Može li se istodobno biti slobodan a biti rob, odnosno biti rob a biti slobodan? U oba slučaja kako se uzme je to moguće. Postoje naime dva paralelna svijeta u kojemu živi i djeluje hrvatski narod, odnosno narod cijeloga svijeta. U jednom svijetu se kreću ljudi u kojemu je određenom broju tih ljudi prikladniji naziv „neljudi“ jer su sebični, prividno “uspješni“, uhljebi, egoistični, egocentrični, narcisoidni, licemjeri, ulizice, poltroni, materijalno neovisni a uz sve to su izdajice i kukavice. Ti “neljudi“ su uglavnom zaposleni na „državnim jaslama“ na rukovodećim radnim mjestima, odborima, ili su na čelu političkih stranaka koje vladaju nad građanima BiH od rata na ovamo. Njihov smisao života sažet je u 2/dvije za njih “divne“ riječi: “Ja tebi ti meni“ i po tom šablonu vuku sve poteze života svoga. Taj šablon odnosno šprancu po kojoj se kreću su preuzeli iz bivšeg totalitarnog komunističkog sustava čiji su svekoliki pravni i drugi slijednici upravo oni ti „neljudi“.

Oni su u ogromnoj manjini u odnosu na ljude iz drugog paralelnog svijeta kojim ću se pozabaviti malo kasnije. Međutim ovi „neljudi“ su situirani i financijski bezbrižni upravo zbog principa „ja tebi,ti meni“ i uvijek se moraju kretati u granicama tog mota. Svima njima netko je omogućio zapošljavanje, kredit, te sve druge beneficije koje uživaju od završetka rata na ovamo, a normalno i oni su učinili određene ustupke onima koji su njima i tako ukrug.

Većinom su t i“neljudi“ uposleni u JP i sličnim institucijama BiH, FBiH, županija, općina i gradova upravo od strane predstavnika aktualne zakonodavne i izvršne vlasti tih zajednica koji će kad dođe vrijeme za to, a ono uvijek dođe za dvije ili četiri godine kada su Općinski ili parlamentarni izbori u BiH tražiti od ovih potonjih određene protuusluge za njihovo zapošljavanje i ostale benefite koje su im oni dali. A te protuusluge su davanje njihovih glasova i glasova njihove bliže i daljnje rodbine, kumova i prijatelja ovima koji to od njih traže kako bi zauvijek na sceni ostao onaj princip “ja tebi, ti meni“. Pri tome ni jednima ni drugima od tih “neljudi“ nije bitno što nas je sve manje, što nestadosmo kao narod u BiH, što je sve veća „bijela kuga“ gdje nas se sve više rađa nego umire, što je zavladala opća besperspektivnost u hrvatskom ali i među drugim narodima u BiH, gubitak povjerenja u predstavnike vlasti, u politiku, u život i suživot, u sve. Nije ih briga što se zatvaraju mnoge škole po našim selima koja ostaju prazna, što u našim selima ima još po par krava, koza, ili ovaca, a voćke koje su oduvijek živjele u svojevrsnoj sinergiji s tim životinjama se sve više suše kao i život među hrvatskim narodom.

Tim „neljudima“ je najprikladniji naziv egoisti jer gledaju svoj vlastiti probitak i probitak svoje uže rodbine, kumova i prijatelja. Čak ih više ne zanima što se sva JP poduzeća financiraju iz prihoda kojeg ostvaruju porezni obveznici iz dijela pučanstva koji ne pripada tim “neljudima“ a njih je sve manje jer je velika većina njih otišla sa cijelim obiteljima trbuhom za kruhom. Svake druge ili četvrte godine ti “neljudi“ organiziraju predizborne skupove na kojima skupljaju te uhljebe i ostale pripadnike tih skupina na kojima pričaju davno naučenu retoriku kojom zamajavaju, odnosno pričaju snitre il mantre svojim gostima među kojima nema niti 1% onih koji bi im povjerovali u retoriku kojom potpiruju nacionalističke mitove i legende. Niti jednom riječju neće nikada priznati kako su upravo oni isključivi i glavni krivci za opće katastrofalno stanje među hrvatskim narodom koje sve više poprima značajke kataklizme koja prijeti nestankom tog naroda kako je već predskazano u Fatimi, i uvijek će krivce tražiti na drugoj strani a ne u svojim redovima.

Jednom će krivci biti predstavnici drugog naroda u FBiH, jedanput sva oporba jer ne „shvaća“ koja nastojanja na globalnom pa čak i parcijalnom planu čine ti “neljudi“ kako bi nam svima bilo “bolje“, napadajući oporbu iz svih artriljerijskih oruđa govoreći kako su oni jedini zaštitnici svekolikog hrvatskog interesa u BiH, i svatko onaj tko im se miješa u posao je izdajnik hrvatskih interesa. A bolje je uvijek njima i njihovim ulizicama i tako svake druge ili četvrte godine. Međutim ovaj put su se ti „neljudi“ sva je prilika jako preračunali. Prazna sela, prazni butici, saloni namještaja, restorani, trgovine, vulkanizerske radnje, frizerski saloni, koji se svakim danom zaključavaju po principu “ključ u bravu“ pa s cijelom obitelji u neku drugu državu pravu, rodilišta, škole od kojih su mnoge od njih zatvorene, prijete nedostatkom toliko potrebitih financijskih sredstava kojim su se do sada financirala ta JP.

No,ovi uhljebi odnosno „neljudi“ ili paraziti pošto uvijek igraju na sigurnu kartu i tu pokušavaju doskočiti u doglednoj budućnosti i tome pa uvode porez na freelencere, a u namjeri su uvesti i porez na sve uplate koje iz inozemstva sjednu na račune domaćih pravnih i fizičkih osoba u BiH kako bi nadomjestili gubitak sredstava zbog izumiranja i nestanka hrvatskog naroda u BiH zbog čega su im sve manji priljevi novca od njih za njihovo vječno uhljebljenje. Koja paradigma je ovdje na djelu. Naime, oni koji su isključivi krivci za masovne odlaske naših mladih i cijelih obitelji iz BiH s vjekovnih hrvatskih prostora od tih istih se žele naplatiti perfidno i kurvanjski na način kojim će oporezivati njihove uplate iz inozemstva njihovoj rodbini i poslovnim suradnicima.

Sada dolazimo do onog drugog paralelnog svijeta u kojemu se kreće velika odnosno ogromna većina građana BiH a samim time i pripadnika najmalobrojnijeg naroda u BiH. Najveći dio njih jedva sastavlja kraj s krajem,ne može platiti svoje obveze,nema niti za minimum svog ljudskog dostojanstva i živi na rubu socijalne i ekonomske isključivosti. Velika većina njih su do kraja odani i vjerni Bogu i njegovim zakonima ali pritisnuti svekolikim životnim poteškoćama i tu počinju posustajati te postaju malo vjerni što je prvi korak ka lako vjernosti a to je prva stepenica na putu za nigdje. Zbog svoje malo vjernosti dosta njih,poglavito pripadnika braniteljske populacije je izvršilo suicid, dosta ih se razvelo ili odalo svojim strastima, dok je ogroman broj njih (procjenjuje se oko 150 000 Hrvata iz BiH) otišlo trbuhom za kruhom u treće zemlje. Onaj zadnji dio njih je pokušalo osmisliti svoj život sadeći smilje i duhan ali i te stavke su na svom izdisaju jer su i takvi ostavljeni u bespuću nadanja od bešćutnih političkih elita hrvatskog naroda,od onih koje smo nazvali “neljudi“.

Sada se vraćamo na početak ove priče. Može li se istodobno biti slobodan a biti rob, odnosno biti rob a biti slobodan? Ova prva skupina tzv “neljudi“ su prividno slobodni, jer imaju „sigurno“ uposlenje, mogu si priuštiti luksuzan automobil, kredit, vikendicu u planini, stan ili garsonijeru na moru, školovati svoju djecu u zemlji ili inozemstvu, imati ljubavnika ili ljubavnicu i za taj dio osigurati određena novčana sredstva. Prividno oni su slobodni ljudi, no oni su ipak robovi. Robovi su svoje slobode jer su uvijek nekome dužni i nekome cijeloga života moraju biti zahvalni. Uvijek nekome moraju polagati račune za sve što učine ili dobiju i sve to moraju kako tako vratiti s kamatama. Usput se moraju kiselo cerekati na svim manifestacijama i prigodama dok im običan puk psuje majku ili sve po spisku. Štrecaju na svaki telefonski poziv koji dolazi s posla ili sa strane njihovog nadređenog. Konačno na kraju svog putovanja shvate kako su jadni i bezvrijedni jer su nitko i ništa premda u svojim skupocjenim odijelima, uštogljeni izgledaju tako sigurno a sve je to privid i jeftina obmana kojom zavaravaju poglavito sebe a potom ni sam ne znam koga više jer im više nitko ništa ne vjeruje.

Postoje također robovi koji su slobodni. Ti robovi su ljudi koji su otišli trbuhom za kruhom u zemlje trećeg svijeta, koji znaju samo za putanju: “poso, kuća, nikako birtija i crkva“, i svaki zarađeni EUR raspoređuju na četiri strane svijeta. Za stanarinu, hranu, automobil, nešto po strani, dok neki manji dio šalju svojoj rodbini u BiH. Socijalno su zbrinuti, financijski neopterećeni te im se po sljepočnicama ne vide žile kucavice tjeskobe ili straha od neizvjesnog sutra kao u vrijeme dok su bili u BiH i znaju samo za red, rad i disciplinu. Znaju kako moraju biti dio sustava zemalja EU, i u tim vrednotama tog sustava su izučili svoje zanate kojemu su podredili svoje navike i cijeli svoj život. Crnče i rade kao robovi ali znaju kako su slobodni jer su cijenjeni.

Sada dolazimo i do skupine robova koji drže naša ognjišta upaljena da se vatra u njima ne ugasi. Drže kravu, kozu ili par ovaca, i još ponešto živine. Neki od njih rade neke beznačajne poslove u privatnim poduzećima diljem BiH, gdje im kasne plaće, ne uplaćuju im se doprinosi za MiO, ljudi robovi koji žive od danas do sutra. Nedjeljom odlaze na svete Euharistije sa svojim obiteljima, svježe obrijani u najsvečanijem ruhu kako to propisuje Sveto pismo, sa cijelim obiteljima, a nakon toga u krugu svoje obitelji objeduju i pripovijedaju propovijed njihovog svećenika i tako ukrug, od nedjelje do nedjelje.

Proljeće, ljeto, jesen i zima ih ne zaobilaze sa svojim dražestima, radostima i nevoljama. Ne obilaze ih ni općinski kao ni parlamentarni izbori u BiH svake druge ili četvrte godine na koje odlaze vjerujući u promjene nabolje. Nikada ne daju glas onima koji plaćaju glasove i onima koji napadaju druge. Ne daju svoje glasove onima koji se kunu u demokršćanske vrijednosti a tamo ti isti glasuju za abortus, IK (Istanbulsku konvenciju), legaliziranje eutanazije, legaliziranje ispospolnih zajednica, lakih opojnih droga, i svih protu Božjih i protukršćanskih vrednota. Uvijek biraju ljude a ne programe jer su svi programi isti. Nikada ne biraju ljude kojima je tamna prošlost, prošlost koja potječe iz bivšeg totalitarnog komunističkog sustava.

Odista je malen broj tih robova slobode koji drže upaljenu vatru na našim ognjištima ostalo, ali ipak njihovo je kraljevstvo nebesko. Njima su dani ključevi neba u sve dane do svršetka svijeta. Koliko će ih ostati do tada zna samo nebeski milosrdni Otac neba i zemlje.

Pred njima a i svima nama su još jedni parlamentarni izbori u BiH. Izbori u kojima Hrvati biraju svijetlost ili tamu. Gdje biraju opet „neljude“ ili ljude. Ukoliko se odluče za ove prve još će se dosta naših ognjišta ugasiti, još će se više voćaka osušiti a bojim se kako će dosta izvora žive vode presušiti.

Stoga birajmo. Budimo dio povijesti koji spašava život hrvatskog naroda u BiH.

Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info