LJUBUŠKI – Uoči početka natjecanja u Premijer ligi BiH u rukometu za žene, za natjecateljsku sezonu 2015/2016, ekipa službenog portala rukomeašica iz Ljubuškog, Izvidjac.com, porazgovarala je s Kornelijom Klinac, trenericom RK Izviđač Autotransport.
- Još prošle sezone bili ste aktivna igračica, s ekipom Gruda osvojili ste duplu krunu. Je li bilo teško donijeti odluku o prestanku igranja s obzirom da ste kao igračica imali dugu i bogatu karijeru?
Pa naravno da je teško, svakome bi to bilo teško. U rukometu, kao igračica, provela sam više od pola svoga života, znači, to je više od 20 godina aktivnog bavljenja rukometom u kontinuitetu. Bila je teška odluka, ali s obzirom da sam željela okončati svoju igračku karijeru kao pobjednik, mislim, da je ovo bio pravi trenutak za prestanak igračke karijere, jer nakon osvajanja duple krune, s ekipom Gruda, nisam željela da još igrajući „prospem“ sve ove uspješne godine igranja rukometa.
- Kako smo već naglasili dugo godina ste proveli na parketu kao rukometašica, možete li nam reći nešto o svojoj igračkoj karijeri?
Već u osnovnoj školi počela sam trenirati rukomet u matičnom klubu Dalmatinki iz Ploča. Dalmatinka je niz godina igrala u prvoj hrvatskoj ligi što mi je puno pomoglo da stasam i sazrijem kao igračica. Nakon karijere u Dalmatinki, nastavila sam svoju rukometnu karijeru u bosanskohercegovačkim klubovima. Uspješno sam igrala u Borcu iz Banja Luke, RK Izviđaču iz Ljubuškog i RK Grude Autoherc iz Gruda. Sa sve tri ekipe osvojila sam sve što se moglo osvojiti. Presretna sam zbog toga, malo rukometašica se može pohvaliti da su sa tri kluba osvajale duplu krunu i izlazak na europsku scenu. Isto tako, jednu godinu sam igrala u španjolskoj ligi, u Leonu. To je za mene, također, bilo jedno bogato igračko iskustvo. Htjela sam se okušati europskoj sceni u jednoj europskoj ekipi, igrala sam u prvoj španjolskoj ligi, ali zbog obiteljski razloga morala sam se vratiti doma. Znači, cijela moja karijera, bez lažne skromnosti, može se reći je bila duga i vrlo uspješna. Moram napomenuti da sam igrala i u drugoligašu Mladosti iz Osijeka, s kojim sam igrala finale Kupa Hrvatske, mislim da je to jedini drugoligašu koji je uspio doći do finala KUP-a Hrvatske.
- Nakon prestanka igračke karijere odlučili ste se za trenerski poziv. Vidite li sebe dugoročno u ovom pozivu. Kakve su vam trenerske ambicije?
Pošto moj cijeli život je vezan za rukomet i sve to vrijeme dok sam igrala, moji profesor i moji treneri su mi sugerirali da završim trenersku školu i da kad završim s igračkom karijerom nastavim s trenerskim pozivom. Normalno da mi je rukomet sastavnih dio života i nisam se mogla njega odreći, krenula sam u trenerske vode. Ja sam sad na početku, nekih velikih ciljeva i ambicija nemam,a li želim, kao što sam i u igračkoj karijeri radila, ići stepenicu po stepenicu, radom se profilirati i iskazivati se, i na taj način doći do trenerskih rezultata.
- Ovog ljeta preuzeli ste rukometašice Izviđača, puna dva mjeseca ste u pogonu, možete li istaći razliku između Kornelije Klinac rukometašice i Kornelije Klinac trenerice? Gdje je lakše?
Pa sigurno da je prevelika razlika između biti trener i biti igrač. Igrač ima zadatke i odgovornosti koje mu trener odredi, međutim, trener ima puno više elemenata i segmenata o kojima mora voditi računa. On mora biti i stručnjak i pedagog. Mislim da je puno lakše igrati, trener mora u pravom trenutku povući prave potez, ne smiju ga ponijeti emocije, mora donositi odluke hladne glave. Vjerujte da to nije lako. Meni je bilo puno lakše igrati, jer sam od svojih trenera imala dobru poduku, treneri su sve pripremili, a meni kao igračici je ostalo da to realiziram na parketu. Sad kao trenerica vidim da moram „ući“ u puno više glava, poznavati njihove mogućnosti i njihove osobnosti, biti pedagog, voditi računa o taktici, tehnici, motivaciji i ostalim segmentima, te to sve uobličiti u jednu cjelinu, koja će se ponašati kao jedan tim i od čega, na koncu, će zavisiti krajnji rezultat utakmice.
- Kako rekosmo već puna dva mjeseca ste u trenažnom procesu s rukometašicama Izviđača, s obzirom da dobro poznajete stanje u ženskom bh rukometu, kakve su mogućnosti Izviđača u ovoj natjecateljskoj sezoni?
S pripremama smo krenuli početkom kolovoza. Pripremali smo se na sportskim terenima u Ljubuškom i mislim da smo pripreme odradili dosta kvalitetno. Osobno smatram da nismo ekipa koja bi se trebala boriti za opstanak. Imamo solidan broj kvalitetnih rukometašica, s kojima bi se trebali plasirati u sredinu tablice. Ja se nadam da ćemo svakome biti jako nezgodan protivnik u svojoj dvorani, a u goste nigdje nećemo ići s bijelom zastavom, nego u svaku utakmicu ćemo ići ciljem da na kraju slavimo pobjedu. Ako je protivnik bolji čestita ćemo mu, ali u svakoj utakmici moramo ostaviti srce na terenu, takva sam bila igračica, tako ću tražiti ponašanje od svojih igračica. Još da napomenem, rad i samo rad vode do uspjeha.
- Jeste li zadovoljni obavljenim pripremama i jeste li zadovoljni s igračkim kadrom koji vam je na raspolaganju i kako možete ocijeniti trenutnu stanje u klubu.
Pred nas vodstvo nije stavila imperativ rezultata. Vodstvo kluba i ja kao trener u ovaj projekt smo ušli da bi smo klub konsolidirali i postavili ga na prave temelje. Cilj je da klub, da tako kažem, ima i glavu i rep, i da se točno zna što je čiji posao, i kako tko treba da se ponaša i odnosi prema obvezama. Prvu sezone ja kao trener i igračice dat ćemo sve od sebe da ostavimo što bolju sliku na terenu i ostvarimo što bolji rezultat. Vjerujem, da će s našom dobrom igrom doći i rezultati i da će tako rasti klupske ambicije.
- U subotu kreće natjecanje, žrijeb vam je u 1. kolu, na domaćem parketu, odredio za protivnika rukometašice Zrinjskog. Što očekujete od subotnjeg susreta. Bojite li se debija kako na klupi Izviđača tako i debija u trenerskom pozivu.
Ja kao igrač, naravno, kao i trener sebi ću staviti u zadatka, na teren sam uvijek izlazila dignute glave i tako se ponašala od prve do zadnje minute utakmice. To znači da vjerujem u sebe, u svoj rad u svoj tim, tako izlazim u subotu na svoj debi kao trener. Uvijek moraš respektirati samog sebe, jer kad imaš puno samopouzdanja i uz to te prati kvalitetan rad, rezultat sigurno neće izostati. Naravno, ako je protivnik kvalitetniji i na terenu to pokaže, pružit ću mu ruku i čestitati na pobjedi, ali ja nikad nisam izlazila na parket da se bojim nekoga, mogu ga respektirati, uvažavati njegove kvalitete, ali sebi kažem da ja to mogu, da ja to želim i da ja to hoću da ga pobjedim. Na kraju, s takvim razmišljanjem ne bi trebao izostati ni rezultat. Mi prvu utakmicu igramo na domaćem terenu, ja vjerujem u svoj tim, iako ekipa Zrinjskog, bez obzira u kakvom sastavu nastupala, je ekipa koju treba respektirati i ne smije se je podcijeniti i ući u utakmicu s lako ćemo. Treba ostaviti srce na terenu, dati sve od sebe i na taj način doći do tri boda u prvoj utakmici na domaćem parketu.
- Za kraj što poručiti rukometnoj javnosti u Ljubuškom u oči početka prvenstva i subotnje utakmice protiv rukometašica Zrinjskog.
Moja poruka je dođite u subotu u Gradsku športsku dvoranu u što većem broj, podržite nas, trebamo vašu podršku, budite naš osmi igrač s tribina, a mi ćemo dati sve od sebe i uzvratiti vam požrtvovanjem, borbenošću, igrom i rezultatom.
Izvidjac.com
