LJUBUŠKI – Kod nas u hercegovačkim vinogradima održavanje međurednog prostora u vinogradu uglavnom se provodi obradom zbog klimatskih uvjeta, za razliku od kontinentalnog djela Europe gdje je prisutan travnati pokrov koji se košenjem-malčiranjem održava iz razloga što u ljetnim mjesecima dolazi do oborina. U zadnje je vrijeme u Ljubuškim vinogradima bilo pokušaja uvođenja travnatog međurednog pokrova na vinogradima, ali bez uspjeha, jer se nije poštovala struka i znanost. Umjesto da se na malom uzorku do 5 hektara provedu istraživanja, naprotiv, primijenjena je mjera na većim površinama te se pored travnatog pokrova primijenila i rekonstrukcija uzgojnog oblika te je izostavljena gnojidba i niz ampelotehničkih mjera.
Cilj je bio dobiti grožđe i vino vrhunske kvalitete u odnosu na dosadašnju tehnologiju koja je obuhvaćala obradu, gnojidbu i sve potrebne agrotehničke i ampelotehničke zahvate u vinogradu. Što se tiče travnatih prostora u vinogradu oni su danas našli primjenu u organskom vinogradarstvu i sigurno da imaju niz prednosti u odnosu na obradu, a kao primjer iznosimo čuvanje plodnosti tla, veća mikrobiološka aktivnost te manje gaženje tla.
U Ljubuškim vinogradima imamo primjera održavanja travnatih međurednih prostora u vinogradu, a ovdje ću navesti jedan negativan primjer kako se ne uvažava struka. Jedan naš vinogradar radeći u Švicarskoj u vinogradima i voćnjacima htio je primijeniti takva iskustva na svom vinogradu pored kuće. Od održavanja zemljišta košenjem do gnojidbe stajnjakom te s obzirom da ga nije zatrpao sa zemljom, kroz tri godine vinograd je toliko oslabio da ga je u četvrtoj godini iskrčio.
Također, vinograd na većoj površini gdje je primjenjivan travnati pokrov je iskrčen i samo je ostao još jedan manji dio, ali i on je u vrlo lošem stanju i pred krčenjem. Vinograd je starosti 15 godina.
Jedno istraživanje na ovu temu provedeno je na vinogradu u Čileu, a rad je prezentiran na 37. vinarskom kongresu održanom u studenom 2014.godine u Mendozi (Argentina) pod naslovom: „Effect of resident cover crop on AOC Rioja cv. Tempranillo blanco –vitis vinifera L.-vineyards“.
Istraživanja su provođena od 2010.-2012.godine kroz tri godine na kultivaru ili sorti prirodnom mutantu Tempranillo bianco, koji je nastao od kultivara Tempranillo tinto otkriven 1998.godine unutar vinogorja AOC Rioja.
Sve potrebne radnje u vinogradu su provedene, od skidanja lišća, navodnjavanja, travnatog pokrova, skidanja grozdova, suvišak u odnosu na kontrolu tradicionalnog načina ili obrade tla u vinogradu. Dobiveni rezultati su sljedeći.
Varijanta sa travnatim pokrovom i trsovi su imali manju bujnost, a grožđe sa većim sladorom ali manje sa ukupnim kiselinama što se objašnjava da su sa manjom bujnosti imali i veću dostupnu svjetlost za stvaranje šećera u listovima odnosno u bobicama, za razliku od kontrolne varijante. Vino je imalo i jači fenolni sastav, jer fenoli potječu iz pokožice opne, a oni su bili također jače izloženi sunčevoj svjetlosti. Kod kušanja aromatski spojevi su bili niži za razliku od kontrole jer takvi grozdovi su bili više u sjeni što je poželjno za arome u grozdu ili u vinu.
Slične rezultate su dobili i drugi istraživači. Po mom mišljenju, u hercegovačkim vinogradima bi se moglo provesti zatravljivanje vinograda, ali uz sjetvu trava koje ne stvaraju duboko korijenje ili sjetva smjesa trava i leguminoza, a ne forsirati korove sa dubokim korijenjem koji mogu koristi vlagu u ljetnim mjesecima. Ovakva primjena bi mogla biti u vinogradima sa glinovitim teškim tlom i gdje je prisutna podzemna voda, te svakako na nagnutim terenima radi čuvanja od erozije. Primjena svakako po shemi svako drugim redom, znači jedan travnati red, a drugi obrada i poslije 3-4 godine zamjena. Voditi računa da se bujnost čokota ne smanji do kritične granice, a to je do granice za krčenje.
Izvor vijesti: mr.sc. Branko Rogić / Radišići.ba
