Jučerašnja događanja na Božić, najradosniji katolički blagdan, naTrgu Krajine u Banjaluci pred sve nas postavio je niz pitanja. U vrijeme obiteljskog okupljanja katoličkog puka diljem svijeta jučer smo bili svjedoci neviđene brutalnosti represivnog državno-političkog aparata RS-a, (u državi BiH), kada su pripadnici specijalne i temeljne policije manjeg BH entiteta uhićivali i privodili ponajprije Davora Dragičevića i Suzanu Radanović roditelje ubijenog Davida Dragičevića, čije nerazjašnjeno ubojstvo je pokrenulo lavinu protesta u RS ali i u cijeloj BiH koji su konačno doveli do formiranja grupe podrške nazvane “Pravda za Davida“ koja preko devet mjeseci na glavnom Banjalučkom trgu traži istinu o njegovom ubojstvu, a potom i uhićenja i privođenje predstavnika stranke PDP, Predsjednika te stranke a potom i Draška Stanivukovića zastupnika te stranke u Narodnoj skupštini RS. Uhićen je također i bivši zastupnik u Narodnoj skupštini RS Adam Šukalo jer su svi oni dali podršku uhićenom Davoru Dragičeviću i Davidovoj majci Suzani Radanović. Pored navedenih su još uhićeni i privedeni neki novinari i građani koji su snimali nemile scene. Prema izvještajima medija neki od privedenih su i ozlijeđeni prigodom ujićenja i privođenja od kojih je izgleda najgore prošao Draško Stanivuković koji je tijekom jučerašnjeg dana dva puta privođen.

Osude brutalnosti policije i nalogodavaca postupanja policije RS pristižu sa svih strana, gdje se traži smjena ministra unutarnjih poslova RS Dragana Lukača koji je označen kao glavni krivac u nerasvjetljavanju ubojstva Davida Dragičevića ali i za jučerašnja događanja. Novoizabrana predsjednica RS Željka Cvijanović i član Predsjedništva BiH ispred srpskog naroda Milorad Dodik daju oprezne izjave umotane u celofan kako institucije moraju raditi svoj posao i štititi ustavno-pravni poredak RS protiv svih onih koji taj poredak ugrožavaju. Normalno je kako navedeni predstavnici vlasti u RS kako bi opravdali sebe i postupanja policije krive za sve određene „političke partije“ i njihove predstavnike koji „na krvi djeteta ubiru jeftine političke poene“.

Ovdje nećemo ulaziti u debatu jeftinog politikanstva i populizma svih predstavnika vlasti u BiH, što je uobičajena praksa svugdje u svijetu, gdje se predstavnici vlasti uvijek pojavljuju na bilo kakvim vjerskim, javnim ili kulturnim manifestacijama među tzv “svojim narodom“ koji im je na izborima dao povjerenje, jer smo svi svjedoci kako je to činjenica i de iure i de facto. I na Božić najradosniji katolički blagdan u godini svjedoci smo kako se predstavnici aktualne političke vlasti pojavljuju u našim katedralama, crkvama i svim drugim vjerskim okupljalištima kako bi bili među svojim tzv “narodom“ i širili duh tolerancije, mira, ljubavi i praštanja. Kako bi širili duh zajedništva i različitosti među ljudima a mjesta koje pohode, naše crkve i svetišta ustanovio je Sin Božji po zakonima Milosrdnog Nebeskog Oca. Oca svih nas koji je propisao zakone po kojima se moramo rukovoditi u svim svojim djelima i nadanjima.

U tim zakonima Božjim nema IK (Istanbulske konvencije), Marakeškog sporazuma, gay parada, istospolnih zajednica, abortusa, eutanazaije, legaliziranja bilo kakvih lakših ili težih droga, nema rastave braka kao trajne i neuništive zajednice muškarca i žene, odnosno nema ničega što je suprotno Njegovim zakonima koji su u stvari kompatibilni s naravnim odnosno prirodnim zakonima po kojim se sve ravna i rukovodi. Ti političari koji u vrijeme Božića i u sve vjerske dane pohode naša svetišta pa i na sam Božić dižu ruke i usvajaju upravo ono što je suprotno Božjim i prirodnim zakonima a pojavljuju se na tim Svetim mjestima glumeći nas. Glumeći dio naroda čiji dio oni zapravo nisu jer su se davno odnarodili od tog istog naroda koji im je dao povjerenje na izborima i koji narod nikako da se nauči pameti. Neovisno da li je to srpski, hrvatski ili muslimanski. I upravo zbog tog odnarođivanja od naroda događa se jučer Banjaluka, dogodilo se Sarajevo (ubojstvo Dženana Memića), čiji otac Muriz isto kao Davor Dragičević traži pravdu za svog sina. Dogodio se i Široki Brijeg gdje roditelji brutalno pretučenog Mile Solde, Serafin i Ana traže pravdu i za svog sina evo već preko dvije godine i dva mjeseca.

Predstavnici vlasti u RS će naći opravdanje za svoje postupanje u postupanju i izjavama Davora Dragičevića koji je u više navrata javno prijetio „fizičkom likvidacijom“ odgovornih za smrt njegovog sina Davida. Opravdanje će naći i u činjenici kako se on nije odazvao na saslušanje u okružno tužiteljstvo RS u Banjaluku pa su ga stoga sukladno njihovom krivičnom “zakoniku“ priveli. Sve su to činjenice, no isto tako činjenice su kako Davor Dragičević uporno preko devet mjeseci traži od tog istog Okružnog tužiteljstva između ostalih istinu i za svoga sina Davida koji je po svim pokazateljima ubijen i to na izrazito svirep i brutalan način kao i ubijeni Dženan Memić i brutalno pretučeni Mile Soldo iz Širokog Brijega. Što ćemo s tim činjenicama a najviše s dokazima koji nesumnjivo idu u prilog roditelja Davida, Dženana i Mile Solde? Koji to roditelj ovog svijeta ne bi u afektu i naletu bijesa pred zločinačkom i bešćutnom vlasti u BiH, FBiH, njenim županijama ne samo vikao, urlikao, prijetio, već i učinio sve kako bi došao do istine i pravedno kaznio izvršitelje i nalogodavce ubojstva odnosno brutalnog premlaćivanja svog djeteta?

Promatrajući postupke specijalne i temeljne policije RS prema uhićenim i privedenim, odnosno prema narodu RS, odmah se javljaju slike postupanja policije u većem entitetu FBiH prema razvojačenim Braniteljima iz obje vojne komponente pred institucijama zakonodavne i izvršne vlasti, graničnim prijelazima i prometnicama. Još su svima svježe slike premlaćivanja Branitelja u Travniku,ispred Parlamenta FBiH, na ulicama Sarajeva, ispred Vlade FBiH u Mostaru kao i naguravanja policije i zaboravljenih Boraca iz Ljubuškog na graničnom prijelazu Bijača i u Ljubuškom.

Svaka vlast u BiH bila ona u RS ili FBiH koristi iste metode u sprječavanju dokazivanja istine. Opremila je i obučila policijske kadrove kako istina ne bi ugledala svijetlo dana. Ovdje je potpuno nebitno tko i zašto traži svoja prava odnosno otkrivanje istine. Jer istina predstavnika vlasti i naroda nikako nije kompatibilna a morala bi biti. Istina koju traže roditelji ubijenih Davida, Dženana i pretučenog Mile Solde je potpuno i dijametralno drugačija od istine koju zagovaraju predstavnici vlasti u RS i FBiH.

Kako bi očuvali svoju istinu odnosno zabranili „narodnu istinu“ da ugleda svijetlo dana predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti u RS i FBiH su uložili znatna novčana sredstva u opremanje svojih policijskih snaga. I to ne samo da štite ustavo-pravni poredak BiH, RS ili FBiH jer to im nikako nije prioritet. Njihov prioritet je zaustavljanje odnosno sprječavanje bilo kakvih pokušaja njihovih neistomišljenika za traženjem pravde i istine premda je ona cijelom narodu ili međunarodnoj zajednici servirana kao na tanjuru. Istine koja otkriva pravo lice aktualne vlasti pa bila ona kriminalno ili zločinačko ponašanje nekog od predstavnika te vlasti, člana njegove uže obitelji, ljubavnice, ili člana vladajuće stranke.

Vladajuće stranke će poduzeti sve potrebite radnje kako bi zaštitili izvršitelja takvih kaznenih dijela jer bi otkrivanjem tih počinitelja i njihovim kažnjavanjem bila ugrožena vladajuća struktura ako ništa zbog propuštanja što bi neminovno dovelo do osude od strane javnosti i njihove smjene odnosno ostavke. A predstavnici vlasti su bez vlasti nitko i ništa. Vlast je njihova luka spasa, njihovo utočište dokazivanje moći premda su nitko i ništa. Ovdje nije važno što si nitko ako si nešto.

Upravo zbog grijeha činjenja i propusta te vlasti oni se sve više zapetljavaju u vlastitu mrežu laži , koji rađa još većim zlom. Kako bi opstali na vlasti ta ista vlast je spremna pribjeći sve većoj represiji i sili prema svim onima kojima misle drugačije.

Ovdje je važno napomenuti kako je odista frapantna i morbidna šutnja naroda u BiH. Bilo kojeg naroda. Kada dođe do bliskog susreta “treće vrste“ na kojem s jedne strane stoje dobro opremljeni i utrenirani pripadnici specijalne i temeljne policije sa štitovima i golorukog naroda s druge strane svatko normalan se upita pa zar više nije dosta toga?

Zar konačno nije došlo vrijeme da narod koji mora imati svu moć u kreiranju svoje sudbine zagazi sve one koji stoje pred njim u traženju i pronalaženju istine?

Tko je taj tko ima pravo stati pred narod koji je dao vlast upravo onima koji su represivni aparat poslali ispred njih? Dugo se već u glavama naroda nalazi misao kako u policiju idu oni “koje drugi hrane“. Promatrajući pripadnike specijalne policije, jučer u Banjaluci, ili sve one koji su stali ispred razvojačenih Branitelja u FBiH postavlja se pitanje što se mota u njihovim glavama dok kreću na razvojačene Branitelja kao najčasnije sinove države BiH ili na goloruk narod koji traže istinu za svog sugrađanina?

Da li im je u mislima ona mjesečna plaća od kojih 900 KM koju ne bi žrtvovali, vjera u sustav koji ih je obukao i izučio na represiju, ili ih je pak strah pokazati kako im je mjesto upravo među tim narodom među kojim su njihovi roditelji,uža ili dalja rodbina, prijatelji ili poznanici? Umotani u fantomke koje im skrivaju lica običan građanin ne može zamijetiti crveni li se ijedan od tih pripadnika policije dok postupaju po nalogu svojih naredbodavaca koji im izdaju naredbe iz svojih toplih i skupo opremljenih ureda zgrada?

Jesu li u stanju pogledati sutra u oči onima koje su tukli, privodili kad se sretnu s njima na ulici, trgovini, sahrani, vjenčanju? Ili su te dobro opremljene p…..e odista to što jesu? Bilo kako bilo unatoč pozivima jadnih i obespravljenih Branitelja i građana niti jedan od pripadnika te policije nije sa sebe zbacio opremu i štit i pridružio se narodu čime je svaki od njih odredio svoju sudbinu.

Sudbinu dioničara svoje loše sudbine koju je svaki pripadnik policije mogao izbjeći ukoliko bi okrenuo leđa zločinačkoj i sotonskoj vlasti koja se boji istine ma kakva ona bila. A istina konačno uvijek ugleda svijetlo dana ovako ili onako. Ta davno je zapisano kako “Istina oslobađa“.

Sjetimo se sudbine Nicolae Ceausescua, Sadama Husseina,Moamera El Gadafija, iz bliske prošlosti koje nikakav represivan policijski aparat nije uspio zaštititi od gnjeva naroda. A svaka istina a poglavito ona konačna uvijek je rađana u žezlu Revolucije. Stoga je ovdje primjereno zamijetiti kako je: “One Solution, Revolution“ otvorena kao opcija u kojoj će svi oni koji budu nasuprot gnjevnom narodu jako loše proći a ne može se reći kako im se nije nudila mogućnost izbora.

Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info