ŠIROKI BRIJEG – Još su se uvelike osjećale posljedice ratnih događanja u BiH kada je nekolicina entuzijasta u zapadnoj Hercegovini, uz potporu tadašnjeg ministra obrane RH Gojka Šuška te Generalnog konzula u Mostaru Ćire Grubišića, kao i lokalne političke zajednice, odlučili osnovati jako i prepoznatljivo Društvo na području cijele županije, koje će od zaborava očuvati, promicati i razvijati kulturu, tradiciju i običaje Hrvata, prvenstveno u Hercegovini, a potom i u cijeloj BiH i RH.
Glavni nositelji osnivanja Društva su bili već iskusni kulturni i društveni djelatnici iz ZHŽ-a koji su znali da je to bilo surovo vrijeme u kome se lako mogao izgubiti identitet cjelokupnog naroda, a koji je bio dobro poljuljan u prethodnom sustavu.
Hrvatsko Kulturno Umjetničko Društvo – HKUD “Hercegovac” osnovano je 19. svibnja 1996. godine na županijskoj razini i obuhvaća članove iz sve četiri općine ZH županije: Posušje, Grude, Ljubuški i Široki Brijeg. Za sjedište Društva određuje se Široki Brijeg, a prvi predsjednik je prof. Jure Begić, poznati promicatelj i poznavatelj hrvatskih napjeva -gange kao najpopularnijeg oblika narodnog prezentiranja izvornog pjevanja. Društvo je već na osnivačkoj skupštini imalo upisano 330 članova, ali bili su to ljudi većinom starije životne dobi koji su znali pjevati gangu, bećarac i ostale izvorne napjeve.
161 komplet narodne nošnje
Pristupilo se pronalaženju kompetentne osobe za umjetničkog voditelja koji bi bio sposoban osnovati folklornu sekciju i uključiti mlađe generacije. U gimnaziji na Širokom Brijegu prof. Ljubo Miličević vrlo uspješno je vodio folklornu sekciju pa su nakon razgovora odlučili i profesora i sekciju pripojiti Društvu što se pokazalo kao pravo rješenje. Prema kazivanju Zdrave Zovko, tajnice Društva, odmah se počelo raditi na prikazu starih zaboravljenih običaja zapadne Hercegovine kao što su: mlađarijsko silo, čupanje vune, patkanje duvana, komušanje kukuruza, božićnih običaja te dijelova svadbenih običaja. Pored izvornosti, velika pozornost je posvećena i koreografiranom folkloru.
“Također, društvo jača i materijalno. Uz pomoć Vlade RH i ZHŽ-a u Velikoj Gorici su sašivene prve nošnje po uzoru na originale koje smo posudili iz samostana na Širokom Brijegu. Kako se Društvo razvijalo i uvježbavalo koreografije tako smo i nabavljali nošnje. Ovdje, pored svih dobrih ljudi koji su pomagali u realizaciji ovih nabavki ponajprije moramo spomenuti trud i zalaganje našega predsjednika, gospodina Jerke Sesara koji je na čelu Društva od 2000. godine. Mi u društvu, a i svi oni koji ga poznaju za njega kažemo da nije čovjek od velikih riječi, ali je zato čovjek od velikih djela. I svaka naša ideja je zahvaljujući njemu uspješno realizirana”, kaže Zovko te s ponosom ističe kako Društvo posjeduje 161 komplet narodne nošnje. Također, u Društvu djeluje i instrumentalna sekcija za koju posjeduju i instrumente na kojima se članovi obučavaju kako bi pomogli u pripremanju i izvođenju koreografija. Najveći dio koreografija koje se izvode osmislio je i pripremio bivši voditelj prof. Ljubo Miličević koji je, nažalost, preminuo prije 2 godine.
Nakon toga, voditeljsku palicu Društva preuzima mladi i perspektivni profesor Ivan Barać koji je svoja znanja, pored urođenog talenta, usavršavao na školama folklora u organizaciji Hrvatske Matice iseljenika, a u zadnjih nekoliko godina, kako se kod nas u Hercegovini u organizaciji UHAKUD-a organizira škola folklora, jedan je od predavača s posebnim osvrtom na izradu narodnih nošnji i tradicijskih frizura.
“Za njega, bez lažne skromnosti, možemo reći da je jedan od najboljih poznavatelja, ne samo izvornog stvaralaštva Hercegovine nego i ostalih krajeva BiH, Hrvatske pa i šire”, ističe Zovko.
Zapaženi rezultati
U ovih 20 godina koliko postoji, Društvo je postiglo veoma zapažene rezultate. Afirmiralo se na svim smotrama folklora u BiH, Hrvatskoj, a i u mnogim zemljama te promiče cijelu županiju, kao i hrvatski narod u BiH. Vremenom Društvo postaje član uglednih folklornih asocijacija kao što su: IOV (Internacionalna folklorna asocijacija za narodno stvaralaštvo) sa sjedištem u Austriji, zatim IGF (Internacionalna organizacija za folklorne ansamble) sa sjedištem u Italiji, CIOFF (internacionalna organizacija za folklor) koja djeluje pri UNESC-u) kao članovi UHAKUD-a. Članstvom u ovim organizacijama otvorile su im se velike mogućnosti za sudjelovanje na Međunarodnim folklornim festivalima tako da su do sada obišli veliki dio Europe, a bili su i na 25-dnevnoj turneji po Americi i Kanadi 1999., gdje su otišli zahvaljujući Hrvatskoj Matici iseljenika.
Članovi koji su se našli na turneji i danas se živo sjećaju tih dana i emocija koje su navirale kako kod njih tako i kod iseljenika kojima je po prvi put došlo jedno društvo iz Hercegovine. Mnogi od njih dugi niz godina nisu mogli doći u Domovinu većinom iz političkih ali i nekih drugih razloga.
Danas Društvo djeluje u pomlađenom sastavu, a tu su i stariji članovi koji su potpora u svemu. Nakon 20 godina rada Društvo planira unaprijediti sve segmente svoga rada,a ove godine svakako planiraju organizirati i svečani koncert kao i izdati prigodnu monografiju kako bi na jedno mjesto stavili sve ono što su uradili u proteklih 20 godina. U Društvu se nadaju potpori svih razina vlasti kako bi uspjeli u svojim planovima, jer zaista, ako je to itko zaslužio svojim radom, onda je to HKUD “Hercegovac”.
Gangu na UNESCO-vu listu i u udžbenike
Predsjednik Društva Jerko Sesar inicijator je da se ganga uvrsti na listu nematerijalne baštine u UNESCO-u kao i da uđe u udžbenike. Zbog velikog opsega posla, ističe Sesar, oko prikupljanja i arhiviranja ovih napjeva kao i zbog nedostatka sredstava malo su im odgođeni planovi. “Ponovno rađanje ideje i aktivnijeg uključivanja u ovaj projekt krenulo je od voditelja radio Gruda Tomislava Tome Matkovića koji je sigurno najzaslužniji, pored KUD-ova, za očuvanje i populariziranje ove vrste izvornog izričaja. Uz njega treba svakako spomenuti i Joška Ćaletu koji daje veliki doprinos ovoj ideji”, kaže Sesar. Dodaje kako je ganga jednim dijelom, iako je ona nedjeljiva, ušla na listu nematerijalne baštine i to pod nazivom “ganga s područja Imotskog i Vrgoračke krajine”, tako da je opet Hercegovina izostavljena.
“Uvrštavanjem gange na listu nematerijalne kulturne baštine kao i učenju u školama postiglo bi se da ova vrsta pjevanja ne izumre i da se ne stidimo zapjevati u bilo kojoj prigodi, jer narod bez prošlosti nema ni budućnosti”, ističe Sesar upozoravajući kako je ova vrsta pjevanja vrlo ugrožena, ali osnivanjem velikog broja KUD-ova situacija je malo bolja nego prije 20-30 godina.
Radionica za izradu narodne nošnje
Prošle godine, s prelaskom u nove prostorije, Društvo osniva 2 nove sekcije: novinarsku i sekciju za ručne radove. Voditeljica novinarske je Patricija Grbešić, učenica gimnazije u Širokom Brijegu, a pomaže joj još nekoliko novinara srednjoškolaca. Do sada su izdali dva godišnjaka, a njihovi planovi neće stati na tome.
Voditeljica sekcije za ručne radove Ljubica Šušak je Hrvatica Bunjevka koja se rodila u Vojvodini i koju je ljubav donijela u Široki Brijeg i Hercegovinu. Već 13 godina za redom pohađa seminar na kojemu se uče sve tehnike izrade narodnih nošnji i ostalih rukotvorina, a koji svake godine organizira Hrvatska Matica iseljenika. Također, krenulo se u realizaciju dugogodišnje ideje da se pokrene radionica za izradu narodne nošnje kao i učenje ostalih načina i tehnika rada koji nisu usko vezani za Hercegovinu. Tako se svake subote nekoliko članova i članica sastaje u Društvu i tu nastaju vrijedne rukotvorine. Do sada je urađeno 12 kompleta hercegovačke nošnje, vrijedni komadi nakita, uskrsni i božićni nakiti i sl.
