Raštika
Za povrće važno, uvijek u vrtu
Na sredini mjesta za njih sve ima,
“A ja sam negdje uvijek u kutu
Od bure da štitim, od kasnih inja”.
Za gizdavi paradajz i papriku žutu
Mjesta u vrtu najboljeg ima
“A ja ću rasti negdje u kutu
I živjet’ ću tamo kad dođe zima”.
Kad prođe ljeto i jesen stigne
I prva kiša iza “Gospe” što ide
“Od kapi njenih narast’ ću puno
Zelenu ljepotu svi neka vide”.
Kad prođe ljeto i jesen stigne
Paradajz i paprika dok gube boju
“Ja ću u kutu raširit’ se malo
I vidjet’ će svi ljepotu moju”.
“I cijelu zimu mene će brati
Na kraju vrta što sade mene
Ja odgovor uvijek zadnji ću biti
Što će za ručak kuhati žene”.
Željka Burić / SirokiBrijeg.info
