Da jedan dan traje bar dva dana

Eeee,
Kako bih onda sve stizala
Bez trke, ljutnje i stresa.

Svaki bi dan ručak bio delikatesa.
Kolači bi mirisom ispunjavali dom,
Bila bih sretnija i ja i on.

Imala bih vremena za razgovore duge,
Za romantiku…
Čitala bih, pisala,
Šetala – disala.

Djeci bih više na raspolaganju bila,
Majku bih staru češće posjetila.
A ovako…
Ko bez glave muha.
Svi misle da nemam sluha.

Dok moje umorno tijelo,
Krevet sve češće vreba,
Oči na satu
Misli u glavi:
Šta ono još uraditi treba.

Možda se ne znam dobro organizirati.
Možda sam nesposobna, lijena,
A možda ipak
Sve ovo danas
Iznijeti ne može
Jedna krhka žena.

I još
Da umjesto ove jadne
Jedne – naplatim bar dvije plaće…

Renata Naletilić / SirokiBrijeg.info