LJUBUŠKI – Da višestruki europski i svjetski prvak Markica Dodig kao član BK Ljubuški, dva puta nije proglašen za najboljeg sportaša BiH(!), boćanja kao najuspješnijeg sporta u gradu hercega Stipana, ne bi bilo ni u tragovima. Upravo takav zaključak nameće se dok slušamo Željka Tomića predsjednika BK Radišići i BS BiH koji oslikavajući stanje u klubu i boćanju kaže:
„Zbog maćehinskog odnosa prema BK Radišići svega mi je dosta, kao glavni i jedini sponzor, pred odlukom sam da stavimo ključ u bravu. Teško je reći odakle početi. Evo primjerice, Upravni odbor Boćarskog saveza BiH je postigao dogovor da se kao i u Hrvatskoj, pređe poput većine ekipnih sportova, na natjecanje jesen – proljeće. Prve sezone trebalo je to biti ritam zima – proljeće, a zatim bi se sustav izbalansirao. Tri kluba – Radišići, Ljubuški i Neum, trebala su koristiti dvoranu u Ljubuškom, dva – Grude i Ante Rozić u Grudama, a tri – Posušje, Bura i Široki u Posušju. U međuvremenu dok smo razrađivali sustav, stigla je vijest da će se boćarski dom na Teskeri kod Ljubuškog, koristiti u druge svrhe i sve je propalo“, kaže Tomić, a onda još žučnije nastavlja:
„Pazite naš igrač Drago Marić je na prošlom Europskom prvenstvu koje je održano u slovenskom Kopru, osvojio dvije brončane medalje, jednu u disciplini pojedinac, a drugu u paru s Darijom Stojčićem. Bio je i izbornik reprezentacije koja se u ukupnom poretku zauzela četvrto mjesto, ispred poslovično jake Hrvatske. Sve to nije bilo dovoljno da se uvrsti u izbor za najboljeg sportaša Ljubuškog. Prema izvještajima nisam primijetio da je uopće spomenut!? Koji su to kriteriji, koja mjerila? Kakvi su to kriteriji koji ne vrednuju sve sportove podjednako, prema rezultatima? Ako je netko osvojio svjetsku ili europsku medalju, onda se to treba i vrednovati. Svaka čast svakom sportu, ali mene recimo za razliku od boćanja koje obožavam, nogomet uopće ne zanima, ali to nije razlog ne dati priznanje nekom igraču, ako ga je rezultatom zaslužio.
I ne samo to, BK Radišići prvaci su države, četiri puta uzastopno, natječu se u boćarskoj ligi prvaka, a nismo dobili proračunske marke, ni od općine ni od županije, koja je preuzela obvezu plaćanja kotizacije. Nitko se sjeti da postojimo. A kad se dijele priznanja, opet nas nema. Ispada na novac kojim se financiramo manje vrijedi od nečijeg drugog? Po četiri naslova prvaka i kupa, osvojili su Radišići. Više nemam volje ni strpljenja, nego ključ u bravu, a ti „uspješniji“ neka nastave“, rezigniran je Tomić, koji oko čelne uloge u Savezu ne dvoji:
„Boćarski savez nastavlja raditi, kao i prije. Iza nas je uspješna godina s dvije seniorske medalje, pred nama je svjetsko prvenstvo, a pošto nismo uspjeli u nakani promjene sustava natjecanja, prvenstvo će ići po starom sustavu. E, sad koliko će se klubova natjecati to je već drugo pitanje“, zaključuje čelni čovjek BS BiH.
Uglavnom, s deset naslova državnog prvaka – četiri Radišići, šest BK Ljubuški i osam kup trofeja ta dva kluba, boćanje je daleko najtrofejniji Ljubuški sport. Sudeći prema zadnjim informacijama, neće biti iznenađenje, ako prošlo prvenstvo bude i zadnje za oba kluba.
Izvor vijesti: Dušan Musa / Radišići Portal
