148 krizmanika ove godine u Posušju pristupilo sakramentu sv. potvrde

Radna subota, a u Posušju svečana, pijevna i krizmena. Iz 148 katoličkih obitelji isto toliko srednjoškolaca prvoga razreda raznih usmjerenja pristupilo je sakramentu sv. potvrde u prostranoj kripti nove crkve Bezgrješnoga Začeća Blažene Djevice Marije. Župnik fra Mladen sa svojim suradnicima fra Milanom, fra Antom, fra Ivanom, fra Jozom đakonom opslužuje pogolemu župu. A u tom pastoralnom poslu redovita svakokogodišnja priprava na sv. krizmu srednjoškolaca, i to popriličan broj.

Poredani su sa svojim kumovima i kumama kao na kakvoj paradi Duha Svetoga, koji u oblacima spušta svoje dragocjene darove mudrosti i razbora, znanja i savjeta na ljudske glave te darove pobožnosti, jakosti i bogobojaznosti u ljudska srca, upravo ono što ovim mladim glavama i srcima treba.

Procesija polazi s dvorišta, praćena pjesmom Velikoga zbora koji ove godine slavi 30. obljetnicu postojanja i pjevanja, i koji vodi sestra franjevka. Sada je voditeljica s. Marina. Krizmanica prenosi biskupu Ratku pozdrav svojih školskih vršnjaka i vršnjakinja, kako je sama sastavila iz vjeronaučna gradiva o sedmerostruku daru Duha Božjega, o ljubavi prema sakramentu sv. krizme koja novu pomoć daje, o molitvi koja je uvijek potrebna kao što i sam zbor pjeva: “Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu”. Srednjoškolka spretno uručuje i buket cvijeća. Biskup uzvraća i krizmanici i krizmaniku knjiškim darovima.

Fra Mladen, župnik i dekan posuški, pozdravlja u ime cijele župe ne samo biskupa nego i sve kolege iz dekanata. Tu je don Ante iz Zagorja, fra Marinko iz Rakitna, don Ilija iz Vira, fra Velentin ih Gradca Posuškoga, don Joko iz Vinjana i don Slaven iz Sutine. U kompletu, i tako gotovo uvijek, složno i neizostavno. Đakon asistira biskupu i čita Evanđelje, a krizmanici druga misna čitanja i molitve vjernika. Mladi fra Ivan sve dovodi u red.

Biskup se u propovijedi osvrće na prvi svetopisamski odlomak Djela apostolskih (16,1-10), gdje se čita i prati kako se Pavao apostol na svom Drugom misijskom putovanju svratio u maloazijsku Listru u kuću jedne pokrštene pobožne Židovke, Eunike, i njezina muža Grka, koji se nije pokrstio, a imali su sina kojemu su nadjenuli ime Timotej – koji Boga časti. Pavao ga je na Prvom misijskom putovanju bio krstio, a sada bi ga želio uzeti u svoju misionarsku ekipu, eto kako mu je zapeo za oko. Raspitao se Apostol kakav je mladić Timotej. Ljudi se, osobito žene natječu u pohvalama: E, da mi ga je imati za sina! E, da mi ga je imati za zeta! Sve ovako. I kada je Pavao vidio kakav je “uživao dobar glas među braćom” (16,2), ne samo u rodnoj Listri nego i u susjednoj Derbi i Ikoniju, povede ga sa sobom u misije. U ime Božje.

Krizmanico, uživati “dobar glas”, znači biti čista – čista srca iz kojega izlazi čistoća na usta, pa zato mladi Timotej ima čist jezik, bez primjesa ikakve psovke i nevaljalštine. Čistoća mu srca izbija na oči, pa zato su mu oči dostojne Boga gledati! Eto savršeno opslužuje Šestu Božju zapovijed: Ne sagriješi bludno! I Devetu zapovijed: Ni ne poželi sagriješiti bludno, ni srcem, ni jezikom, ni okom, ni mozgom!

Krizmaniče, uživati “dobar glas”, znači biti čestit – ne krasti i ne lagati, ne švercati, ne varati; eto druge dvije Božje zapovijedi, Sedma i Osma. U Timoteja sve odličan – 5! I to po sudu sve braće i sestara u Listri i Ikoniju. I nije ni poželio ukrasti. Eto opslužuje i Desetu Božju zapovijed. Tko obdržava Božje zapovijedi, taj je savršen čovjek! Timotej je savršen mladić. On je mladić na “dobru glasu”. Tako mlad, a tako savršen!

Krizmaniče i krizmanico, uživati “dobar glas” znači biti čvrst, postojan u čistoći i čestitosti. Kako prvi dan, tako svaki dan, do kraja života. Ukradeš li jednom, slažeš li jednom, odmah te bije “zao glas” nepoštena mladića ili nepoštene djevojke. Pa kakvo je čudo da je o svomu učeniku Timoteju Pavao pisao Filipljanima: “Nikoga, doista, nemam tako srodne duše, tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo” (2,20). Timotej traži Božje interese, a ne svoje. Gleda kako će pridonijeti slavi Kraljevstva Božjega, a ne svomu džepu!

Krizmatelj bi se prigodom krizme ponekada zaustavio i provjerio kako mladi prate i pamte. Jedan je na upit biskupu protumačio sve što znači biti čist i čestit, a drugi što znači švercati i u školi i preko svake granice. I krizmanica je zapamtila kako je majka Eunika odgojila Timoteja da bude kako Bog zapovijeda.

Biskup je izrazio radost da ima pred sobom 148 krizmanika i krizmanica, koji će surađivati s Duhom Svetim, ali se još više raduje da se prije desetak godina ovaj fra Jozo, danas đakon, iz krizmeničkih redova uputio za Isusom da postane svećenik, redovnik. I bude li volja Božja, za Petrovo bi s drugom trojicom kolega mogao biti zaređen za svećenika. Eto prigode i poziva da se pomolite za njih. Kako bi bilo pohvalno kada bi se koji između vas krizmanika, koji se osjeća pozvanim, odazvao na Božji zov pa ovdje bio mjesto ovoga đakona, koji će tada, s Božjom pomoću, imati svoju službu u Crkvi.

Župnik i đakon pričešćivali su dva reda krizmanika, a ostali misnici ostale misare.

Na svršetku župnik je izrazio zahvale svima kojima i pripadaju a čestitke krizmanicima, posebno Velikomu zboru za 30. obljetnici ustrajnosti slavljenja Boga vježbom i pjesmom.

Poredani u više redova na velikim stepenicama pred crkvom ostavili su trajnu foto-uspomenu na ovaj jedinstveni dan Pečata Duha Božjega u njihovu životu. Duh ih Sveti po ravnu putu vodio!

Biskup i braća svećenici zahvalili su župniku na čašćenju i na svećeničkom razgovoru o temama koje vrijeme nanosi, ali koje se rješavaju po trajnim i zdravim načelima.

 Cnak.ba