LJUBUŠKI – Na području općine Ljubuški već u prvoj polovici 1990. godine, simpatizeri i pojedinci koji su već tada bili članovi HDZ-a u Republici Hrvatskoj, aktivno rade na pripremama za osnivanje HDZ-a i u Bosni i Hercegovini, tako da većina mjesnih zajednica na području općine Ljubuški osniva inicijativne odbore HDZ-a.
U Ljubuškom je 21. svibnja 1990. godine osnovan Inicijativni odbor HDZ za ovu općinu. Prihvaćeni su program i ciljevi HDZ-a koje je proklamirao predsjednik dr. Franjo Tuđman, a u odbor su imenovani: Nevenko Herceg, predsjednik, Zoran Tomić, tajnik, te Ante Boras, Radoslav Herceg, Ivan Planinić, Ivan Herceg i Zdravko Boras – Brada.
Nastavile su se aktivnosti oko osnivanja temeljnih ogranaka HDZ BiH i održavanje utemeljiteljskih skupština ogranaka po mjesnim zajednicama.
Iako je „Stanica javne bezbjednosti“ Ljubuški zabranila održavanje tribine koja se trebala održati 30. lipnja 1990. godine u hotelu Bigeste, malo poslije je nakon prijave o održavanju Osnivačke skupštine HDZ-a BiH za Ljubuški na stadionu Babovac, dala pozitivan odgovor, te izdala odobrenje inicativnom odboru da može održati javni skup na dan 19. kolovoza na kojem će kao gosti biti dr. Davor Perinović, dr. Šime Đodan i dr. Miljenko Žagar.
Na veličanstvenoj osnovačkoj skupštini koja je održana na stadionu Babovac izabran je prvi Općinski odbor HDZ BiH Ljubuški od 71 člana, a na sjednici održanoj 21. rujna 1990. izabrano je i prvo Predsjedništvo: za predsjednika Vice Majić, za tajnika Ante Boras, za dopredsjednike Radoslav Dodig, Milenko Bandur i Milan Šimić, a za rizničara je imenovan Miljenko Matić.
Nakon raspisivanja izbora Općinski odbor je dostavio listu od 60 kandidata za izbor odbornika u Skupštini Općine Ljubuški:
1.Vice Majić
2.Milenko Bandur
3.Milan Šimić
4.Božo Barać
5.Marijan Tomić
6.Stjepan Pehar
7.Ivo Nuić
8.Zoran Vukšić
9.Srećko Jelčić
10.Andrija Bradvica
11.Ante Alilović
12.Stipe Bojka
13.Zdenko Bošnjak
14.Ivan Brkić
15.Veselka Čolak
16.Neven Čuljak
17.Ivan Herceg
18.Nevenko Herceg
19.Vinko Jelavić
20.Jozo Jurič
21.Rafo Lauc
22.Tomo Lučić
23.Mijo Nižić
24.Berislav Markotić
25.Željko Nuić
26.Ivan Paponja
27.Jure Rupčić
28.Mladen Šimić
29.Drago Šimović
30.Zoran Tolj
31.Mladen Tomić
32.Zoran Tomić
33.Josip Vasilj
34.Pero Vranješ
35.Zlatan Vučić
36.Zdravko Vukojević
37.Ivan Petrović
38.Stanko Skoko
39.Stipe Herceg
40.Miljenko Vukšić
41.Ante Vukšić
42.Milenko Čolak
43.Mario Bošnjak
44.Radojko Nižić
45.Ruža Bošnjak
46.Rudolf Miličević
47.Vlado Vasilj
48.Milenko Bilić
49.Ante Milas
50.Jelenko Dedić
51.Nedjeljko Zovak
52.Stjepan Šimić
53.Stjepan Gašpar
54.Ivan Brkić
55.Zvonko Glamuzina
56.Ante Raspudić
57.Ante Šunjić
58.Radoslav Herceg
59.Ante Boras
60.Matko Lauc
Na prvim višestranačkim izborima ova stanka je osvojila ukupno 80,37% glasova odnosno 48 od 60 mandata.
O tim danima piše i Radoslav Dodig:
Krajem lipnja Ljubuški je bio pozornicom vrelih zbivanja. Prvo su gradom 22. lipnja protutnjali tenkovi i oklopni transporteri JNA. Građani su opet bili uznemireni paradom oklopa i oružja kroz Ljubuški i hercegovačke gradove, u kojima nema nikakvih vojnih objekata i strateških ciljeva.Inicijativni odbor HDZ-a Ljubuški organizirao je 30. lipnja javnu tribinu s temom “Aktualna politička zbivanja na prostorima BiH”. Skupu od pet tisuća nazočnih, pred hotelom “Bigeste”, obratio se član Središnjega odbora HDZ-a BiH D. Perinović. Naglasak njegova izlaganja bila je i dalje diskriminacijska politika prema Hrvatima u BiH. Nakon njega govorili su predsjednici inicijativnih odbora hercegovačkih općina.Intervenirali su redari iz Policijske postaje u Ljubuškom, pročitana je zabrana održavanja tribine, pa se okupljeno pučanstvo mirno razišlo.
Uvečer 30. lipnja 1990. u hotelu “Bigeste” održan je četvrti koordinacijski sastanak inicijativnih odbora HDZ-a BiH. Bilo je nazočno 26 inicijativnih odbora HDZ-a iz BiH. Dnevni red bio je šaroliko koncipiran, raspravljalo se o dosadašnjem radu i djelovanju, materijalnim uvjetima i poteškoćama u radu. I. Alilović pokrenuo je inicijativu da se oživi rad “HKD-a Napredak”, koji je nasilno ugušen nakon Drugoga svjetskog rata. Iza pola noći izbila je žučna polemika oko točke “Izbor Inicijativnog središnjeg odbora HDZa BiH”. Jedna struja, sastavljena uglavnom od mladih i neiskusnih članova inicijativnih odbora, htjela je izabrati za predsjednika Inicijativnog odbora HDZ-a BiH dr. Davora Perinovića iz Sarajeva. Druga, umjerenija struja, u kojoj su prevladavali stariji i iskusniji članovi HDZ-a, tražila je predlaganje više kandidata za predsjednika, kao i izjašnjavanje prije toga na Općinskim odborima HDZ-a. Na kraju je u dosta kaotičnoj atmosferi pobijedila mlađa, bučnija struja i za predsjednika samoproglasio se D. Perinović.
Za vrijeme održavanja skupa 30. lipnja 1990. u Ljubuškom se dogodio incident, o kojemu su pisali mnogi listovi u Jugoslaviji. Kolona od petnaestak automobila s četrdesetak sudionika, uglavnom čapljinskih registracijskih oznaka, “slaveći” poraz jugoslavenske nogometne reprezentacije protiv Argentine, zaustavila se u središtu Ljubuškoga, vitlajući jugoslavenskim zastavama, pjevajući i uzvikujući parole o Jugoslaviji, ali i provocirajući goste u obližnjim kafićima. Izbila je tuča, intervenirala je policija, nakon čega su se provokatori povukli i napustili Ljubuški. Prvu vijest o incidentu objavio je Tanjug, s naslovom “Napad na navijače”. U “Oslobođenju”, o provokaciji u Ljubuškom, tekst je bio naslovljen “Vandalizam hadezeovaca”, “Večernje novine” imale su naslov “Šahovnicom po leđima”, a u beogradskim dnevnim listovima pisalo je “Maksimir na ljubuški način”. Slučaj je zaključena kada se pojavila službena informacija Izvršnoga odbora SO-e Ljubuški, u kojoj je osuđena smišljena provokacija kolone čapljinskih navijača, koje je predvodio Ž. Spahić, radnik SJB Čapljina, i koja je provocirala mještane povicima “Ovo je Srbija”, “Slobo, slobodo”.
Djelovanje i istupi predsjednika IO HDZ BiH D. Perinovića bivaju u medijima popraćeni odreda negativnim tonovima. Između ostaloga, zamjeralo mu se što stalno proziva, napada i svađa se, a to njegovi preci Perinovići, podrijetlom Srbi iz istočne Hercegovine, nisu činili. Sam D. perinović pretjerivao je s brojem članova HDZ-a i izjavljivao kako HDZ BiH nije podružnica HDZ-a iz Zagreba. Zbog nezadovoljstva radom D. Perinovića u Zagrebu je 11. srpnja 1990. održan sastanak čelnika Inicijativnih odbora HDZ-a BiH. Sastanak je vodio J. Manolić. Nakon višesatne rasprave većina općinskih inicijativnih odbora dala je povjerenje D. Perinoviću, osim IO HDZ-a Gruda (V. Zorić), Posušja (M. Kovač), Duvna (M. Jolić), te IO HDZ-a Ljubuški, Podružnica Grad (R. Dodig i M. Šimić).
Pored Hrvatske demokratske zajednice političko djelovanje u Hercegovini nastavila je i Hrvatska demokratska stranka. U Ljubuškom je 15. srpnja 1990. utemljen Općinski odbor HDS-a Ljubuški, kojom prigodom su govorili A. Kovačević i I. Kujundžić. Stranka se istoga dana oglasila priopćenjem za javnost, u kojemu je prosvjedovala protiv zabrane osnivačke skupštine HDS-a u Čitluku. Kraj srpnja obilježio je prosvjed HDZ-a protiv nezakonita izbacivanja NK Veleža iz prve savezne nogometne lige, šaljivi ustav republike Hrvatske, u kojemu se u članku XIV. kaže da je “Glavno selo Republike Hrvatske Ljubuški”, najava A. Markovića, na skupu na Kozari 30. srpnja 1990., da će u BiH pobijediti njegov Reformski savez za Jugoslaviju, proglašenje amandmana 59. – 79. na ustav SR BiH, te izmjene Zakona o političkim organizacijama SR BiH, kojima su ukinuta ograničenja u radu političkih stranaka i utvrđeni čimbenici za prve višestranačke izbore u BiH.
Početkom kolovoza 1990. pojedini sarajevski listovi najavljuju lažiranje izbora u BiH, optužujući Hrvate iz Metkovića, Imotskoga i Vrgorca, da se prijavljuju u Hercegovini, kako bi tamo glasovali za HDZ.
U kulturno-sportskom centru “Skenderija” u Sarajevu 18. kolovoza 1990. održana je osnivačka skupština HDZ-a BiH. Pred pet tisuća članova, izaslanika i simpatizera HDZ-a, izabrano je radno predsjedništvo, u kojemu su četvrtina članova bili Muslimani. Od dužnosnika HDZ-a Hrvatske skupu su bili nazočni D. Brozović, M. Žagar, N. Jurica, fra T. Duka, Z. Babić i P. Glumac. Skup su pozdravili u ime SDA A. Zulfikarpašić, Foruma za zaštitu nacionalnih prava Muslimana M. Filipović, Hrvatske stranke iz Zagreba H. Šošić, Demokratskoga saveza Kosova F. Agani, Demokratskoga saveza Vojvodine M. Bićanić, Hrvatske republikanske stranke I. Paraga, Hrvatske demokratske stranke D. Stipac i Hrvatskoga islamskoga centra iz Sydneya R. Avdić. Skupštinu je dosta neuko vodio A. Beljo. Skup je počeo sa zakašnjenjem, uz izvjesne novinarske pretpostavke da su M. Žagar i D. Brozović nagovarali D. Perinovića da se ne kandidira za predsjednika HDZ-a BiH, čemu se usprotivio A. Zulfikarpašić. Uvodni referat podnio je D.Perinović, predsjednik IO HDZ BiH.
U dugom obraćanju, prekidanom što spontanim, što dirigiranim aplauzima, govorio je o utemeljenju Inicijativnoga odbora HDZ BiH 19. siječnja 1990., hrvatskoj povijesti, neprijateljima Hrvata u BiH, 250.000 članova HDZ-a u 60 općinskih odbora u BiH, o tome da se u zapadnoj Hercegovini nitko više ne učlanjuje u HDZ, jer su svi postali članovi, o nemijenjanju granica BiH, o suverenoj i konfederalnoj BiH, o braći Muslimanima, i o pretvaranju Bosne i Hercegovine u balkansku Švicarsku. Bilo je u njegovu govoru i megalomanskih usporedaba, kao ona da je 2. lipnja 1990. u Duvnu, na sastanku privremenih koordinacijskih odbora HDZ BiH, Perinović izabrana za predsjednika IO HDZ BiH, kao što je kralj Tomislav na Duvanjskom polju izabran za hrvatskoga kralja.
A. Zulfikarpašić, obratio se u ime 400.000 članova SDA, te istaknuo kako SDA vjeruje Hrvatima u BiH i kako su oni najvjerniji saveznici bosanskohercegovačkim Muslimanima. Ta konstatacija bila je dočekana frenetičnim aplauzom. H. Šošić, u svojemu obraćanju okomio se na predsjednika SIV-a A. Markovića, da treba Hrvatskoj vratiti deset milijardi dolara deviza, a Bosni i Hercegovini pet, davši potporu F. Abdiću. Zajedničko djelovanje SDA i HDZ-a najavio je i M. Filipović.
U popodnevnim satima usvojen je Statut HDZ-a BiH i Programska deklaracija. U čl. 4. Statuta kaže se da HDZ BIH djeluje na području BiH i “ostalom teritoriju SFRJ”. U čl. IX. Programske deklaracije kaže se “da HDZ BiH odlučno stoji na stajalištu da se odnosi u državnoj zajednici naroda Jugoslavije mogu zasnivati na dosljednom poštovanju svakoga naroda na samoodređenje do odcjepljenja”. Nakon stanke pristupilo se biranju članova Koordinacijskoga i Izvršnoga odbora HDZ BiH. I tada je došlo do svojevrsna raskola na skupštini. Na prijedlog da se za predsjednika koordinacijskoga odbora izabere D. Perinović, s tribina se začuo povik: “Nećemo Srbina za predsjednika”. Nakon polusatne stanke, u kojoj su se prikupljali potpisi potpore za predsjedničku kandidaturu M. Lasića, vatrenim govorom skupu se obrati fra Tomislav Duka, koji se založio za dr. D. Perinovića za predsjednika. Taj je prijedlog prihvaćen i D. Perinović je većinom glasova izabrana za predsjednika Koordinacijskoga odbora HDZ BiH. Kada je D. Perinović predlagao članove Koordinacijskoga i Izvršnoga odbora HDZ BiH, ponuđeno članstvo odbili su I. Šarac (Tomislavgrad) i V. Zorić (Grude). Nakon skupa u sarajevskoj Skenderiji, na povratku u Hercegovinu, nekoliko autobusa je kamenovano.
Sutradan, 19. kolovoza 1990. u Ljubuškom, nakon osnivačke skupštine HDZ-a Ljubuški, na nogometnom igralištu održan je veliki skup HDZ-a BiH, na kojemu je bilo oko 30 tisuća članova i simpatizera HDZ-a, gostiju i promatrača. Na skupu su govorili dužnosnici HDZ-a iz Hrvatske (G. Šušak, Z. Babić, M. Zulić, A, Beljo, N. Jurica, M. Akmadža, I. Tolj, Z. Gavran), potpredsjednik HSP-a A. Paradžik, te mnogobrojni gosti i čelnici HDZ-a BiH. Za vrijeme govora D. Perinovića, u više navrata, prolomili su se zvižduci. On je za to optužio predsjednika Predsjedništva SFRJ B. Jovića i ministra obrane V. Kadijevića. Kako zvižduci i negodovanja nisu prestajali, Perinović je skratio izlaganje i napustio govornicu. Kasnije je optuživan u srpskom tisku da je na skupu u Ljubuškom Bosnu proglasio Hrvatskom.
Inicijativni odbor HDZ-a, podružnica Grad Ljubuški, uputio je 23. kolovoza 1990. prosvjed središnjim tijelima HDZ-a u Zagrebu protiv D. Perinovića. U njemu se traži smjena predsjednika Koordinacijskoga odbora HDZ-a BiH, zbog samovolje, kršenja Statuta stranke, biranja poslušnika i nesposobnih u stranački vrh, te optužaba protiv hercegovačkih čelnika Inicijativnih odbora HDZ-a.
Lik i djelo D. Perinovića sve je više predmetom polemika i novinskih članaka. Tako se piše o odjecima njegova govora iz Skenderije 18. kolovoza, kada je optužio “srpsku vlast u Sarajevu da je komunistička i četnička, te da je teže biti Hrvat u BiH nego crnac u Južnoafričkoj Republici”, njegovu podrijetlu, ali i odgovoru N. Durakovića, koji je predbacio Perinoviću “da je se nekada krstio sa tri prsta, a zašto sada sa četiri prsta”. A. Zulfikarpašić, potpredsjednik SDA, rekao je da mu se činilo da je Perinović spreman i na suradnju sa Srbima, da SDA jest za koaliciju s Hrvatima, ali isto tako i za koaliciju sa Srbima. Čelnici hercegovačkih općinskih odbora HDZ-a isticali su kako D. Perinović ne uvažava nikakvu sugestiju iz Hercegovine, okružuje se s poltronima, patetičan je i egocentričan, pa se stekao dojam da želi HDZ BiH odvojiti od Zagreba i nametnuti se za vođu.
