Nakon duge, neprospavane noći milijuna Hrvata diljem Hrvatske,BiH i u dijaspori, kojima se još nisu slegle emocije nakon veličanstvenog dočeka hrvatskih „vatrenih“ u Zagrebu, gdje je autobus s hrvatskim nogometašima od aerodroma do Trga Bana Jelačića pratio špalir razdraganih navijača, s obje strane puta, i kojih je po službenim procjenama bilo preko 550 000, da bi se sve to opće slavlje završilo na Trgu Bana Jelačića. U taj autobus je prema ranijem dogovoru s nogometašima i izbornikom Dalićem na određenom dijelu puta ušao i hrvatski glazbeni biser Marko Perković Thompson, da bi zajedno s njima na pozornici Trga otpjevao pjesmu „Lijepa li si“, a nakon nje na izričito traženje kapetana „vatrenih“ Luke Modrića i ostalih nogometaša je trebao uz matricu otpjevati pjesmu “Geni kameni“ ali bez glazbene podloge on je zajedno s nogometašima, rukovodstvom reprezentacije i stotinama tisuća navijača na trgu na „suho“ otpjevao nekoliko stihova te pjesme.

Odmah nakon završetka slavlja u Zagrebu, a i tijekom tog slavlja sarajevski, srpski, te inozemni mediji zadojeni 70-godišnjim lažima veliko srpskih, komunističkih, antifašističko-fašističkih medija, te sljedbenika najgorega sustava u povijesti čovječanstva, a on je komunistički koji je jedino znao ubijati i proganjati ljude jer su ljubili i slavili Boga i njegove zakone, počeli su s neviđenom hajkom na našeg Marka Perkovića Thompsona. Evo nekih izjava:

-Krešimir Beljak predsjednik HSS RH i gradonačelnik Samobora je izjavio: “Mora mi smeće fašističko dan pokvariti ali neće, nabijem i njega i sve fašiste!!!! Ignore!! Danas samo Hrvatska!!!!“

-Prosrpski,probošnjački i promuslimanski mediji su navodili kako je u Zagrebu ushićenje zbog dočeka srebrnih nogometaša Hrvatske zamijenio šok jer se u autobus s reprezentativcima Hrvatske „ubacio“ fašista, ksenofob, ultranacionalist, ustaša, Thompson koji u svojim pjesmama širi mržnju, potiče na nasilje, netrpeljivost među narodima, onima koji drugačije misle, slavi tamne ustaške sile mraka, ideologiju koje su se moderna Europa i svijet davno odrekli.

Nije dugo trebalo čekati na prvu reakciju protiv izjave Krešimira Beljaka a ona je došla upravo s one strane od koje se to i očekivalo, a izjavu je dala Marijana Petir europarlamentarka i bivša članica HSS koju je upravo taj Beljak nezakonito i uz pomoć svojih stranačkih dupelizaca i ulizica isključio iz HSS.

Izjava glasi: “Vjerujem da se svaki pošteni HSS-ovac srami ovakvog nekulturnog i nemoralnog predsjednika stranke. Beljak je sramota hrvatske politike. Dok svi Hrvati slave on širi govor mržnje. Ne mogu nam takvi pokvariti veselje“.

Nogometaš Ivan Rakitić je na svom instagram profilu prikazao sebe i Marka Perkovića Thompsona gdje je naveo: “Stigao je kralj. Jedan jedini! Idemo Hrvatska!“

Dogovorom između nogometaša Hrvatske i izbornika u Rusiji je bilo predviđeno kako će Marko Perković Thompson našim vatrenima pjevati na dočeku u Zagrebu ukoliko oni uđu u finale. Kada se to dogodilo odmah su počele špekulacije u režiji organizatora dočeka u Zagrebu i protivnika tog pjevača kako zbog tehničkih razloga on neće pjevati u Zagrebu, ali su se tome oštro i rezolutno usprotivili svi hrvatski nogometaši i izbornik Dalić koji su rezolutno tražili da im on pjeva na dočeku.

Svi smo konačno svjedoci kakav je doček našim nogometašima bio u Zagrebu, a poglavito kada je Thompson zapjevao Lijepa li si, gdje su svi nogometaši i rukovodstvo zajedno sa stotinama tisuća navijača pjevali s njim. No, ni ti nije bilo dovoljno našim nogometašima pa su zatražili da im on otpjeva i Gene Kamene koje organizator nije „mogao pustiti“ na matricu a svatko tko se bavi glazbom, pa i one najmlađe generacije znaju kako se svaka matrica može pustiti za par sekundi samo ako si blizu razglasa. Zbog bojazni od toga da on ne bi zapjevao Bojnu Ćavoglave, u kojoj se na početku pjesme pjeva bojni poklič Za Dom Spremni, koji je starohrvatski pozdrav, i koji pozdrav je našao mjesto na zastavi priznate postrojbe RH iz Domovinskog rata HOS-a, i koji pozdrav je obranjen od strane pjevača Thompsona na mnogim sudovima u RH u postupcima protiv njega, novinari HRT su na brzinu uzeli mikrofon iz njegovih ruku i njegov nastup je završio.

Kada se k tome pridoda još i sjećanje na povratak naših rukometaša sa Izbornikom Linom Červarom s svjetskog prvenstva u Portugalu 2003 godine kada su postali svjetski prvaci, kada su u finalu pobijedili Njemačku oni su tražili da im na dočeku u Zagrebu pjeva Thompson, od organizatora su dobili odgovor kako to nije predviđeno, Slavko Goluža je zajedno sa ostalim rukometašima i izbornikom Červarom zaprijetio kako njihov zrakoplov neće sletjeti u Zagreb već na aerodrom grada u kojemu će Thompson pjevati tek im je tada udovoljeno.

Između ostalih zabrana pjevanja tom pjevaču treba pridodati zabranu Grada Pule da on pjeva u Areni, u Sloveniji,u mnogim državama Europe i svijeta, te u nekim gradovima BiH, postavlja se pitanje otkud tolika ksenofobija, mržnja, netrpeljivost i toliki napadi na tog pjevača koji je već odavno obljubljen od hrvatskog naroda, hrvatskih navijača diljem RH, BiH i cijelog svijeta. Ta zajedno s njim je u Zagrebu Lijepu našu i Gene kamene pjevalo na stotine tisuća euforičnih i razdraganih Hrvata i Hrvatica, žena, omladine, onih srednjih godina, staraca i djece, koji su u njemu prepoznali vjekovnu čežnju hrvatskog naroda za suverenošću i samostalnošću. Isto tako njegovi koncerti su najposjećeniji koncerti jedne glazbene zvijezde u RH čiji sjaj je davno prerastao okvire RH, i nitko mu ne može dodati vode od svih glazbenika Hrvatske, objektivno govoreći.

Što se dakle događa pa su na njega napadi svakim danom sve žešći i otvoreniji i u RH i svijetu?

Kako bi se našao kvalitetan odgovor na to pitanje potrebito je ponajprije pronaći postoji li izvorište u njegovim pjesmama za takve napade od bilo koje grupacije ljudi u zemlji i inozemstvu. Svima je kristalno jasno a to znaju i ptice na grani kako Thompson uvijek u svojim pjesmama pjeva o vjeri, domovini i ljubavi. Ništa izvan te tri riječi se na nalazi niti itko može pronaći niti jednu riječ, niti jedan stih u kojemu je u potpisu on Marko Perković Thompson a u kojima on poziva na ubijanje, mržnju, netrpeljivost prema bilo kome, čak i prema zlikovcima, ubojicama, komunistima, antikristima, masonima, ovima onima koje proziva i poziva da se pokaju za svoje grijehe kako bi našli svoje spasenje.

Što se događa pa jedan glazbenik koji je već za života u svom narodu pa i šire stekao vječnu slavu već za života biva napadan od onih koji ne pronalaze izvorište svog života u njegove tri riječi: Vjera, domovina Ljubav?

Da ne leže razlozi napada na njega u identifikaciji stotina tisuća naše omladine s njim i riječima iz njegovih pjesama u kojima navodi:

-Neću izdat ja Boga nikada,
-Nemoj ići lijevo na križanju staze,tu ne ide nitko tu se zvijeri paze,
-Čujte srpski dobrovoljci,bando četnici,stići će vas naša ruka i u Srbiji,
-od vremena još od Krista nova lica scena ista,
vražje sile se trude da nas ne bude,
antikristi i masoni,komunisti,ovi oni
Šire sotonske fraze da nas poraze,
uzmimo u ruke sudbinu i sreću,e moj narode,

ili

Prodali su naše snove Judini sinovi,
suho zlato bacili u blato,
ej umorna zemljo izmučena
ima li još tko umrijeti za te
Kralju Dmitre Zvonimire,
Iz tamnice odjekuju krici,
Kralju Dmitre Zvonimire u tamnici tvoji su vojnici,
Jučer gledam sliku naroda,
Baca cvijeće po herojima
A već sutra pobjednike sude
Prodaše ih za Judine škude,itd,itd,itd.

Sada se postavlja pitanje kako to da 550 000 ljudi uz iznimku manjeg broja njih zajedno s njim pjeva njegove pjesme, slavi ga kao Boga, kao jednog jedinog i neponovljivog glazbenog bisera RH, koji je više učinio na vjerskom, nacionalom i kulturološkom planu RH nego svi dosadašnji predsjednici RH zajedno, osim prvog dr.Franje Tuđmana. Koji je više proslavio RH nego velika većina vjerskih vođa Hrvatske? Koji je sjedinio energiju promidžbe Hrvatske na svim poljima zajedno s hrvatskim nogometašima u Zagrebu, te joj se sada divi cijela zemaljska kugla. I njemu i hrvatskim nogometašima, a njega napadaju protivnici hrvatske samostalnosti a hrvatske nogometaše koji su u prijevodu on, Marko Perković Thompson sad za sad ne diraju jer ne smiju, ali polako doći će na red i Luka Modrić, Ivan Rakitić, Domagoj Vida, Lovren,Rebić, te ostali nogometaši koji su zajedno s njim pjevali njegove pjesme, te će i oni ponajprije bojažljivo biti napadani i vrijeđani a kasnije će ti napadi biti sve žešći i ubojitiji,jer se grle i slave sa „fašistom i ustašom“ Thompsonom.

Konačno tko to vlada Hrvatskom ako se u Zagrebu jučer, a danas diljem Hrvatske u bojama Hrvatske slavi Thompson, branitelji, vjera, Bog, obitelj, tradicija, i gdje su zajedno zagrljeni svi. Svećenici, časne sestre, radnici, seljaci, branitelji, dok političari ko ptice kukavice nesu jaja u tuđa gnijezda i otuda bojažljivo gledaju kada će se iz tih gnijezda izleći njihovi mladunci kako bi ih bilo još koji će isto kao i oni na tuđim mukama ubirati plodove. Dani kada se slavi zaštita svih vrijednosti po kojima su Hrvati opstali vjekovima u svim najezdama protivnika hrvatske samostalnosti.

Vladaju li hrvatskom oni koji slave one tri riječi iz pjesama Marka Perkovića Thompsona,ili pak njom vladaju oni koji ne slave te tri riječi,već slave kulturu smrti koja je sada trend,cool u svijetu,u Bruhellessu, SAD, te svi vodećim država svijeta, gdje se u zajedništvu sotonskih kola usvajaju amoralne,protuBožje i protukršćanske Istanbulske konvencije, pri čijem usvajanju su složni i lijevi i desni a kite se perjem kako su njihove stranke bazirane na demokršćanskim principima, legaliziranja abortusa, eutanazije, droga, te svih drugih nastranosti kojim je osnovni zadatak smanjiti broj živućih ljudi na ovom planetu na mjeru koja odgovara sotoni o njenim zakonima.

A premda ti isti ne slave one tri Thompsonove riječi jako lagodno i ugodno žive od RH i u njoj napadajući upravo te tri riječi explicitno i implicitno napadajući Marka Perkovića Thompsona?

Sada mi pada na pamet izjava pukovnika hrvatske vojske u mirovini Ivice Glavote na obljetnici Oluje u Kninu prije par godina kada je rekao: “Nismo završili posao s neprijateljima hrvatske samostalnosti 1995 godine, završetkom Domovinskog rata i sada nam se to vraća ko bumerang u glavu“.

Pa zar u toj rečenici ne leže odgovori na sva pitanja? Na zabranu održavanja Thompsonovih koncerata u zemlji i inozemstvu, jer su prepune ambasade, konzulati diljem svijeta onih koji samostalnu Hrvatsku nisu željeli ni u snu a dočepali su se visokih pozicija u tim ambasadama i konzulatima, a ne mogu smisliti one tri Thompsonove riječi: Vjera, domovina i ljubav. A njihova pozicija im nudi blaćenje tog pjevača u državama u kojima su oni pronašli svoje utočište „zastupajući“ naime interese RH, a glavni im je zadatak onemogućavanje istine o RH sadržane u one tri Thompsonove riječi.

Zar bi Krešimir Beljak dokazani sitni lopov i kradljivac kasetofona i zagovaratelj legaliziranja marihuane u RH, i najveća sramota RH na političkom planu imao ikakve prilike za javno djelovanje da je završen posao s protivnicima hrvatske samostalnosti 1995 godine?

Da li bi protivnici hrvatske samostalnosti iz reda probošnjačko-muslimanskih, srpskih i inozemnih medija imali prilike blatiti Thompsona, Kolindu Grabar Kitarović da je završen posao u RH 1995 godine?

Zar bi mogla HRTV koja je dokazano najtvrđe Udbaško krilo u RH onemogućavati do kraja pjevanje Marku Perkoviću Thompsonu na trgu Bana Jelačića na dočeku našim vatrenima kao i na svim trgovima RH i ovog svijeta,i svim javnim pozornicama,poglavito Pulskoj Areni, te vršiti cenzuru osim iznimno njegovih pjesama u hrvatskom glazbenom eteru, da je ostvaren naum pojedinih hrvatskih domoljuba o dva prazna autobusa koji su se trebali nakon parlamentarnih izbora parkirati pored Prisavlja br.3 u Zagrebu i iz kojeg bi s tim autobusima zauvijek iz te pokvarene kuće otišli novinari i drugo osoblje koje radi Hrvatskoj i Hrvatima o glavi? Odnosno direktno i Marku Perkoviću Thompsonu o glavi?

Puno je tu pitanja koja ovaj jadni napaćeni hrvatski puk guši, ne da mu disati pa i moju malenkost, jer osjećam kako odista nije završen posao u RH a ni u BiH završetkom rata 1995 godine i to nam se sada kao bumerang vraća u glavu, a to nismo ni u snu sanjali. Poglavito nama Braniteljima kao najvećoj moralnoj vertikali RH i BiH. Nismo ni u snu sanjali kako će nama sudbinu određivati oni koje smo trebali za vrijeme Domovinskog rata i poslije njega ko piliće istrijebiti a ti pilići su u međuvremenu porasli i sve više kokodaču. Malo se ušute pod najezdom hrvatskih osjećaja koja s vremena na vrijeme kulminiraju, zavuku se u svoje kokošinjce i eto ih opet sutra ono što se kaže “Jovo-nanovo“ pa nam ne daju mira i sna.

Ipak tko može i ima snage ovaj dan nam pokvariti? Ovaj dan kada se slavi pobjeda dobra nad zlim. Svijetlosti nad tamom, ljubavi nad mržnjom, istine nad laži. Dan kada se rađa neko novo jutro, neka nova jutra iz stihova pjesme Daleke obale:

Ja sam je gledao u svitanje dana,
u tihim noćima od zvjezdanog sna,
rumenim sutonima ona me ljubi,
zelenim poljima i beskrajem dna,

Ja sam je gledao kroz kapljice kiše,
Ona je svijetlo što me vodi kroz noć,
Olujnim valovima ona me njiše
Ona je ljubav koja ne može proć,

Ja bih ugledao sunce
Kad bih ugledao nju
Ja bih imao ljepotu
Da je pored mene tu
Ja sam znao da ću svoju ljubav
Pokloniti njoj
Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj.

A o Krešimiru Beljaku i likovima poput njega ćemo misliti sutra. Kao u filmu: “Zameo ih vjetar“ kada glavna glumica Vivien Leigh u ulozi Scarlett o, Hara izjavi: “Sutra ću misliti o tome. Konačno sutra je novi dan“.

Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info