevnoga lista postajala nacionalni dnevnik”, riječi su kojima je Blanka Kraljević opisala svoje novinarske početke.
Kako je ubrzo počeo rat naša se sugovornica posvetila novinarstvu potpuno zaboravljajući kako je profesorica hrvatskog jezika i književnosti u potrazi za poslom u struci. Tada je lokalni dvotjednik Vrisak prerastao u regionalni tjednik Hrvatski list i Blanka je spojila nespojivo – uređivala je kulturnu rubriku, ali i pisala ratne reportaže.
”Obišla sam veliki dio ratišta. Osim bližih bojišta u okolici Mostara stizala sam i na livanjsku i kuprešku bojišnicu, na Bokševicu, u dubrovačko zaleđe… Da ne nabrajam, jednostavnije je reći gdje nisam bila. Nisam išla u srednju Bosnu iako sam imala veliku želju posjetiti neka mjesta, primjerice Zubiće koje sam stalno spominjala u svojim izvješćima”, ističe sugovornica u razgovoru za Bljesak.info.
Za nju su, kako će reći, ta ratna novinarska vremena bila teška, ali i istovremeno lijepa vremena. Nastavila je i dalje učiti o novinarstvu. Imala je sreću što je svakodnevno gledala kako rade i pišu kolege, danas redom pokojni Petar Miloš, Smiljko Šagolj, Ivan Ćubela, ali i Zdenko Vranješ, Pejo Gašparević, Dragan Marjanović i njoj osobito drag Joško Martinović. Tada je mjesečno objavljivala od 45 do 60 tekstova što u Slobodnoj Dalmaciji, Hrvatskom listu ili nekoj od lokalnih radijskih postaja, ali i časopisa kao što su Naša ognjišta i Kršni zavičaj.
”Bilo je to strašno puno posla u kojem nije bilo ni redovitih primanja, ni odmora u doba kad je tehnika dostupna nama novinarima bila prilično zaostala. Na primjer, iz Mostara smo se mogli telefonski javiti u redakcije samo po nekoj privatnoj liniji ili zahvaljujući kolegijalnosti novinara s Radija Herceg Bosne. Zadnji tekst koji sam objavila u Slobodnoj Dalmaciji bila je vijest o smrti Sofije Naletilić Penavuše u lipnju 1994. godine”, dodaje Blanka Kraljević koja je još jedno kraće vrijeme paralelno radila u širokobriješkoj gimnaziji i Hrvatskom listu.
Novinarstvo i prosvjeta su njezine dvije podjednake ljubavi
Točnu evidenciju o svojim novinarskim uratcima nikada nije radila. No, kako svjedoči, moglo bi se izračunati kako je u životu u relativno kratkom vremenu objavila više od dvije tisuće tekstova. Danas je sigurna kako su i novinarstvo i prosvjeta njezine dvije podjednake ljubavi.
”Nikad nisam prekinula vezu s novinarstvom jer sam i na novome poslu u gimnaziji odmah osnovala novinarsku sekciju i pokrenula Dominik, školski godišnjak čiji je prvi broj izašao u lipnju 1995. godine. Kasnije sam i u Matičinu širokobriješkom ogranku u doba kad sam bila predsjednica sa skupinom suradnika pokrenula časopis Vitko”, ističe ova profesorica hrvatskog jezika i književnosti koja je 2007. godine uslijed proživljene životne traume svoj profesorski posao morala zamijeniti onim u školskoj knjižnici.
”Nije to posao koji me ispunjava jer je knjižnica loše opremljena, ali je posao koji mi dopušta raditi ono što najviše volim – čitam i pišem. U situaciji kad neke probleme ne mogu riješiti preko noći, pokušavam izvući maksimum iz onoga što mogu. Tako sam u tome po mnogočemu, za mene teškom razdoblju, uspjela napisati i objaviti dvije knjige koje sigurno ne bih uspjela napisati da sam ostala raditi u učionici”, dodaje Blanka Kraljević.
Da nije prošla iskustvo teške bolesti i liječenja, naša sugovornica ističe kako ne bi imala hrabrosti izaći pred javnost s napisanim pričama i pjesmama. Već ima spremnu i treću knjigu. Pjesme piše cijeli život, izuzevši samo ratno vrijeme. Svoje pjesme iz gimnazijskog doba nije sačuvala, ali igrom slučaja jest one iz zadarske faze.
”Kad se još malo odmorim od prethodne knjige, planiram objaviti knjigu pjesama. Imam ih već dovoljan broj, razmišljam i o suradnicima. Izdavača i naslov već imam. Koči me, zapravo, strah ne potpasti pod trend hiperprodukcije i poplave objavljivanja svega i svačega. Bila bih presretna da kvantiteta urodi kvalitetom, ali dugogodišnje iskustvo daje mi pravo biti skeptična. Prelagano prosječnost proglašavamo remek-djelima, a živimo, zapravo, u vremenu književne osrednjosti”, poručuje naša sugovornica.
Do sada je objavila ”Širokobriješku književnu čitanku”, jedinstveni bibliografski leksikon u kojem iznosi pregled stvaranja širokobrijeških autora od davne 1821. godine (fra Rafo Barišić) do današnjeg dana, te zbirku kratke proze “Priče o sovi i ševi” koja predstavlja svojevrsnu literarnu rekapitulaciju njezinog života.
Široki Brijeg je teška i čudna sredina
Na koncu našega razgovora reći će kako cijeli svoj život u nemogućim uvjetima i volonterski pokušava pokrenuti stvari koje voli i u čijoj organizaciji uživa. Je li donquijotovski tip ne zna, ali je sigurna kako ne bi mogla raditi poslove kojima ne vidi smisla i svrhe ni pod koju cijenu.
”Široki Brijeg je teška i čudna sredina, ali ima jedan sloj ljudi koji su, i pored svih nedaća koje su nas snašle, spremni sudjelovati u kulturnom životu. Pola sam života okružena mladim ljudima. Rad s njima sam smatrala blagoslovom. Mislim da nismo svjesni koje su nam bogatstvo. Pokatkad ih je teško pridobiti za sudjelovanje ili motivirati da se uključe, ali kad ih dobijete, možete računati da vas neće razočarati”, zaključuje Blanka Kraljević.
Napominje kako u gimnaziji redovito svaki naraštaj izbaci nekoliko kvalitetnih imena – pjesnika, recitatora, glumaca, slikara i te darovite učenike njihovi profesori i voditelji sekcija redovito prepoznaju i rade s njima, pa ako samo poneki od njih dospije u žižu kulturne javnosti, sretni su jer su ispunili svoju misiju.
Upravo će s nekolicinom takvih Blanka Kraljević u utorak, 2. travnja 2019. godine u širokobriješkoj Narodnoj knjižnici s početkom u 19.30 sati upriličiti Večer javnog čitanja kraće proze. Pročitat će 13 ulomaka iz priča Ivana Raosa, Vladimira Pavlovića, Ante Matića, Petra Miloša, Ante Kraljevića, Joze Mašića, Cecilije Toskić, Vesne Ujević, Ljilje Leko, Miljenke Koštro, Blanke Kraljević, Ljube Krmeka i Anite Martinac.
Tekstove će uz autore čitati: Marinko Karačić, Karlo Vukoja, Andrija Zeljko, Ilija Soldo, Marijana Jurilj, Lovro Kožul i Anamarija Skoko. Program će voditi Željka Šaravanja.
Nakon književnih susreta ”Tulum slova” i ”Na kavi s književnikom”, Blanka Kraljević se i ovim projektom potvržuje kao pionir nemalog broja inicijativa i organizacije kulturnih događaja u Širokom Brijegu.
Ivan Kraljević / Bljesak.info
