Lištica -Zelena rijeka djetinstva moga
Iz duše Borka na svoj put krene
Žubori , pjeva i grli stijene
Skrivača se ona kod mlince igra
Umiva vrbe i grane njene.
Žubori rijeka i ćilim pere
U staroj mlinci žito se melje
A mlinar Jozo odnekud se javi
Šalje nam pozdrav i dobre želje.
Uz plodna polja put je vodi
Kukuruzu zlatnom snagu je dala
Rataru vrijednom žuljeve hladi
A kap sa čela u vodu je pala.
Ohladi lice rataru vrijednom
I znoj sa čela opere ona
Pa žuboreć’ krene Bentu lako
Dok s Brijega zovu na molitvu zvona.
Kad kišna jesen Ugrovaču rodi
U koritu svome ona je grli
Pa zajedno silno na “Blato” krenu
Obalu šire, Semberovac mrvi.
A ribar neki što udicu baci
Prepusti rijeci sve brige svoje
Ta vrba stara što grli rijeku
Čuvala tajne mladosti moje.
I lako žuboreć’ krene dalje, pa
Zaklon ribi pod kamenom daje
A ptici što se u vodi gleda
Pjesmom joj svojom pozdrave šalje.
Na kraj svog’ puta dođe ona
Žuboreć’ nježno pjesmu svoju
I usnu tiho na “Blatu” mirno
Ti čuvaj Bože rijeku moju.
Željka Burić / SirokiBrijeg.info
