ŠIROKI BRIJEG – Prije pedesetak godina, u tada maloj i prašinom zasutoj Lištici, koja je samo od ulaza u Duhansku stanicu do Soptinih kuća imala nekakve gradske obrise, jer je jedino ta dionica bila pokockana crnim granitnim kockama, u nečijoj glavi rodila se smjela, pa i revolucionarna ideja o gradnji modernog hotela.
Dotadašnji hotel Biokovo bio je to samo po imenu, onako mali, zapušten, neuvjetan, tužan, mračan, memljiv i otrcan, sve u svemu – demode. Ideja o gradnji novog hotela dugo se kuhala, šminkala, dorađivala i zaprživala na kavanskim i kućnim sjedeljkama, bogme i na partijskim sastancima među ljudima koji su o svemu odlučivali.
Na kraju je pala odluka: hotel će se graditi, ali ne bilo kako i svakako, nego u skladu s najsuvremenijim standardima. Da bi tako i bilo, za početak je trebalo napraviti projekt, naći investitora i gradnju povjeriti nekome s iskustvom, znanjem i ugledom. Na dobrom je glasu bio sarajevski arhitekt Enver Jahić, čiji je projekt odobren bezpogovorno, a što je najvažnije – dopao se i Vladi Topiću, direktoru Obnove, koja je bila investitor – financijer.
Gradnju hotela trebalo je povjeriti iskusnim i vrijednim neimarima. Od Novogradnjinih boljih nije bilo, a oni su svojski zasukali rukave u studenom 1973. godine i počeli gradnju. Poslovođa je bio Vlado Lončar, koji je povučen s jednoga drugog gradilišta, jer su u Novogradnji hotel smatrali primarnim gradilištem. Kako kaže Lončar, građevni su radovi išli brzo, u skladu s planiranim rokovima, pa su uskoro na gradilište stigli i radnici splitskoga Montera, kojima su povjereni elektro i vodoinstalaterski radovi.
U međuvremenu su ljudi iz Obnove na čelu s direktorom Topićem obilazili Sloveniju tražeći najbolji, najmoderniji i najfunkcionalniji namještaj za kavanu, restoran, recepciju, kuglanu, sobe i ostale prostore hotela koji je dobio ime Park. Sve se događalo brzo, pa je hotel po planu otvoren u veljači 1975. Na otvaranju je bilo svečano, veselo, bučno, glamurozno i blještavo, za ono vrijeme uistinu spektakularno. Za početak “posuđen” je iz Bristola za direktora iskusni ugostiteljski vuk Dragan Markić. I ostalo osoblje – kuhari, konobari, šankeri, sobarice, recepcionari, administrativci, radnici na održavanju, čistačice i spremačice, svi su djelovali radišno i uljudno, nasmijano i ljubazno, baš onako ugostiteljski…
Ostat će zapamćeno da je na otvaranju mnogobrojne goste zabavljala mostarska pjevačica Antonija Škoro. Širokobriježanima, u to vrijeme Lištičanima, ali i Mostarcima, Gruđanima, Imoćanima i mnogima drugim bila je stvar prestiža, ponosa i ugleda pojaviti se u hotelu svaki dan ili barem tjedno, na jutarnjoj kavi ili poslije podne na kolačima ili na glazbenim večerima. Neki su pak najradije navraćali u kuglanu u prizemlju, pa do iznemoglostu gađali i obarali cone… Glazba je svirala obvezno u dane vikenda, često i ostalim danima, još više noćima.
Posebice popularno bilo je sjesti na prepunu terasu i uživati u pogledu na ulicu uz kavu, hladno pivo ili sok, koji su uz osmijeh posluživali Mile, Iva Mirko, Cigo, Pero, Nikola,Nada, Toma… Ili u restoranu kušati specijalitete koje su znalački pripremali Matija, Zora, Mara, Kata, Cmilja, Braco, Mila, Blagica, Zlata, Radica… Sve su to bili pravi majstori, jer da nisu zar bi sredinom 80 – ih godina na svejugoslavenskim gastro natjecanjima Vinko Pavković i Josip Mandić osvojili srebrna i brončana odličja kao konobari, a Tomica Ćorić kao kuhar. Bili su to istinski podvizi, jer mali hotel Park natjecao se u konkurenciji s najboljim i izvikanim hotelima iz Beograda, Zagreba, Ljubljane, Sarajeva, Splita, Dubrovnika, Splita, Opatije… Hotel Park je osvajao i nagrade u raznim ugostiteljskim kategorijama, recimo u izboru beogradske Ekspres Politike.
Vrijeme je prolazilo, a dinamična događanja u hotelu bili su svakodnevna, sadržajna, raznovrsna i s idejama koje se držale na okupu stalne, a privlačila nove goste. Smjenjivale su se maturalne zabave, mačkare i maskenbali, večeri poezije, tiskovne konferencije, obiteljske svetkovine, svatovski pirovi, disco večeri, likovne izložbe, izložbe cvijeća, modne revije, raznorazni seminari, kongresi filozofa, prosvjetara, zdravstvenih i drugih radnika, plave noći i razne sportske priredbe kao izbori sportaša godine, lovačke i ribarske veselice i zabave, promocije knjiga, šahovske simultanke kao ona s nastupom svjetskog prvaka Garija Kasparova, snimanja radio i tv emisija svih mogućih vrsta, jubilarni srebrni i zlatni skupovi, turistički i gastro – lokalni, regionalni i svjetski susreti, team bilding okupljanja poslovnih ljudi, festivali pjevača amatera, glazbena manifestacija Hercegovina pjeva, kazališne i folklorne predstave, jubilarne i prigodne proslave Valentinova, Dana žena, Dana rudara, sindikalne zabave, organizacija dolaska Djeda Mraza, kasnije Svetoga Nikole i Djeda Božićnjaka s podjelama darova djeci uposlenih u hotelu i djeci iz drugih tvrtki, udruga i škola, proslave godišnjica braka ili zaruka, proslave rođendana i imendana i još bezbroj događanja. U hotel se dolazilo i bučno slaviti i tiho u kutu tugovati.
Profili gostiju bili su raznovrsni, od uglednih, popularnih, još češće nepopularnih političara, poslovnih ljudi, sportaša svih kategorija – od reprezentativaca bivše Jugoslavije do nogometaša Dinama, Hajduka, Veleža, Sarajeva, Iskre, Sloge iz Gornjega Vakufa, košarkaša Cibone, Partizana, Crvene zvezde, Zadra, Olimpije, kuglača i drugih… Nakon Gospinih ukazanja u Međugorju, gotovo svakodnevno u hotel su navraćali talijanski,irski i drugi hodočasnici.
Posebice svečani i glamurozni bili su dočeci Novih godina, kada se uprava i osoblje hotela maksimalno trudila ugoditi gostima ne samo bogatom gastro – ponudom, nego i ostalim sadržajima. A pjevači i glazbeni sastavi koji su zabavljali goste na dočecima morali su u trenutku angažmana imati zvučno ime i prezime, biti u vrhu i trendu, te u novogodišnjoj noći dati sve od sebe…Zabilježeno je da je za prvi doček Nove godine, one 1976, pjevao Oliver Dragojević, u to vrijeme prva glazbena zvijezda bivše države uz pratnju lokalnog, nadaleko poznatoga i popularnog sastava Ero.
Na pozornici hotela godinama su se redala brojna zvučna imena glazbene estrade. Teško ih je sve i spomenuti, ali ovdašnja izbirljiva publika sigurno i danas pamti nastupe Meri Cetinić, Jasne Zlokić, Đorđija Peruzovića, Grupe More, Žarka Dančua, Daliborke Stošić, Zlatka Pejakovića, Dade Topića, Vjekoslava Jutta, Tonija Kljakovića, Nede Ukraden, Zdenke Vučković, Zdenke Kovačiček, Miše Kovača, Novih fosila, Grupe Magazin, Grupe Aspalatghos Brass, Marijana Miše, Matka Jelavića, domaćeg glazbenog slavuja Ivice Cive Mikulića, Slobodana Pavlovića, Ondine Richter Hofman, Faruka Karića, Nede Stojanović, Mladena Grdovića, Jadranke Stojaković, Šime Jovanovca, klape Kambi Zorice Kondže, Grupe Mobitel, Nede Trumbić, Dženana Đanija Salkovića, Ismete Dervoz, Grupe Delfini, Ladarica, Mikija Jevremovića, Mirsada Fute Pavlovića, klape Hrvoje, Sandija,Ćire Gašparca, Petra Graše i drugih skupina i pojedinaca raznih žanrova, za svačiji ukus, svako uho i oko…
-Prvi put Grupa Magazin nastupila je u hotelu Park 1979. godine. Publika nas je prihvatila kao nigdje i nikada, pa smo nakon toga s posebnim respektom i pripremom i guštom dolazili na gaže u hotel Park, rekao nam je prije nekoliko dana Ante Miletić, bubnjar i menadžer Magazina.
Poseban ugled, status, simpatije i zanimanje prigodom svakoga nastupa imali su Mate Bulić, Željko Samardžić, te domaći glazbenici koji su zabavljali goste hotela Park svirajući i pjevajući u raznim prigodama i s raznim povodima. Oni ovdje nisu bili samo zabavljači, oni su bili nešto kao dio dragoga i cijenjenog inventara.
Teško je nekoga ne zaboraviti, što će nam se sigurno, ali nenamjerno dogoditi, pa se usuđujemo bez “reda vožnje” spomenuti imena Ante Škuce Sliškovića, Ivana Čike Lasića, Tonija Ćavara, Kreše Fareta Šuška, Marinka Gilje, Mate Marinčića, Zorana Šuška, Zlatka Muze Lasića, Mirka Kraljevića, Mile Geze Arapovića, Zorana Žage Rezića, Dragana Naletilića, Željka Penave, Ljube Begića, Ante Kaje Kraljevića, Marina Penavića, Joška Sliškovića, Ive Miličevića, Dragana Jurića, Joška Sopte, Romea Bilinovca, Marina Leke i… i mnogih drugih, znanih i neznanih, od kojih neki nažalost nisu više među nama…
Daleko bi otišli kada bi pokušali nabrojati imena svih kuhara, konobara, sobara, recepcionara, šefova kuhinje, restorana i ostalih koji su dulje ili kraće radili u hotelu i trudili se ugoditi mnogobrojnim gostima, bez kojih hotel Park ne bi bio ono što je bio svojih prvih 40 godina rada i postojanuja. Direktora hotela nije bilo previše, pa ćemo ih pokušati spomenuti, i zato što su bili vrijedni, i zato što su (ipak) direktori. Uz već spomenutoga Dragana Markića, hotelom su dulje ili kraće, s više ili manje uspjeha “šefovali i direkovali ” Boro Leko, Mladen Brkić, Ljupko Karačić, Ivo Kutle, Jakiša Alpeza, Zdenko Ćavar, Ivo Marušić, Stjepko Bulić, Antonija Galić, Tomislav Galić i Zdravka Crnjac.
Hotel je u svojoj povijesti promijenio više vlasnika, prolazio kroz svijetla i manje svijetla razdoblja, te imao krize kao onu iz ratnih i poratnih godina, kada je jedno vrijeme bio napušten, zapušten, odrpan i devastiran i – gotovo na kraču! Umjesto gostiju hotelskim su prostorima šetali miševi, mačke, pauci i buba švabe, a umjesto ugodnih mirisa iz kuhinje se širio vonj plijesni, memle i vlage. Ipak, kao Feniks Park se uzdigao iz pepela, zablistao, narastao, nabildao, proširio i osuvremenio, pa je danas ovakav kakvoga vidite – blistav, suvremen, pun života, radosti i mladosti. Rekli bismo da se vratio u najljepše dane svoje bogate i slikovite povijesti i tradicije. Valjda će takav ostati još dugo, dugo i dugo…
Izvor vijesti: Marko Knezović – Ćopo / Abcportal.info
