Prije nekoliko dana osobe s invaliditetom u ZHŽ-u proslavile su svoj dan. Bila je to prilika za razgovor o konkretnim pomacima koji su se dogodili kada su u pitanju osobe s invaliditetom (OSI). Ova županija jedna je od najboljih kada su u pitanju zapošljavanje i briga za osobe s invaliditetom. Na pomoći njima najviše radi predsjednica Udruge osoba s invaliditetom u ZHŽ-u Zora Mikulić. Uvijek je na usluzi svojim prijateljima iz udruge i uvijek traži načine kako im pomoći. A koji je bolji način pomoći drugima nego dati im posao, pružiti im priliku raditi i pokazati se vrijednima. Upravo to najbolja je ugradnja ljudi u društvo. Posao koji su dobile osobe s invaliditetom u ZHŽ-u znaju cijeniti. To pokazuje i činjenica da su među najboljima u državi. To je i nedavno uime Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom potvrdio Vinko Jerenić. On je na druženju osoba s invaliditetom u Širokom Brijegu poručio kako ZHŽ prednjači u zapošljavanju osoba s invaliditetom i povlačenju sredstava iz Fonda.
O toj činjenici, koja jamči bolju budućnost osobama s invaliditetom u ZHŽ-u, kao i o drugim stvarima Večernji list razgovarao je s predsjednicom Udruge Zorom Mikulić. Predsjednica je govorila o tome kako u stvarnosti žive osobe s invaliditetom, kao i o projektima koji su u ZHŽ-u pokrenuti za te osobe, a otkad je ona na čelu Udruge.
Kako žive osobe s invaliditetom u ZHŽ-u?
– Osobe s invaliditetom općenito u stvarnosti žive lošije od ostalih. Razlog tome su dodatni troškovi života (invaliditet), a također pojedinačno se razlikuju u financijskoj moći obitelji u kojima žive.
Ove godine obilježili ste 13. druženje zaredom u ZHŽ-u. U odnosu na prije 13 godina, kada se krenulo u ovaj projekt koji pomaže da se osobe bolje upoznaju i da se socijaliziraju lakše u društvu, jesu li se uvjeti za osobe s invaliditetom poboljšali?
– Da, ove godine smo na svečani način, kao i do sada, obilježili Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Uvjeti života u odnosu na 2005. su se poboljšali jer smo napravili velike korake u kulturnom, obrazovnom i socijalnom pogledu. Jedan od najvažnijih koraka je osobna invalidnina i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Koliko osobe s invaliditetom u ZHŽ-u sudjeluju u kreiranju društvene zajednice? Daje li im se dovoljno prostora?
– Ne sudjeluju dovoljno u kreiranju društvene zajednice koliko bi ustvari trebale. Razlog tome je to što nemaju svoje predstavnike u lokalnoj ni županijskoj vlasti.
Država potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom. Koliko je to u ZHŽ-u prisutno?
– Od 2011. s radom je počeo Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koji ih stimulira i zapošljava na kvalitetan način. Vodeća smo županija u FBiH po broju zaposlenih osoba s invaliditetom na broj stanovnika, a za to možemo zahvaliti Udruzi osoba s invaliditetom ZHŽ-a.
U odnosu na razvijene zemlje, gdje je BiH kada je u pitanju odnos prema osobama s invaliditetom?
– U odnosu na razvijene zemlje, BiH je među zadnjima na listi po pitanju odnosa prema osobama s invaliditetom. Potpisana je Konvencija UN-a o pravima OSI-ja, ali u praksi se ne primjenjuje. Ne poštuju se ljudska prava, diskriminacija na osnovi nastanka invaliditeta te osobe nemaju pristup u javne ustanove, škole, poduzeća itd.
Za kraj, kako se nositi s invaliditetom i što biste savjetovali onima koje to tišti i koji možda ne žele doći na druženje koje organizira jer ih je pomalo strah reakcije ljudi?
– S invaliditetom se uistinu nije lako nositi, ali svatko je pojedinac za sebe i ponaša se drukčije. Mnogo toga ovisi o podršci obitelji i ostalih, obrazovanju, socijalnom statusu i financijskoj moći. Udruga je dosad mnogo pomogla u razbijanju predrasuda što se tiče invaliditeta, i kod samih tih osoba i kod ostalih. Naučila nas je kako se nositi s invaliditetom i da se toga ne trebamo sramiti, nego invaliditet nositi dostojanstveno. Naučila nas je i da, iako imamo invaliditet, i dalje trebamo imati ista prava kao i ostali. Sve to nam govori da se isplati boriti.
Željko Andrijanić / Vecernji.ba
