Nedavno je u svom uobičajenom jutarnjem subotnjem terminu HTV 1 pustila western naziva “Posljednji hitac“ iz 1976 godine u kojemu je svoj posljednji film u životu glumio glumac John Wayne. Priča je to o ostarjelom revolverašu i plaćenom ubojici koji se za života proslavio mnogim ubojstvima u dvobojima s mnogima koji su željeli steći slavu ukoliko ubiju njega. On od svog liječnika saznaje kako je obolio od karcinoma te kako mu ne preostaje niti dva mjeseca života a moguće i manje, kojeg želi provesti mirno u hotelu u vlasništvu sredovječne žene i njenog maloljetnog sina a u gradiću u kojemu mu lokalni šerif nije sklon. Kada mu dugogodišnji prijatelj liječnik priopći zdravstveno stanje,on mu na odlasku rekne ovo: “Da ja imam barem dio tvoje hrabrosti znaš što bih učinio“ misleći pri tome kako bi za njega bilo najbolje okončati život jednim hicem kako bi se prištedio velikih i mučnih bolova koje ga očekuju.

Danas je u Haagu General HVO-a jedan od šestorice hrvatskih uznika digao ruku na sebe popivši smrtonosni otrov kada mu je potvrđena I-stupanjska presuda od 20 godina zatvora. Prije nego je sudac završio čitanje njegove presude General Praljak je rekao: “Ja nisam ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu. “Nedugo potom on je od posljedica otrova u tečnom stanju preminuo. Svi se sjećaju kako je simbol hrvatskog otpora i jedan od najvećih hrvatskih domoljuba Zvonko Bušić-Taik također digao ruku na sebe. Nakon njegove smrti mnogi poznati Hrvati su napisali posvete u njegovu čast. Evo nekih:

-„Zvonko Bušić se ubio zato što je doživio slom ideala Hrvatskog domoljuba“(Jure Vujić).

-„Ubio se jer je sa sobom donio i nosio veliku priču za koju nije bilo sluha“(Nino Raspudić).

-„Izvršio je otmicu vlastitog života za svoju(voljenu)domovinu Hrvatsku“(Milan Ivkošić).

-„Ubio se jer više nije mogao živjeti u takvoj Hrvatskoj koja postaje-Protuhrvatska“(biskup Vlado Košić).

-„Nitko mu nije uspio dati ono što je uzalud tražio“(supruga Julie Bušić).
Neki su za njega govorili kako je on čovjek s drugog svijeta.

Povezujući smrt ova dva velika hrvatska domoljuba koji su domoljublje živjeli odmah se da zamijetiti velika povezanost u životima i njihovim smrtima. Obojica su dali svoj život kao simboličan primjer drugima, odnosno svima nama koliko netko istinski ljubi, živi i vjeruje u svoje ideale koji su duboko ukorijenjeni u cijeli njegov život. A njihovi ideali su slobodna i suverena Domovina za koju su živjeli i za koju su konačno dali svoj život. Njihov samoubilački čin koji je u suštini protukršćanski danas dobiva svoj potpuni smisao. Tim činom se danas konačno dovodi u zabludu i kršćansko vjerovanje kako netko tko izvrši suicid neće naći svoje spasenje. Za njih dvojicu sam u potpunosti siguran kako imaju osigurano mjesto među najvećim Hrvatima ikad rođenim pod Hrvatskim suncem. Mjesto osigurano među anđelima.

Zbog nepravde nepravednog i ispolitiziranog suda u Haagu General Slobodan Praljak koji je vjerovao u pravdu se odlučio na zadnji herojski čin jer se do zadnjeg atoma snage sam borio sa silama mraka koje su udružene u „zločinački poduhvat“ na sve načine željele Hašku šestorku osuditi za zločine kroz (UZP-udruženi zločinački poduhvat) a samim time i njega. Međutim svi oni koji su poznavali Generala Slobodana Praljka mogu posvjedočiti kako je upravo on bio dosljedna i jedinstvena moralna veličina i jedan od najvećih Hrvatskih Generala koji su ikada rođeni. Nikada, niti u jednoj vojnoj akciji nije pokazivao strah,pa čak ni u najekstremnijim vojnim i životnim situacijama u što sam se i sam nekoliko puta osobno uvjerio. Sve do danas. Sve do trenutka dok nije uvidio kako ga sud proglašava krivim za nešto za što niti kao General a ni čovjek ne snosi nikakvu odgovornost.

Sada pljušte izjave sa svih strana. Od svih onih koji su davno prije mogli puno više učiniti u svrhu zaštite naše šestorke u Haagu a i za život generala Slobodana Praljka. Jedan moj dobronamjerni poznanik mi danas reče: “Svi ćemo dugoročno plaćati alimentaciju nakon današnje presude“ koja izjava ima svoju težinu.

Dok jedni likuju drugi tuguju. Dok se jednome ne smrkne drugome ne svane. Osobno znam neke žene i kolege Branitelje koji hodaju po kiši na ovom hladnom vremenu oko svojih kuća i po livadama i razmišljaju, a srca im lupaju kao doboš. Ljudi počinju sumnjati u smisao ovog života koji je tako nemilosrdan. Nemilosrdan prema jednom malom narodu koji se samo htio obraniti od agresije puno jačeg i nadmoćnijeg neprijatelja. Naroda koji je bez obzira na svu pamet koju ima morao danas doživjeti udarac u završnoj predstavi jednog zločinačkog uma iskonstruiranog u jednom gradu u Nizozemskoj od međunarodnih sudaca kaznenog prava koji su predstavnike jedne legalne i legitimne zajednice u Hrvata u BiH na samom početku agresije na taj narod proglasili krivim za UZP i za pojedinačne zločine u jednom ratu u kojem nitko nikome nije bio brat. Ovakva presuda će nesumnjivo imati silne reperkusije na daljnji tijek povijesti na području BiH i RH. Mnogi će pomisliti kako će ova nakaradna današnja II-stupanjska presuda u potpunosti ujediniti Hrvate u nakani za stvaranjem svoje nacionalne teritorijalne jedinice, a samim time učvrstiti i poziciju RS.

Kako bilo da bilo i Bakir Izetbegović i Milorad Dodik mogu trljati ruke danas. Ovaj prvi će ih trljati jer će svojim biračima moći reći kako je njegova i politika SDA konzistentna i vjerodostojna,te će računati kako mu je pozicija za predstojeće i sve druge izbore u BiH učvršćena te kako ga nitko ne može skinuti s mjesta prvog čovjeka Muslimana u BiH, jer je oduvijek govorio kako je Haška šestorka kriva te kako su zajednice Hrvata HZ H B i HR H B zločinačke tvorevine zaboravljajući pri tome na povijesne činjenice koje je potvrdio i njegov „rahmetli“ otac Alija koji je priznavao legitimitet i legalitet tim zajednicama i HVO-u koji su u mnogim dijelovima BiH upravo spasili njegov Muslimanski narod od genocida gorim od Srebrenice, dok će Dodik trljati ruke jer će sračunato razmišljati kako će Hrvati iz BiH ako ne odmah onda uskoro zatražiti svoju teritorijalnu jedinicu,entitet čime bi njegov entitet imao priliku još više učvrstiti svoje pozicije kao i on sam. Licemjerstvo navedenih političara u svoj svojoj punini na dijelu.

Međutim što će nakon danas biti sutra? “Jutro je uvijek pametnije od večeri“ rekli su naši stari. Sutra dolazi otriježnjenje za sve nas koji ostajemo živjeti u ovoj i ovakvoj BiH. Što se tiče još većeg jedinstva hrvatskog naroda u BiH mora se odista priznati kako će ova nenadana smrt generala Praljka te potvrda II-stupanjske presude u odnosu na Haške uznike ujediniti hrvatski narod s obje strane umjetno stvorene granice među Hrvatima,i to u pogledu UZP(udruženog zločinačkog poduhvata) jer ta konstrukcija, kvalifikacija i konstatacija izrečena u Haškom tribunalu i u I-stupanjskoj i današnjoj II-stupanjskoj presudi neće nikada biti prihvaćena među hrvatskim narodom premda će je Muslimani i svi neprijatelji Hrvatske u zemlji i inozemstvu rado koristiti u svim daljnjim objedima i napadima na najmalobrojniji narod u BiH, pa čak i za napade na RH. Međutim Hrvati su već naučili živjeti sa stigmom Ustaša i Fašista kojim su ih častili isti ovi koji će ih danas častiti epitetima „zlikovaca“ i „ustaša“ koji su se udružili u „zločinačku“ HZ H B ili HR H-B s jedinim i isključivim ciljem protjerivanja i ubijanja“jadnog“ i „nezaštićenog“ Muslimanskog naroda s područja koja su kontrolirali, a ova šestorka je predvodila takve “zločinačke nakane.“

Da ovi potonji ne dangube već je u Dnevnom Avazu osvanula naslovnica ispisana krvlju koja se cijedi: “KRIVI SU!!!“ Ali to je još ništa što se očekuje. Predstavnici aktualne hrvatske vlasti u RH i BiH su već dali svoja priopćenja kao i predstavnici Braniteljskih udruga i drugih hrvatskih državljana. Svi izražavaju svoju duboku razočaranost,reklo bi se rezignaciju današnjom presudom dok oni vodeći poput dr.Dragana Čovića Predsjednika HDZ BiH i Ilije Cvitanovića ispred HDZ 1990 pozivaju na razboritost i na toleranciju, jer BiH će ovakva ili onakva biti zajedno s Hrvatskim narodom koji premda najmalobrojniji ima svoju jednakopravnost i konstitutivnost zajamčenu ustavom BiH i svim međunarodnim Deklaracijama kao i potpisanim Washingtonskim i Daytonskim mirovnim sporazumima.

Međutim unatoč njihovim izjavama stoji i ona Maka Dizdara u njegovoj pjesmi Modra rijeka: “Valja nama preko rijeke. “A rijeka iz Haaga koja je danas porušila mostove između dva naroda divlja i buja. Odnijela je jedan jako dragocjen život. Život Generala koji je bio svi mi. Koji nije bio kao velika većina nas koji nisu imali ni dio njegove hrabrosti i snage. Njegovim životom nestao je i dio svih nas. Ali dio je ostao. Ostao je dio koji buja i raste, koji postaje divlji,ali ne i neobuzdan. Dio koji će postaviti upravo sada mnoga pitanja ovim što ostadoše a mogli su učiniti više nego to jesu. A oni su predstavnici aktualne političke vlasti u Hrvata u RH i BiH čija imena znamo svi a vladaju u kontinuitetu od 2004 godine do danas. Vladaju od završetka rata do 2004 godine uz male preinake i beznačajne primjese i natruhe,a u suštini ništa bitno. Od dana kada se naša Haška šestorka dragovoljno predala Haagu jer je vjerovala u pravdu koja je od samog početka bila imaginarna i nije imala niti „P“ od pravde jer se dokazala i pokazala upravo danas kao i bezbroj puta prije u mnogim presudama kao „pravda“ koja je skrojena za male narode, i male ljude koji se nisu smjeli braniti. Koji su morali prihvatiti svoju sudbinu kao svoju premda im je ta sudbina unaprijed svezala ruke i noge prethodno iz razoružavši da bi joj bilo lakše. Sudbina koja je glave koštala upravo i puno više Muslimanski narod u BiH koji sada u principu likuje nad II-stupanjskom presudom našoj šestorki a sami su osjetili kako je upravo Nizozemski bataljun reagirao u Srebrenici kada je dopustio masovna ubijanja civila, žena i djece, a gle kojeg slučaja upravo se danas u Nizozemskoj u Haagu donosi presuda hrvatskoj šestorki za zločine protiv Muslimana u BiH kroz UZP i HZ HB ili HR H B, a nitko ne postavlja pitanje odgovornosti Nizozemskog bataljuna čija je odgovornost kudikamo veća u odnosu na Muslimane nego odgovornost Praljka, Prljića, Stojića, Ćorića, Pušića i Petkovića.

Nesumnjivo je i nesporno kako su se u BiH dogodili zločini od strane svih protiv svih. Mnogi su osuđeni za svoje zločine i s tim u svezi niti jedan čovjek sa srcem i dušom bez obzira na svoju vjeroispovijest ne može pobjeći od te činjenice priznanja grijeha za dio tog grijeha koji je učinjen od strane predstavnika tog naroda. Ali izreći kvalifikaciju jednom narodu kako je taj narod kroz UZP učinio zločine nad drugim narodom u cilju njegova protjerivanja ili istrebljenja uz pomoć službene politike dijela Hrvatske vlasti na čelu s Tuđmanom, Šuškom i Bobetkom graniči sa zdravim razumom i svim pravnim kvalifikacijama poznatim u povijesti kaznenog prava. Izreći tu kvalifikaciju jednom narodu znači unaprijed osuditi taj narod s obje strane umjetno stvorene granice na povijesnu odgovornost poput fašističke Njemačke.

Nitko ne može pobjeći od činjenice kako su u kreiranju ovakve montirane optužnice učestvovali istinski i dokazani neprijatelji Hrvatske države u zemlji i inozemstvu od kojih valja izdvojiti, Mesića, Josipovića, odvjetnika Nobila, Vesnu Pusić, Vesnu Teršelić, Britansku kontraobavještajnu službu, Turske utjecaje u EU i svijetu, te mnoge znane i neznane Protuhrvatske lobiste i protuhe. Taj scenariji današnje II-stupanjske presude pomno je i više godina planiran od strane tih krugova. Međutim unatoč nastojanjima tih Protuhrvatskih krugova postavlja se jedno jedino i logično pitanje: “Tko je uopće omogućio nesmetano djelovanje tim krugovima u zemlji i inozemstvu takvo Protuhrvatsko djelovanje?“ Pa se uvijek iznova u svim dilemama koje se neminovno nametnu na to pitanje postavlja pitanje koje je oduvijek i zauvijek pitanje par exallance a ono je pitanje LUSTRACIJE. Počevši od one Tuđmanove pomirbe među svim Hrvatima do dana današnjeg. Ta lustracija koja jedino nije učinjena u Sloveniji i RH od svih bivših socijalističkih država sadašnje EU je mogla riješiti sva pitanja pa i pitanja međunarodnog suda u Haagu.

Pitanje samoubojstva Zvonke Bušića-Taika, Generala Praljka i pitanje naše šestorke u Haagu. Pitanje samoubojstva mnogih Branitelja Hrvatske i BiH, te njihovo moralno potonuće i materijalna oskudica i dan-danas. Pitanje pljačke u pretvorbi i privatizaciji, pa i pitanje Lex Agrokor, pitanje istospolnih „brakova“, legaliziranja abortusa, eutanazije, droge, pitanje tolike „slobode“ u istupima Pupavca a ne Pupovca, Teršelićke, Matije Babića i njegovog Yudexa, Stazića, Jergovića, Jelene Lovrić,Ante Tomića, Manolića, Dubravke Ugrešić, Maje Sever, Žarka Puhovskog, Ace Stankovića, Denisa Latina, progresivnih studenata zagrebačkog filozofskog fakulteta u Zagrebu, sa socijalističkim obilježjima, Pitanje obilježavanja ZAVNOBIH-a, na partizanskom groblju u Mostaru, pitanje pozdrava ZDS(Za Dom Spremni), nekažnjena veleizdaja od strane bivšeg predsjednika RH Mesića davanje tajnih državnih transkripata Haagu,kvalifikacije Nobila i Pusićke kako je RH izvršila agresiju na BiH ,…………………, te mnogih, mnogih drugih. Pitanje nastupa hrvatskog glazbenog bisera i domoljuba Marka Perkovića Thompsona u pulskoj areni,u Sloveniji, te u nekim državama EU i svijeta, te pitanje nastupa srpskih estradnih zvijezda poput Lepe Brene, Bajage, i mnogih drugih a večer prije Oluje u Kninu su u istom tom Kninu pjevali dajući podršku pobunjenim Srbima.

Lustracija koja nije smjela zaobići ni BiH jer su i u toj državi na vlasti od rata na ovamo oni kojima je lustracijom trebalo zabraniti bilo kakvo političko,gospodarsko, novinarsko i javno djelovanje kao i njihovoj djeci jer „partizanština“ je pojam koji prelazi genski i obiteljski s roditelja na djecu. A puna ih je država na svim razinama vlasti pa čak i u onim najminornijim poput mjesnih zajednica. Pune su ih Braniteljske udruge i sve druge civilne i nevladine udruge koje piju krv ovom jadnom i napaćenom hrvatskom narodu izvlačeći pare preko svojih udbaško-partizanskih sveza iz općina Gradova,županija pa i same države. Lustracija nije urađena i danas imamo dezavuiranje svih temelja na kojima počiva moderna RH i sva vjerska,nacionalna i kulturna nastojanja Hrvata u zemlji i inozemstvu. Jer ta „partizanština“ ne može podnijeti bilo kakvu pomisao na suverenost jednog naroda . Ta „partizanština“ u suštini nije ništa drugo doli sužanjstvo drugima radi vlastitog probitka i zadovoljstva. A sužanjstvo te „partizanštine“ se od početka demokratskih promjena u RH i BiH kao mlinski kamen objesilo oko vrata hrvatskog naroda i visi mu kao teret i dan danas,a još uvijek se nije pojavila snaga, vodič, pastir koji će zbaciti taj kamen s vrata hrvatskog naroda pa nam se svima dogodio Haag koji je od svih tih „partizana“ u HDZ i SDP formalno-pravno priznat i prihvaćen. Dogodio nam se danas General Slobodan Praljak. Dogodilo nam se sve što nam se dogodilo i što će nam se dogoditi.

Ali konačno bez obzira na sve okolnosti današnjeg dana i svih onih dana puta dvadeset i dvije godine unatrag neće moći zaustaviti niti spriječiti narod biran od Boga kojeg čeka sloboda. Sloboda koju mnogi ne znaju cijeniti ali sloboda koju ćemo neke naučiti cijeniti. Današnja smrt Generala Slobodana Praljka, kao i potvrda II-stupanjske presude ostalim našim Haškim uznicima nije ništa drugo nego potvrda te slobode koja nam kuca na vrata. Jednom i zauvijek.

Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info