LJUBUŠKI – Politički provincijalizam nastao na angažiranju neobrazovanih ili još bolje rečeno lažno obrazovanih osoba, kojima je isključivi cilj materijalna korist i zauzimanje funkcija, glavni su razlog zbog čega je Ljubuški provincija, zaostala općina, financijski opljačkana i društveno zapuštena, piše Ljubuski.net.
Društvena zaostalost
Društveni život, međuljudski odnosi i opća klima u općini su katastrofalni.
Razvoj javne uprave ne postoji, osim što se na službenička mjesta postavljaju osobe upitnog zvanja i znanja.
Taj negativni i neprirodni društveni trend dovela je do stvaranja jedne ogromne stranačke oligarhije, čiji se postulati koriste i danas. Njena moć, nedodirljivost moćnika i njihova surovost nagnali su Ljubušake prihvatiti takav sustav okrutne vlasti, podviti repove i privijaju joj se pod skute.
Zbog toga se godinama među ljudima razvijao sustav straha od suradnje s onima koji su samosvjesni ili nisu na liniji represivne politike.
Neobrazovane ili lažno obrazovane osobe imaju dvostruku ulogu: čuvanja javnog poretka bezakonja i javne špijunaže po uzoru na sva nedemokratska, korumpirana društva, kao da smo još u dobi staljinizma ili titoizma.
Za primjer zapitajmo se, ima li razlike u slavljenju kulta ličnosti između Sjeverne Koreje i recimo općine Ljubuški? Nema! Konglomerati su različiti, ali sustavi su isti.
Kulturološki i politički Hrvati u BiH se umivaju prosrbijanskom kulturom i politikom.
To je jako opasno za našu budućnost.
Financijska pljačka
U pravom smislu riječi radi se o pljačci javne imovine, financijskih sredstava općine, podilaženju privatnom interesu i to je najviše izraženo u zadnjih 12 godina kada je Nevenko Barbarić “uzjahao”.
Primjer su: izgradnja vodovoda i pljačka kreditnih sredstava, uništenje javnih poduzeća, davanje poslova ALBA-i i njeno financiranje iz proračuna općine (nezakonito), netransparentno financiranje udruga i mjesnih zajednica, nezakonite privatizacije Platnare, Vinarije, Duhanske stanice, nedovršena prodaja Autobusnog kolodvora, netransparentni natječaji i neprovođenje javnih nabavki (prijevoz đaka, nabava opreme i javnih radova…).
Taj novac je novac Ljubušaka i poreznih obveznika, s njim se mora upravljati zakonito, a ne po osobnom nahođenju Barbarića ili čopora političara oko njega.
Neobrazovanost i nestručnost u službi zaštite kriminala
Nakon svega odmah se potrebno vratiti na početak. Direktori javnih poduzeća i ustanova od takvog sustava dobivaju privilegije iako nemaju obrazovanje i stručnost. Postaju dio ogromne korupcije i nepotizma, pa se zdušno bore za opstanak i ostanak navika, te stvaranje celofana koji štiti kriminal.
Tako je jadni Radio Ljubuški godinama imao direktora Tonija Kraljevića kao vršitelja dužnosti (nezakonito), vrtić sadašnjeg direktora V. Grbavca koji je po istom principu na funkciji, Ivana Bebeka, Vedrana Markotića i evo najnoviji skandal se događa oko Doma na Bučinama imenovanjem Ivana Hercega za direktora. U toj ustanovi kriminal dobiva novu dimenziju.
Radio Ljubuški ne informira objektivno javnost, on je režimski medij. Vrtić recimo ima dva direktora. Gosp. Zovak ima jednaku plaću kao novi direktor Grbavac, kojeg je partija morala uhljebiti iz samo jednog razloga. Taj direktor Grbavac bi trebao, kao novopečena obrazovana osoba, objaviti svoju diplomu, ocjene u indexu ili barem diplomski rad. Bebek se obrazovao po sustavu za odrasle osobe. Predsjednik OV Ljubuški Tihomir Kvesić također. I tako se stvorio sustav otrcane oligarhije, koja nema kredibilitet, kapacitet, te postaje ogoljena u općini, ali ustrajna da “njeguje i štiti” društveni poredak u svoju korist.
Kada dobijete privilegije onda postajete stup kriminala i sve drugo nije važno. To je mentalni sklop osoba i društva kojem je zbog toga predviđeno samo padanje.
Zaključak je jasan Ljubuškom su potrebne promjene, tako isto i u županiji, a ako one ubrzo ne uslijede slijedi još veća katastrofa.
