Vjerovatno nigdje na svijetu ne postoji apsurdnije natjecanje od Lige 12. To je jedina liga na svijetu koja je (ne)službeno odbačena od svog Saveza, koji za nju ne izdvaja ni jednu jedinu marku i praktično za ljude koji vode KS BiH predstavlja nužno zlo. Da nije klubova koji godinama inzistiraju na ozbiljnom natjecanju i uporno ulažu novac i živce, vjerovatno bi se i natjecanje ugasilo, kao što je nekome palo na pamet da nisu potrebne ženske reprezentativne selekcije.
Kako drugačije okarakteriziti ligu za koju se ne zna ni ko ispada, a u nju „upada“ ko hoće, gdje iz godine u godinu u njoj ostaju klubovi koji su po plasmanu na tabeli trebali seliti u niži rang? Kako jednu ligu smatrati ozbiljnom, ako početak cijelog prvenstva kasni zbog jednog kluba, koji na sve načine pokušava i lobira da se „ugura“ među elitu (čudnog li termina za ovaj naš cirkus), a onda nakon samo jednog kola istupi iz lige!? Začuđujuće je kako su se u Savezu sjetili da će se cijeli svijet sa nama „sprdati“ ako nam dvije ekipe budu slobodne u jednom kolu, pa su izmijenili cijeli raspored natjecanja nakon jednog odigranog kola.
Kamo sreće da se na tome sve zaustavilo. Liga BiH je vjerovatno jedina liga u svijetu gdje se ne kontrolira rad sudaca, te ako neki klub ne uloži službenu žalbu na suđenje (i naravno dobro plati taksu za žalbu, jer bez toga žalba i ne važi) tada u Savezu kažu da su suci dobro obavile svoj zadatak, ne želeći da štite interese klubova. Poneki će novinar napisati riječ dvije o suđenju, prašina će se sleći za dan-dva i sve će to biti dobro. Treneri ne smiju da pričaju o suđenju, jer u Savezu samo čekaju da se neko požali, pa da ga „rebnu“ po džepu.
Uporni su u KS BiH sa pričom i inzistiranjem o „zaštićenom“ godištu. Nažalost, to pravilo je mrtvo slovo na papiru. Uglavnom se naši klubovi oslanjaju na mlade domaće igrače, pa se u rosterima nalazi veći broj mlađih igrača koji su nositelji igre svog tima i igrom slučaja se nalaze u petorci. Međutim, rijetko koji delegat vodi računa o tome da na terenu svih pet igrača ne bude starije od 21 godine.
O uvjetima u dvorana širom BiH i ne treba govoriti. Koševi koji centimetar niži, tereni koji metar kraći, temperatura koji stupanj iznad nule (da se igra ljeti bila bi koji stupanj iznad 40), tople vode ni za lijeka, ponegdje ni hladne… Jedino se još kod nas igra na „visećim koševim“, jer su dvorane toliko male da u njih ne bi mogle da stanu kostrukcije.
Jedino što KS BiH interesira, a tiče se Lige BiH je – kada će se uplatiti kotizacija? Obično kada se uplati neka kotizacija organizator od toga na kraju natjecanja isplati nagrade, nabavi rekvizite (lopte, mreže…) Jedino košarkaški klubovi u BiH od te kotizacije nemaju nikakve koristi, jer od Saveza apsolutno ništa i ne dobiju.
U Savezu se hvale kako Ligi BiH posvećuju mnogo pažnje na službenoj internetskoj stranici, a na njemu se nalazi gomila netočnih statističkih podataka.
Vođenje službenih statistika je svugdje osim nas ozbiljan posao i prilazi mu se na isti način. Jedino u BiH statstike najčešće vode djeca iz klubova, koja i ne razumije neke osnovne košarkaške pojmove ili nisu dovoljno iskusna da prepoznaju asistenciju, izgubljenu ili osvojenu loptu. Igrom slučaja znam da je u nekim zemljama u okruženju „statističar“ službena osoba u klubu, koja se na početku sezone prijavi Savezu isto kao trener, predstavnik kluba ili lječnik i svi oni prije početka sezone prođu obuku. Toliko se daleko ide u ovom dijelu, da se vrši kontrola njihovog rada pomoću snimki utakmice i ako napravi veći broj grešaka klub plaća novčanu kaznu. Tako imamo slučajeve da je u nekoliko navrata bio netočan rezultat utakmice, a o pogrešnom upisanim poenima, skokovima, asistencijama ne treba da govorimo. A ta statistika nije baš sporedna stvar, pogotovo u košarci.
Pošto plasman u Ligi BiH odavno ne donosi izlazak u europska natjecanja, a Savezu je više teret, zašto se ne bi razmislilo o osnivanju Zajednice ligaša, kojima bi Liga bila povjerena na upravljanje. Rukovodeći organ bi činili predstavnici klubova, a jedino o čemu bi Savez (kao nezavisno tijelo) trebao da vodi računa su suci i kontrola njihovog rada. Vjerovatno bi klubovi bili posvećeniji od Saveza traženju sponzora natjecanja, koji bi olakšao rad klubova. Upravo su klubovi (nažalost i jedini), ti kojima je stalo da Liga 12-13-14-15 (kako kad) bude regularna i da nudi kvalitetne utakmice. Ove godine su u BiH igra zaista kvalitetna košarka, mnogo bolja nego prethodnih godina. Treneri se educiraju, prate moderne trendove, koji su im upotrebom tehnologije nikada dostupniji i svoja znanja kvalitetno prenose igračima…
Volio bih kada bi se za koji dan neko iz KS BiH javio i demantirao sve što je ovdje napisano, ali vjerovatno od njih niko ovo neće pročitati. Prezauzeti su da bi se bavili domaćom ligom, a nedodirljivi da bi ih jedan ovakav komentar uzdrmao. Pa iako neko pročita, mislim da neće imati argumente za demant.
Ne očekujem da će ovaj tekst donijeti neke promjene. Možda će se malo glasnije početi razmišljati o nekim stvarima, jer liga ovakva kakva je sada nema budućnost. Klubovi jedva krpe kraj sa kraj i više od pola lige moli Boga da se ne plasira u Ligu 6 zbog dodatnih troškova. Jedino klubovi zajedničkim djelovanjem mogu da udahnu svjež zrak. Jedino u zdravoj ligi mogu stvoriti kvalitetnog igrača, za koga će kasnije moći da naplate dobru oštetu. Jedino u zdravoj ligi igrači neće bježati po svaku cijenu. Jedino u zdravoj i kvalitetnoj ligi će moći da napune dvorane, gdje će bar pola utakmica biti derbiji. Ako klubovi ne vide svoj interes, onda košarka u BiH odbrojava svoje poslijednje dane.
Izvor vijesti: Čedomil Mucović / Bhbasket.ba
