Na nedavnoj tribini Udruge hrvatska zvona puno je lijepih riječi izrečeno pred prepunom kinom salom u Širokom Brijegu. Po svojoj uobičajenoj recepturi i širokim vokabularom riječi, fra Mario Knezović je okupljenim gledateljima i slušateljima otvara oči kao i mnogo puta do sada u svojim javnim istupima, no da li su mnogi nakon njegovih riječi prigledali ili su čuli i razumjeli svaku njegovu riječ je drugo pitanje. Slaven Raguž predsjednik HRS je na svoj način koliko su mu to njegove intelektualne i ljudske mogućnosti dopuštale sa svog aspekta razlagao misao vodilju cijelog skupa: kako promijeniti jednoumlje u hrvatskom narodu, odnosno kako zaustaviti nešto što je praktično nemoguće zaustaviti. Doc.dr.sc. Marko Tokić sa sveučilišta u Mostaru, Predsjednik udruge hrvatska zvona je obrazlagao stručnim jezikom razloge za zabranu njegovog političkog djelovanja od trenutka zamisli projekta Hrvatske samouprave, te konačno omogućavanje njegovog političkog i svekolikog javnog djelovanja. Neki od nazočnih gostiju tog skupa nisu bili zadovoljni izlaganjem tih izlagača navodeći kako niti jedan od njih nije prozvao imenom i prezimenom krivce i sukrivce za najgoru noćnu moru hrvatskog naroda u njegovoj dugoj povijesti, jer su sva trojica okolišali sve nešto okolo-kole, ali nisu zaboravili prozivati stranke Alijanse za promjene koje su u nedavnoj prošlosti BiH učinile građanima BiH ono što će ostati upamćeno kao najcrnja rupa u novijoj BiH povijesti, dok su u svom izlaganju zaboravili “namjerno“ ili nenamjerno prozvati predstavnike aktualne političke vlasti Hrvata u BiH (HDZ BiH).
Ne ulazeći u raspravu o kvaliteti izlaganja navedenih gostiju Udruge hrvatska zvona želio bih ovim putem svoje štivo posvetiti nečem drugom. Na kraju izlaganja tih gostiju neki od prisutnih slušatelja su postavili određena pitanja gostima a srž pitanja se svodio na slijedeće: „Tko je kriv za katastrofalno stanje u hrvatskom društvu? Političari ili narod?“ Fra Mario Knezović je dobrim dijelom krivio političare za takvo katastrofalno stanje ali nije mogao od odgovornosti izuzeti ni narod a ni duhovne pastire, jer smo svi kako je rekao “politička bića“ i dužnost svih nas je propovijedati evanđelje, Riječ Božju.Prof.Marko Tokić je lakonski stao u obranu naroda govoreći kako narod nije i ne može biti kriv jer se tom istom narodu uvijek nameću gotova rješenja koja nije u mogućnosti promijeniti zbog niza razloga.
Razmatrajući te dvije izjave svaku ponaosob i u uzajamnoj svezi da se puno toga primijetiti. Niti jedna od ove dvije strane se ne može abolirati od potpune odgovornosti. No krenimo od prve strane. Svaki političar ovog svijeta kada dobije mandat od tog istog naroda (ako ga uopće dobije od naroda) ima čast, obvezu i odgovornost služiti svom narodu. Služiti mu i poštivati njegovu volju. Služiti interesima svoje stranke propisane u statutu te stranke. Ukoliko je ta stranka privržena principima kršćanske provenijencije kao HDZ npr. onda su svi članovi ukoliko žele biti članovi te stranke dužni poštivati te principe. Poštuju li ih konačno svi članovi te i takvih stranaka? Ta svi smo svjedoci kako je stranka HDZ uz pomoć oporbenih stranaka velikom većinom podignutih ruku izglasala IK u hrvatskom saboru dana 14.04.2018 godine (uz mali iznimku čestitih zastupnika HDZ i još nekih manjih stranaka), unatoč prosvjedima velikog dijela Hrvata katolika u Zagrebu 24.03.2018 godine i u Splitu 12.04.2018 godine, gdje se skupilo blizu 180 000 prosvjednika protiv IK pa čak i više, iako meanstream mediji navode cifre od kojih 5 000 do 15 000 prosvjednika u oba grada što je toliko degutantno da to ne može ni moj želudac naviknut na mnoge promjene sažvakati.
Zar se ti političari svih ovih godina nisu u tolikoj mjeri odnarodili od svog naroda da ih više ne prepoznaju ni članovi vlastite obitelji? Zar ti političari svi do jednoga za vrijeme svog mandata nisu stekli enormna bogatstva na bankovnim računima diljem RH i inozemstva, te pokupovali nekretnine, stanove, zemljišta, vlasničke udjele u mnogim gospodarskim subjektima, mjesta u upravnim ili nadzornim odborima u JP, pokupovali dionice po bagateli u tim poduzećima, pogodujući uvozno-izvoznim lobijima, glasujući i za crnog vraga samo da je njima i njihovim satelitima dobro. Zar nisu doprinijeli najvećem masovnom egzodusu naših mladih pa i cijelih obitelji u inozemstvo zbog čega ovim krajevima hara već dugo „bijela kuga“ više nas umire nego se rađa, zbog čega naši mladi i cjelokupno naše stanovništvo gubi nadu, postajemo država uplašenih, histeričnih ljudi koji strepe iz dana u dan hoće li mu se isključiti struja ili ostale komunalije, hoće li mu se ovršiti kuća, stan plaća, mirovina? Zar to isti političari nisu krivi za suicid ne tisuće naših Branitelja koji iz svog očaja i besperspektivnosti ukupnog života nemaju drugog rješenja nego dići ruku na sebe kako bi se netko možda na taj način sjetio njihove obitelji? Zar naši političari nisu direktno odgovorni za smrt hrvatskog heroja Generala Slobodana Praljka i hrvatskog simbola otpora Zvonke Bušića-Taika? Zar nisu krivi navedeni političari što nam mnoge bivša društvena poduzeća zjape prazna i u njima se samo gnijezde ptice šišmiši koji nam svima piju krv? Zar ti isti političari svih ovih godina ne vrše denunciranje (javno optuživanje) osobno ili preko medija u njihovim rukama svih onih koji govore ili misle drugačije nego oni? Zar navedeni političari svih ovih godina ne vrše mistifikaciju (obmanjivanje i zbunjivanje) jadnog napaćenog hrvatskog naroda zamagljujući mu oči benignim stvarima, skrećući im pozornost poput odličnog iluzionista s bitnih tema na nebitne, kako bi prikrili razmjere njihovog stvarnog lopovluka? Demistifikacija (raskrinkavanje ili otkrivanje) njihove mistifikacije nije moguća jer imaju sve u svojim rukama i stručnjaci su zamazati oči svima pa i onim najpametnijima.
Zar ti političari nemaju pomagače u svim sferama javnog i gospodarskog života u RH i inozemstvu tako da je svaka primisao o njihovom privođenju pravdi (samo ne znam kojoj) praktično nemoguća?
Odgovornost naroda? Izlaznost tog naroda na sve izbore u RH i BiH se kreće procentualno negdje oko 50% premda je negdje izlaznost veća a negdje mnogo manja, tako da imamo općina i gradova u kojim je izlaznost čak 28 do 35% što je debelo ispod prosjeka dok je u nekima iznad 50% tako da ukupan zbroj tih izlaznosti čini negdje 50%. Postavlja se pitanje gdje nestane 50% građana RH ili BiH za vrijeme izbora? Velika većina tih građana apstinira od izlaska na izbore jer se objektivno ništa krucijalno ne događa od završetka rata na ovamo osim izbora Kolinde Grabar Kitarović za predsjednicu RH gdje je izlaznost bila veća, ali tada je zbog svekolikog hrvatskog interesa hrvatski narod pokazao jedinstvo kako ne bi sljedbenik sotone (Ivo Josipović) opet dobio mandat, no i ti izbori su prošli tijesnom pobjedom Kolinde Grabar Kitarović. Građani RH koji se deklariraju kao katolici u procentu preko 85% apstiniraju od izbora jer su izgubili nadu i vjeru i svatko tko se laća politike njihov je zakleti neprijatelj jer je politika vlast, slast i mast,a iz dosadašnjih negativnih iskustava tih izbora koji se sporadično svake 4/četiri odnosno 2/dvije godine događaju ne događaju se nikakve promjene nabolje već sve gorča razočarenja hrvatskog naroda.
Zbog tih odnarođenih političara hrvatski narod apstinira od izbora. Međutim može li se taj isti narod abolirati od odgovornosti za opće kaotično i katastrofalno stanje u državi? Ne može i ne smije? Velika većina tog naroda će u bescjenje prodati dušu vragu svome za bagatelu. Čak za 100 ili manje KM. Nekada i za 20 KM a svoje postupke će pravdati time kako su svi političari isti te je bolje uzeti za glas po 100 ili manje KM jer se ionako neće ništa promijeniti nabolje a ne shvaćaju kako su prodajom svog glasa prodali svoju i sudbinu svoje djece vragu u naredne 4/četiri godine, jer će im biti mnogo gore nego da su ostali dosljedni sebi i Bogu. Oni koji ne izlaze na izbore daju svoj glas onima koji su jako stručni zaokružiti njihov glas u sitne sate u biračkim odborima ili u općinskim izbornim povjerenstvima tako da je njihov grijeh još veći. Taj isti narod će svo vrijeme prije izbora,za vrijeme i poslije (4 godine) kao psi lajati na sve i svakoga oko sebe, prozivati političare, svećenike, Branitelje Boga živoga. Svi će im biti krivi samo oni neće biti krivi. Koristiti će određene portale gdje će pod raznim pseudonima blatiti sve a najviše bez ikakva osnova. Doduše dosta tih komentara je plaćeno od istih onih političara koji ostaju doživotno na vlasti. Zbog svih tih razloga odgovornost političara i hrvatskog naroda se može promatrati kroz prizmu podijeljene odgovornosti: 50% = 50%.
Konačno gdje je nestao čovjek? Gdje je nestao onaj dostojanstveni, mirni, kulturni i obrazovani katolik, Hrvat intelektualac koji bez obzira i na svoj posao koji „eventualno“ ima a uglavnom nema u JP sve ovo nakaradno i demotivirajuće stanje gleda svih ovih godina, izlazi na izbore a svjestan je kako se još na obzoru nije pojavila snaga koja će snagom volje Božje riječi pomesti sve ove potonje političare? Gdje su nestali Branitelji kao najveća moralna vertikala hrvatskog društva koji se nisu okoristili ratom i poslije rata, a prolijevali su krv, znoj i suze da bi nam svima bilo bolje? Gdje su nestali ako se nisu bojali za vrijeme Domovinskog rata za svoj život a danas šute? Gdje su nestali naši duhovni očevi koji sve više šute a morali bi kako to lijepo reče fra Mario Knazović na tribini hrvatskih zvona u Širokom Brijegu grmjeti s oltara? Gdje su nestali biskupi iz BiH jer im je IK ratificirana u BiH 2013 godine tik pred nosom a nisu mrdnuli prstom da spriječe njenu ratifikaciju? Gdje nestadoše biskupi RH na čeku s monsignorom Marinom Barišićem na dan prosvjeda protiv IK u Splitu koji se nemušto i nevješto pokušao izvući pred javnošću kako se udaljio čak 400 km od Splita kako netko njega ili nekog drugog biskupa ne bi doveo u kontekst organiziranja prosvjeda protiv IK u Splitu?
Gdje su nestali svi slobodni ljudi RH? Zar smo svi postali opsjednuti i opsesivni od nekog ili nečeg?Jesmo li svi postali svojom voljom slijepi kod očiju, gluhi kod ušiju? Zar je strah tako moćno oružje koji su posijali sljedbenici sotone od završetka Domovinskog rata na ovamo? Zar svi želimo nastaviti živjeti u grijehu? I hrvatski narod, biskupi, svećenici, Branitelji i političari? Hoće li se pojaviti netko da ovo vrijeme zaustavi? Da zaustavi i zatvori vrata pakla koja širom otvorena gutaju sve one koji idu stazom ka tim vratima? Zar nije rekao sam Isus Krist kako postoje uska i široka vrata koja mi sami biramo i kroz koja ćemo ući.
Grijeh je sveprisutan u hrvatskom narodu i to je evidentno. Taj grijeh se sve više množi i umnožava sam sa sobom. Postoje grijesi prošlosti koji nas sve muče a nije se još nitko pobrinuo iskorijeniti te zločine. Kako bi se čovjek mogao početi oslobađati od grijeha potrebito je taj grijeh najprije priznati. Potom treba priznati vlastitu odgovornost za taj grijeh a to se u hrvatskom narodu još ne događa. Najveći grijesi su grijesi prošlosti koje su sljedbenici SKJ naslijedili od svojih pradjedova, djedova i očeva a oni su masovna ubojstva i egzekucije nevinih hrvatskih žrtava iz II svjetskog rata,pripadnika Ustaša, domobrana, građana, žena i djece. Nitko od pravnih sljedbenika tih zlikovaca se nije ogradio od tih zločina i ti sljedbenici nastavljaju živjeti s tim grijesima a svaki grijeh rađa novi i tako ukrug. Kako su zločine iz II svjetskog rata učinili direktne sluge sotone, njihovi sljedbenici nastavljaju živjeti u tom grijehu a on svakim danom postaje sve veći pa nije nikako čudno usvajanje IK u hrvatskom saboru, legaliziranje abortusa, isto spolnih zajednica, legaliziranje eutanazije, opojnih droga, promicanje rodne ideologije, napadi na Katoličku apostolsku crkvu i Domovinski rat, zabranjivanje javnog djelovanja hrvatskog glazbenog bisera Marka Perkovića Thompsona.
Zbog tih grijeha prošlosti se hrvatski narod ponižava i obezvrjeđuje na svakom koraku. Zbog tih grijeha prošlosti hrvatski narod u globali već odavno ne vjeruje u bolju budućnost i spas traži na drugoj strani, inozemstvu ili apstiniranju od izbora. Propada duhovno i materijalno. Zbog svih tih razloga bilo kakva politička ili gospodarska inicijativa među hrvatskim narodom prije i nego li zaživi bude pribijena na stup srama gdje se obezvrjeđuju sva hrvatska nastojanja bilo koga. Hrvatska zvona kao jedna zdrava inicijativa već biva osuđena i kamenovana od tog istog naroda kojemu se želi dobro. Inicijativa nekoliko hrvatskih stranaka sa sastanka u Čitluka koje su kao alternativu nadolazećem zlu ponudili svog kandidata za Predsjedništvo BiH čestitog i časnog čovjeka prof.Antu Paponju iz Ljubuškog već biva stigmatizirana i denuncirana. Denuncirana i stigmatizirana bi bila i osoba u samom Isusu Kristu ako bi se kojim slučajem opet pojavila među njegovim narodom. To pokazuje koju moralnu kaljužu je dotaknuo taj isti hrvatski narod.
Ipak nije sve palo na niske gane. Odista nije pala inicijativa udruge hrvatska zvona, inicijativa hrvatskih stranaka iz Čitluka sa prof.Antom Paponjom, inicijativa hrvatskih intelektualaca, čestitih svećenika, inicijativa stotina tisuća hrvatskih građana na prosvjedu protiv IK u Zagrebu i Splitu. Jedino što još nedostaje je onaj klik koji budi uspavani hrvatski narod zbog kojeg vrijedi živjeti,i za koji su mnogi hrvatski domoljubi dali svoje živote ovako ili onako. Mora se pojaviti karizmatična osoba koja u sebi nosi urođeni gen hrabrosti, mudrosti, odlučnosti, čestitosti, razboritosti, osoba kojoj će narod povjerovati jer ovako više ne ide. Ta osoba mora zadobiti povjerenje cjelokupnog osviještenog hrvatskog puka. Naše crkve, Branitelja, najnižih društvenih slojeva hrvatskog naroda. Taj mora izići iz sjemena najnižeg društvenog sloja hrvatskog naroda gdje vjekovima vladaju Božji zakoni. Na nju se čeka i nju će hrvatski narod iznjedriti uskoro jer je začeta. A ona će se nositi u hrvatskim njedrima ne duže od još pola godine. A kada se rodi tada će zatrubiti trube i zazvoniti hrvatska zvona. Tada neka bude jadna majka svim onima koji ne ugledaše sunce iznad Zagreba i Splita barem u mislima. Kada se rodi takva osoba opet će zavijoriti hrvatske trobojnice visoko u zraku, a Marko Perković Thompson će isto kao za vrijeme Domovinskog rata slobodno pjevati o ljubavi, vjeri i Domovini, a hrvatski Branitelji će ga kao goluba držati u rukama. Jer tako mora biti. Jer je tako oduvijek i bilo.
Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info
