Bilo je lijepo pomisliti kako će u županiji Zapadno-hercegovačkoj vlast biti formirana ekspresno, obzirom na izborni rezultat u kojem je vladajući HDZ BIH osvojio apsolutnu većinu. Usput, bio je HDZ BIH i prošla vlast tako da nikakve promjene ne bi trebale biti problematične, kao što očito jesu.
Imena ministara se razmatraju, to je u redu, ali nije u redu da se s tim odugovlači kao što to do sada radi vladajuća većina.
Skupština županije postoji da bi se na sastancima izreklo bilo kakvo mišljenje, pozitivno ili negativno, ali, ni od toga ništa, barem u javnosti, dostupnom malom prostoru.
Iskreno, od dvije osobe, novih zastupnika u Skupštini županije, prije par mjeseci a nakon objave izbornih rezultata, moglo se očekivati barem malo „galame”, prozivke upućene vladajućima, svega osim šutnje.
To je zapravo i zadaća zastupnika. Dignuti ruku kada treba, za dobrobit svih građana koje predstavljaju no, isto tako, dignuti i glas kada treba kritizirati, posebno u situaciji kada ste oporba ilikoalicijski čimbenik na razini države odnosno unaprijed dogovorenim razinama.
Zastupnici od kojih se očekuje ukazivanje na stagnaciju ili od kojih se očekuje poticaj za rad, naravno, ne umanjujući značaj drugih legalno i legitimno izabranih zastupnika u Skupštinu ZHŽ-a, jesu gospodična Ćeškić i gospodin Bušić, stranački gledajući, izabrani predstavnici HSP-a AS i HDZ-a 1990.
Nebitno je poznajete li dotične ličnosti, nevažno je jesu li vam se neki govori pred zadnje izbore urezali u sjećanje, oni predstavljaju narod, one koji su ih birali kao i ostale, koji su birali drugačije ili koji nisu birali nikako.
Ponedjeljak, dvadeset i šestoga siječnja, nije dan kada je trebala biti plaća proračunskim korisnicima ZHŽ-a. Plaća je trebala biti ranije. Tko zna krivca što je se scenarij odigrao tim redoslijedom? Krivac sigurno nije premijer, prošli i prema svemu sudeći budući, Ćosić, dobrodušni prvi čovjek ovoga broda koji je počeo tonuti. Niti naš premijer može sam riješiti nagomilane probleme koji čekaju rješenje.
Pored svih medijskih prostora, oporba bi trebala, odmah, izražavati negodovanje u smjeru bilo koje odluke koja ide na štetu građana kojima vlast vlada, a trenutno vladajući bi trebali tražiti opravdanje i, zajedno s glasnom oporbom, rješenje nagomilanih problema. Odakle god ti problemi dolazili. Širokog Brijega, Ljubuškog ili Sarajeva.
Analitički, naša ZHŽ ne gleda u svijetlu budućnost. Niti njeni građani, napose proračunski korisnici. Realno, glas naroda se mora čuti. Tako je bilo i tako mora biti, makar dovelo do nepomirljivih razlika u mišljenju i razilaženja u političkim pogledima. Sve, samo da bi došlo do sinteze budućeg napretka. Tražimo puno? Narod ZHŽ-a čeka.
Izvor vijesti: Dnevno.ba
