Zlatni rez je matematičko-strukturalni pojam koji se najčešće veže uz umjetnost. A on je način podjele neke vrijednosti s djeliteljem u omjeru približno 1:1,6. U umjetnosti se on naziva kao zlatna sredina ili božanski ili zlatni omjer.
Zlatni rez u slobodnom prijevodu znači kako objekt promatranja neke slike ili skulpture treba biti u sredini u što je moguće većem savršenstvu, a sve u omjeru 1:1,6.
Ovih dana pro-muslimanski i antihrvatski mediji iz BiH i RH koji dižu svoj glas sve više na svaku,pa čak i na najmanju sitnicu koja ima bilo kakve indicije na veličanje ustaštva, NDH ili fašizma, premda ništa od toga nije istinito, i takve vijesti pronalaze mjesto u udarnim terminima takvih medija pa čak i onih najmasovnijih poput HRT, BHT, ili FTV, a da ne kažemo u medijima koji odavno šire svehrvatsku mržnju a sjedišta su im u najvećim hrvatskim i BiH gradovima.
Svi smo svjedoci ogromne količine izljeva mržnje prema nastupu hrvatskog glazbenog bisera, Branitelja i domoljuba Marka Perkovića Thompsona na njegovom nastupu na trgu bana Jelačića u Zagrebu prigodom dolaska srebrenih hrvatskih nogometnih reprezentativaca, gašenja mikrofona u tijeku njegovog nastupa, pa potom njegov veličanstveni nastup u Glini kada nije bilo nikakvih ekscesa a pratilo ga je po objektivnim procjenama blizu 100 000 ljudi, da bi zadnji, ja bih rekao očajnički pokušaj protivnika hrvatske suverenosti i samostalnosti tih medija bio napad na postavljenje spomenika poginulim hrvatskim Braniteljima iz II svjetskog rata, poraća, i Domovinskog rata u malom posuškom selu Gradac, gdje su ti mediji kao glavnu vijest prenijeli kako je u tom selu postavljen kameni spomenik koji neminovno podsjeća na granice NDH.
No, ti mediji ni tu ne staju te navode kako je taj spomenik izgrađen po nacrtu fra Maria Knezovića, Kočerinskog župnika a da je taj spomenik po njegovu nacrtu isklesao širokobriješki kipar Anđelko Mikulić. Nakon toga ti mediji ne staju ni tu pa navode kako je fra Mario Knezović od ranije poznat kao mrzitelj Muslimana, te kako je malonogometnoj dječjoj momčadi iz Kočerina naziva “Crna Legija“ lani dodijelio pobjednički pehar na turniru u tom selu.
Fra Mario Knezović kao prozvani u tim medijskim blaćenjima je odmah reagirao i dao svoje priopćenje gdje navodi kako postavljeni spomenik ne slavi nikakvo ustaštvo već je taj spomenik postavljen u čast svim žrtvama II svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata i gdje on samo prikazuje međunarodno priznate granice dvije države RH i BiH i kada se taj kameni spomenik promotri izbliza odista je to tako. Napadači na njega su svjesno izbjegli činjenicu kako Istra i Dalmacija nisu bile u sastavu NDH a na ovom spomeniku su one sastavni dio čime im cijela urota protiv njega pada u vodu,ali su oni željeni efekt postigli. Digli su cijelu komunističku javnost na noge koja jedva čeka bilo kakav napad s bilo kakvim povodom kako bi blatili sva istinska hrvatska nastojanja a poglavito nastojanja nekog svećenika, u ovom slučaju fra Maria Knezovića, pa mu kače o vrat sva zvona koja bi ga mogla diskreditirati očima modernih antifa, židova, antikrista, masona komunista, ovih onih, pa čak i onih koji ne umiju ili ne žele razlikovati san od jave.
Pa mu stavljaju na teret kako mrzi Muslimane a baš on koji je pozvan braniti čovjeka bez obzira na vjeru, naciju, rasu, spol, i koji upravo o tim vrijednostima progovara na svakoj Svetoj Euharistiji biva stigmatiziran i napadan. A biva napadan jer upravo on sustavno progovara o nepravdi i zločinima koje su učinile jugo-komunističke vlasti u RH i BiH, a koji nikada nisu procesuirani, a progovara jer je to je njegova moralna i duhovna obveza i kao svećenika i kao čovjeka. Progovarati o Evanđelju kao živoj Božjoj riječi.
Promatrajući spomenik žrtvama jugo-komunističkih vlasti iz II svjetskog rata, poraća, i i Domovinskog rata odista na njemu nije ništa sporno imajući u vidu kako je to samo vjeran preslik u kamenu dvije međunarodno priznate države RH i BiH s njihovim jasno ucrtanim granicama. Ipak nešto bode oči. Oči bode isklesani križ u tom kamenu koji u fantastičnom omjeru zlatnog reza (1:1,6) stoji kao glavni objekt promatranja na njemu. Znači nije ovdje u pitanju kip hrvatskim žrtvama koji asocira na NDH već upravo taj križ koji snagom svoje ljubavi stoji kao objekt upravo onoga za što Hrvati žive. O čemu pjeva Marko Perković Thompson. Bijeli križ koji opomenu šalje. Križ zbog koje se živi i zbog kojega se umire. Križ zbog kojega bivaju napadani svi oni koji ga ne daju iz svog srca, iz svojih ruku, sa svojih grudi. Križ koji je obranio Hrvate od nestanka koji zagovara sotona stoljećima,a koja je upravo u II svjetskom ratu svojim živim zločinima željela ukloniti tak križ s lica zemlje. Križ za koji su živote dali na tisuće svećenika i časnih sestara u RH, BiH, Sloveniji, Srbiji, Crnoj gori. Križ koji nije samo vjerski simbol već poglavito simbol ljubavi, tolerancije, mira i praštanja. A svi oni koji čuvaju i štite taj križ bivaju mučeni, ubijani, protjerivani sa svojih vjekovnih ognjišta. Križ kojemu nikada nije bilo mjesto u onih koji ulaze i izlaze na široka vrata, već upravo kod onih koji su ga prihvatili kao takvog, teška, žuljevita, krvava, s onima koji ga ustrajno nose na svojim leđima uporno traže i pronalaze uska vrata kroz koja se teško prolazi ali kada prođu s druge ih strane čeka sva svijetlost svijeta. Križ kojemu nitko ništa ne može. Nikakve bure i nevere, nevolje, paukove mreže satkane od niti laži, mržnje i netolerancije prema svima onima koji ga ljube i ne daju na njega.
Križ koji je uklonjen iz većine javnih institucija država tzv “modernog svijeta“ pa čak i u našem bližem susjedstvu. Križ koji se ipak sve više vraća u te javne institucije tih tzv “modernih država“ svijeta zahvaljujući anđelima našeg doba, talijanskom ministru unutarnjih poslova Matteu Salviniju i mađarskom premjeru Orbanu. Križ koji nikada ne staje već snagom svoje istinske ljubavi kida okove postavljenog prolaznog vremena. Križ koji ne poznaje vrijeme koje prolazi jer je svevremen od postanka do svršetka svijeta,pa će tako i onaj isklesani križ na spomeniku žrtvama protivnika tog križa u malom selu Gradac u općini Posušje biti vječni svjetionik svima onima koji se ne žele nasukati na hridi svog uzaludnog i pogrešnog života.
Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info
