LJUBUŠKI – Posljednjih nekoliko dana u središtu pozornosti je film koji govori o emocijama i ljubavi dvoje mladih koja se ponovno budi, unatoč različitim pogledima na svijet.
A što je toliko privlačno u njemu da ga je za samo deset dana vidjelo više od 15.000 ljudi, pitali su iz Dnevnog lista autora filma Mislava Borasa iz Ljubuškog, koji je trenutačno na studiju u Varaždinu.
Kaže kako je sve počelo za vrijeme prvog međuispitnog razdoblja na fakultetu, kada je kao i svaki pravi student napravio malu stanku od dva sata, na Facebooku. Tada mu je listajući naslovnu stranicu za oko zapao post jednog web servisa koji je glasio: “Kreiraj viralni video i osvoji Canon 7D”.
Priča o ljubavi
Pomno je proučio koji je zadatak natječaja i uvjete koje treba ispuniti.
“Kad sam vidio da mogu ispuniti sve uvijete, odmah sam napravio grupni chat u koji sam dodao prijatelje i poslao im link da prouče natječaj i pitao ih jesu li željni sudjelovati. Svi su prijedlog prihvatili s oduševljenjem. Prva ozbiljna ideja bila je priča o prijateljstvu, koja bi zapravo prikazala naše društvo koje je i nakon četiri godine poslije srednje ostalo na okupu unatoč raštrkanosti od Mostara do Varaždina preko Splita i Zagreba. Budući da sam ja u Varaždinu, to je predstavljalo i najveći problem, pa sam iskoristio izostanke na fakultetu i imao sam slobodan tjedan prije Svih svetih. U tom razdoblju smo mislili snimiti video. Međutim, kako bi to obuhvaćalo više ljudi, bilo je nemoguće uskladiti rasporede svih nas. Tako smo se odlučili na priču o ljubavi. Kad je prijateljica Ivana Herceg pristala biti glavna glumica, već smo imali neke ideje o priči. Ono glavno u priči je trebalo biti dostavljanje fotografija koje bude sjećanja. Dugo smo razmišljali koga izabrati za glavnog glumca i sjetili smo se Krešimira Dedića koji je već i glumio u par kazališnih predstava. Nakon njegovog pristanka bacili smo se na posao, trebalo je sve one raštrkane ideje sastaviti u jednu priču. Sjeli smo zajedno na kavu, pridružila nam se i prijateljica Jelena Bandur (koja je i sama već napisala dvije predstave), oboružali smo se idejama, olovkom i papirom te sastavili smo detaljan plan snimanja”, kaže nam 22-godišnji Ljubušak, inače student treće godine Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu. Od snimateljske opreme imali su samo njegov fotoaparat i stativ, što je dovodilo do ponavljanja scena i snimanja istih iz više kutova kako bi se dobila željena dimenzija. Upravo to ponavljanje, kaže on, priuštilo je cijeloj ekipi puno smijeha.
Ljubav prema fotografiji i filmu
Snalazili su se na razne načine, pa im je tako stolna lampa služila za pojačavanje osvjetljenja. Na raspolaganju su imali samo tri dana, a puno lokacija. Tako su kadrovi snimani u Mostaru, u parku i ispod Starog mosta, a u Ljubuškom na kupalištu Čeveljuša, bajeru te u caffe baru Nautica.
“U Mostaru smo snimali scene i u stanu prijateljica Ivane i Nikoline, kojoj se posebno zahvaljujemo jer je unatoč spremanju za ispit dopustila da je gnjavimo do kasnih sati. Bili smo pod velikim pritiskom vremena, ja sam se trebao vratiti u Varaždin i znali smo što snimimo – to je to, kad odem, gotovo je, nema natrag. Na kraju smo sve stigli i ispalo je odlično”, kaže Mislav koji i ovim putem poziva sve da pogledaju njihov videouradak. Iako gotov uradak djeluje kao da je sve teklo po planu, njegov tvorac nam kaže kako je tijekom snimanja bilo i smiješnih scena, ali i pehova, koji na svu sreću ipak nisu omeli krajnji cilj. Ovaj uradak, odnosno općenito snimanje i montaža nisu njegovi jedini hobiji. Mislav voli i fotografirati, a ljubav prema fotografiji i filmu se javila još u srednjoj školi. Tada je, kaže, pravio kratke filmove za razred koji su se sastojali od raznih slika, a sve kako bi ostala uspomene na vrijeme provedeno u srednjoj školi. Kada se preselio u Varaždin, zanimanje za fotografiju i montažu videa još se više razvilo. Budući da i sam živi u studentskom domu, pala mu je napamet ideja snimiti kratki video koji prikazuje taj dom, kako izgleda, kako je opremljen, te kakav je život u njemu.
Film o studentskom centru
“Kad sam odlazio u Varaždin, želio sam znati kako izgleda taj dom, ali sve što sam mogao vidjeti bilo je par slika na službenim stranicama studentskog doma. Znao sam da u tom nisam sam, da ima još mladih ljudi koji su se pitali isto pa sam odlučio da bi bilo dobro pokazati im dom i život u njemu. Zatim sam zajedno s kolegom Zoranom Antolovićem tu ideju predložio ravnatelju doma koji je to objeručke prihvatio. Tada nismo imali ništa osim te ideje. Iznajmili smo fotoaparat, snimali, montirali i na kraju je ispalo odlično. Od tog videa smo kupili sebi fotoaparat i tako je moje istraživanje i proučavanje fotografije i videa prešlo u nešto ozbiljnije”, kaže. Prošle je godine sudjelovao u natječaju Zavičajnog kluba hercegovačkih studenata za fotografiju Hercegovine te je osvojio drugo mjesto s fotografijom slapova Kravice. Govoreći o planovima, kaže kako u skorijoj budućnosti želi završiti fakultet i zatim naći posao u struci. Što se tiče ovog hobija, ističe, nastavit će se njime baviti i učiti o njemu, pa tko zna, možda to sve jednog dana preraste u pravi posao. I za kraj – hvala svima!
“Želim zahvaliti svima koji su bili uz nas tijekom snimanja, smijali se, bili statisti, držači lampi i sl. Jedno ogromno hvala mojim glumcima Ivani i Krešimiru koji su izdvojili svoje vrijeme za ovaj projekt, strpljivo ponavljali scene, presvlačili se i slušali me (smijeh). Također veliko hvala Jeleni, Anamariji, Nini, Ivani, Ivi, Ivani, Kristini i mojim sestrama Karolini i Josipi, koji su također dio ove priče. U ime cijele ekipe želim se zahvaliti svim ljudima dobre volje koji su prihvatili i podržali našu priču, gledajući je i dijeleći na društvenim mrežama. Posebno hvala portalima diljem Hercegovine koji su proširili glas o nama i za samo tri dana omogućili ulazak u finale. Nadam se da ćemo im se bar malo odužiti nakon završetka natječaja kada planiram objaviti mali video sa smiješnom stranom priče. Još jednom hvala svima od srca”, kaže Mislav.
https://www.youtube.com/watch?v=rBsVP9iEPV4
Izvor vijesti: Dnevni list
