Neopjevani društveni deponij, Cream de le Cream palanačke baruštine-BARE, pojilište za grabežljive, kao takve, samo su u Mostaru- smradogradu mogle niknut. Mostarci, kad im dođu gosti, koji požele vidjeti gradske znamenitosti, nikad se s njima, ne požele uputiti put BARA. Neka Vas toga, Mostarci, nikad ne bude ni stid ni sram!.

BARE su: lokve po kojima gazimo, ustajala vodurina-stanište svega i svačega zaraznog-od covida pozitivnog! U mnogim kulturama imamo gastro-ponudu: kukaca, punoglavaca, žohara, mravi, puzavaca svake vrste, koji se kote i žive, u i po BARAMA!

No, jesu li, ovi iz naših BARA jestivi?

Proslov- Kako čujem, a i vidim po portalima i na društvenim mrežama-BARE od Vas traže punu pozornost, stoga svoje kazivanje počinjem dubokom intimnom ispovijesti mahalskog seksualnog prijestupnika:

Neki dana odlučim da se vratim svojoj pravoj-pravcatoj seksualnosti, da pratim parove!. Naime, nemoj da ste i pomislili da sam išo pratit parove sam: Žabac, Fuda, Zijo, Eda, Salkica, Isma, bilo nas je iza svakog: bora, drače, bršljena. Pripremili bi fašu, na koju bi namamili parove!

Kako nam se, nehtijući, dogodio etnik klemzing, osta samo ja!. Jebiga, ništa zato, detektivskom strpljivošću i iskustvom majstora vizanja krenem, gdje drugdje, nego put BARA. Kad tamo, imam što vidjeti: umjesto loga-namjerno namještena mjesta za napaljene i sexualno osvještene djevojke & dečke, a sve iz razloga da ih se bolje viza, niknuli nakvi: bedemi, zidine, kapije od kovanog željeza, kuće izgrađene u maniri kolumbijskih kartela. Odmah pade mi napamet stolačka metalna industrija i razlozi zbog kojih je propala!

Toliki metri položenog kovanog stožernog čelika nisu plaćeni. Istinu Vam pričam, i, umjesto kamasutrinih poza, kojima bi nas parovi dražili – draškali – tjerali na grijeh onanije, sad mi se pokazuju golemi ali tužni psi, koji bauljaju avlijama, beznadno lajući i mašući repovima, nadajući, da ću im se bar ja javiti, pomaziti ih… Nije teško pretpostaviti da su im samo gazde tužnije?.

Gradnjomanija se izdrkala po njima, pa se vuku ispred tevea, zaljubljeni u nastupe lidera, na havu ni ne izlaze. Žalostan sam, ne obavljena posla: guljenja mahuna – gnojenja gardenija i ostala mastrubacija, jer moj prvi seksualni susret počeo je s vizanjem!. Vjerujem da Vas ne moram uvkjeravati, kako smo zapravo mi bili vizionari!. BARE su tada važile za mjesto vizionarskog hodočašća, a pogledajte, majke Vam sad: nit vizije ni vizionara. Kolosalni šupak u kojem se smjestila i zatvorska jedinica – zatvora Ćelovina, istog naziva BARE. Sve samo odabrano društvo!. Spreman sam se bio i poniziti, kad bi me uhvatili s slatkišem u ruci, i to sve pred navalom strasti para koji vizam.

Danas, ni popišat mi se neda, pod stožerno kartelskim graditeljskim pothvatima, a kamoli da sebe uhvatim napaljenog. Što da uradi jadni macho dečko, nakon šetnje BARAMA – tako isfrustriran vratim se kući, i, s velikom strašću počnem tipkati…

…da se vrate ona vremena, kad si se samo od picajzli mogao zaraziti u BARAMA…

Hrvatin Tomašević / SirokiBrijeg.info