29.11.2017 godine, (gle kojeg li slučaja istog dana kada je bilo zasjedanje AVNOJ-a-Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije u Jajcu, 29.11.1943 godine) biti će izrečena drugostupanjska presuda našim Haškim uznicima u Haagu, njima šestorici. Dan prije 28.11.2017 godine u Katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru organiziran je za njih molitveni skup podrške koju organiziraju:

1.Udruženje Hrvatsko srce nade-Mostar,

2.Odjel za Branitelje Domovinskog rata HNS-a,

3.Zaklada za pružanje pravne pomoći HVO-a, a sasvim je izvjesno i sigurno kako će mostarska katedrala biti pretijesna za primiti sve one koje žele svojom molitvom pomoći da naši Haški uznici iziđu na slobodu nakon čitanja te II –stupanjske presude.

Izricanje presude Ratku Mladiću polako ulazi u zaborav i svi se okreću izricanju presude našim uznicima jer je izricanje te presude kudikamo kompleksnije i zahtjevnije jer u sebi sadrži konotacije koje mogu direktno a i indirektno utjecati na daljnji tijek povijesti na području BiH i RH, a poglavito na hrvatski narod s obje stranice umjetno stvorene granice među hrvatskim narodom.

Svi su upoznati kako je Haškim uznicima I-stupanjskom presudom izrečena kazna zatvora u ukupnom trajanju od 111 godina za kako je navedeno “ratne zločine“, a one su u rasponu od 10 do 25 godina. Haški tribunal je već izricao kazne zatvora i Srbima i Hrvatima, a najmanje Muslimanima i uvijek je koristio termine ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti i pravila ratovanja dok je termin genocida vezao uz pojedince ali nikada uz državu, jer bi ta konstatacija dovela do mnogo većih problema među bivšim zaraćenim stranama-državama, odnosno ta bi konstatacija narušila postojeće umjetno održavane odnose potpisane Washingtonskim i Daytonskim mirovnim sporazumima.

Ta konstatacija bi dovela do još većih međunacionalnih sukoba u FBiH nego su sada a svi su upoznati kako relacija Čović-Izetbegović u ovom trenutku nije dobra, i što bi u još većoj mjeri ujedinilo Hrvate u stvaranju svoje treće teritorijalne jedinice u BiH.

Haški tribunal završava svoj rad koncem ove godine i II stupanjska presuda će biti završni čin predstave tog suda o kojemu većina Srpskog i Hrvatskog naroda s područja bivše Jugoslavije nema u principu dobro mišljenje jer je po mišljenju velike većine tih naroda taj sud duboko ispolitiziran i isprepleten nizom interesa velikih sila koje su konačno željele preko tog suda utvrditi kako je na području bivše Jugoslavije bilo različitih međunacionalnih sukoba gdje su svi dokazano “mogli“ biti krivi iako je istina jedna i jedina a ona je: Srbija je uz pomoć JNA i domaćih Srbo-Četnika u RH i BiH izvršila agresiju na te dvije bivše republike SFRJ koje su potom postale samostalne i suverene države.

Što se tiče BiH agresija Srbije na tu državu je počela dana 18.09.1991 godine napadom Srbo-Jugoslavije na selo Ravno,općina Trebinje koje je bilo Hrvatsko. Napadom na to selo službeno je počela agresija na državu BiH, na čijem je čelu tada bio Alija Izetbegović, koji u to vrijeme nije bio spreman na rat sa Srbijom i njenom JNA, te je kako bi zaštitio svoj muslimanski narod od odmazde Srbočetnika izjavio kako to “nije njihov rat“ a napadnut je dio suverenog teritorija BiH na čijem je čelu tada bio a u kojem selu su „gle slučaja“ živjeli Hrvati.

Imajući u vidu kako su Hrvati htjeli to neki priznati ili ne jako pametan narod,taj narod se zbog te agresije odlučio samoorganizirati da bi 18.09.1991 godine(upravo na dan pada Vukovara)osnovao HZ H-B i odupro se tom nemilosrdnom agresoru koji je bio tehnički mnogo nadmoćniji. Usput da se ne zaboravi u mjestu Polog na granici između Širokog Brijega i Mostara je dana 07.05.1991 godine zaustavljena kolona tenkova bivše JNA čija blokada je trajala do 09.07.1991 godine kada je konačno propuštena na zahtjev prvog hrvatskog predsjednika dr.Franje Tuđmana i koja je prošla kroz Široki Brijeg prema Kupresu a ispred te kolone tenkova pješke je kroz Široki Brijeg išao predsjednik tadašnje BiH Alija Izetbegović, da bi kasnije ti tenkovi učinili zločine na Kupresu nad pripadnicima HVO-a. Prve vojne postrojbe te zajednice su opet da se drugi ne naljute bile postrojbe HOS-a (hrvatske oružane-oslobodilačke snage) koje su sastavljene od najčasnijih sinova koje su Hrvati imali,a u redovima HOS-a je bilo dosta Muslimana jer su Muslimani oduvijek bili povijesno gledano sastavni dio hrvatskog korpusa i bića, žila kucavica od davnina, jer ih je dosta bilo u Ustašama i Handžar diviziji jer su kao i Hrvati uvijek bili ugnjetavani od velikosrpskih ekspanzija i skupo su plaćali svoju slobodu kao i Hrvati.

Dana 08.04.1992 godine je formirano HVO-e koje je u akciji Lipanjske zore koja je trajala od 07.lipnja 1992 do 26.lipnja 1992 godine oslobodile lijevu obalu Neretve koju su držale Srbo-četničke snage. Opet da se ne zaboravi kada su Srbočetničke snage 10.04.1992 godine zaposjele lijevu obalu Neretve lokalni Muslimani su dočekali Srpske snage,četnike i JNA s cvijećem,dok su Hrvati spašavali živu glavu a za dosta ih se ni dan danas ne zna.

Kada je HVO-e oslobodilo lijevu obalu Neretve srpske snage su potjerane prema Nevesinju i zaposjele su okolna brda s kojih su tenkovima i topovima gađali lijevu obalu Neretve koju su držali zajednički Hrvati i Muslimani u odnosu 3:1 u korist Muslimana. Konačno dana 23.listopada 1992 godine započinje krvavi sukob između Hrvata i Muslimana u BiH koji je potrajao do 18.ožujka 1994 godine(dan potpisivanja Washingtonskog mirovnog sporazuma). Taj sukob je na hrvatskoj strani odnio puno više žrtava nego u ratu sa Srbima jer je bio isprovociran djelovanjem bivše UDBE i do kojeg rata nikako nije smjelo doći imajući u vidu zajedničkog neprijatelja u Srbima. Do krvavih sukoba je došlo većinom u krajevima gdje je stanovništvo bilo miješano,poput Mostara, Busovače, Vakufa (Uskoplja), Travnika, Viteza, dok takvog rata nije bilo u Bihaću i Tuzli gdje su postrojbe HVO-a i Armije BiH zajednički djelovale protiv zajedničkog neprijatelja Srba.

Danom potpisivanja Washingtonskog mirovnog sporazuma prestao je vojni sukob Hrvata i Muslimana i formirana je FBiH gdje su područja HR H-B koja je formirana 28.08.1993 godine uključeni u FBiH zajedno s područjima RBiH koju je kontrolirala Armija BiH. Opet da se ne zaboravi RBiH i HR H-B su dvije potpuno istovjetne zajednice sa potpuno legalnim vojnim jedinicama(HVO-a i Armija BiH) što su u Washingtonu prihvatile i međunarodne snage a taj sporazum su sa strane HR H-B potpisali Predsjedavajući Predsjedništva HR H-B Krešimir Zubak i Haris Silajdžić premjer RBiH, kao i Mate Granić ministar inozemnih poslova RH i koje vojne postrojbe uz HOS-e su po svim zakonima o pravima Branitelja u FBiH jednako-pravno vojno priznate.

Opet da se ne zaboravi. Dana 06.kolovoza 1995 godine na Koranskom mostu su se sastali General zbora HV-a Marijan Mareković i General Armije BiH, komandant 5 korpusa Atif Dudaković jer je konačno nakon 1201 dana zajedničkim snagama HVO-a, HV-a i Armije BiH deblokirana Bihaćka enklava koja je mogla biti pogubnija od Srebrenice da nije bilo te akcije. Mediji su susret generala na Koranskom mostu nazvali kao danom: “Kada smo plakali od radosti i u RH i BiH.“

Zašto navodim sve ove povijesne podatke koji su vjerodostojni i istiniti? Podaci koji govore u prilog činjenici kako je RH za vrijeme srpske agresije na BiH primila na stotine tisuća muslimanskih izbjeglica u svoje hotele diljem Dalmacije, Istre, Zagreba i cijele RH a nikada se nikome nije žalila,dok je u BiH bjesnio krvavi Hrvatsko-Muslimanski rat u kojem su živote izgubili mnogi koji su uskoj rodbinskoj svezi upravo s Hrvatima u RH koji su pružali smještaj tim muslimanskim izbjeglicama. Krvavi rat u kojem su Muslimani s lijeve obale Neretve iznenada“zaskočili“Hrvate koji su oslobodili lijevu obalu Neretve od Srbo-Četničkog agresora, te ih dosta pobili a dosta zarobili i koristili ih kao živi štiti u krvavim borbama za Mostar.

Opet da se ne zaboravim Muslimani su Hrvate kada su oslobodili lijevu obalu Neretve dočekali s cvijećem kao spasitelje i osloboditelje. Upravo kao i Srbo-četnike i JNA onog dana 10.04.1992 kada su zaposjeli lijevu obalu Neretve od tih istih Hrvata. I uvijek su ostali pošteđeni. I od jednih i od drugih jer su se znali pokriti ušima kada dolazi jači.

Sada dolazimo do molitvenog skupa koji se u Katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru organizira za naše Haške uznike. Određeni svećenici franjevci od kojih valja izdvojiti dvojicu i to:

-Fra Ivo Marković profesor na teološkom fakultetu u Sarajevu koji kaže kako je taj molitveni skup:“manipulacija vjerom i crkvom,te kako to Biskup(valjda Ratko Perić) treba zabraniti.“

-Fra Mile Babić koji kaže kako je taj molitveni skup:“Izdaja vjere.“

Indikativno je kako tu dvojicu svećenika navode mediji skloni promuslimanskim krugovima u BiH od kojih valja izdvojiti N1 TV.

S obzirom kako će II-stupanjska presuda kakva god bude donijeti neko novo jutro među narodima na prostoru bivše Jugoslavije,pa bilo to jutro tmurno, oblačno, snježno ili pak vedro moramo se i trebamo zapitati što ima u tome loše da se organizira jedan molitveni skup podrške našim haškim uznicima kada su oni bili u danom povijesnom trenutku na čelu jedne zajednice koja je bila jamac opstojnosti i opstanka cijelog hrvatskog naroda u BiH? Što ima loše i čudno u tome što su predstavnici te i takve HZ HB ili HR H-B štitili svoj narod od agresije koja je dolazila od velikosrpske agresije a potom od Armije BiH? Što ima u tome loše ako su predstavnici te i takve HZ HB ili HR H-B formirali svoje vojne snage jer je to bio jedini način obrane od srpsko-muslimanskih pretenzija na njihova vjekovna ognjišta?Jesu li trebali prihvatiti kao u vrijeme Turskog zuluma tuđinsku vlast pa ko osta-osta? Da li je uopće zabilježeno igdje u vrijeme krvavih srpsko muslimanskih sukoba susret muslimanskog i srpskog generala negdje na nekom mostu dok je cijeli narod i u BiH i Srbiji plakao od radosti? Da li je zabilježeno igdje kako je Srbija za vrijeme krvavih srpsko-muslimanskih sukoba primila stotine tisuća muslimanskih izbjeglica dok je bjesnio krvavi srpsko-Muslimanski rat? Da li je Srbija omogućila desetinama tisuća muslimanskih izbjeglica prelazak svojeg teritorija za odlazak u treće zemlje kao što je to RH omogućila Muslimanima iz BiH?

Sada dolazimo do ključne kvalifikacije UZP(udruženog zločinačkog poduhvata)koji termin je opće prihvaćen od svih muslimanskih vladajućih i oporbenih stranaka u BiH. Taj termin označava upravo to kako su se dr. Franjo Tuđman,Gojko Šušak i Janko Bobetko zajedno sa šestorkom hrvatskih uznika u Haagu udružili u UZP kako bi izvršili putem “zločinačke“ tvorevine HZ H B ili HR H-B odcjepljenje od BiH i pripojenje RH,kako su organizirali kroz te „zločinačke“ tvorevine nasilno protjerivanje, zatvaranje i ubijanje muslimanskog stanovništva u BiH na područjima koje je kontrolirala ta zajednica što su sve obilježja UZP.

Kada bi se prihvatila ta konstatacija od strane Haškog tribunala onda sve one povijesne činjenice koje su iznijete u ovom tekstu a koje su tek jedan mali dio mozaika u kojem stoji kako su upravo HZ HB a potom HR H-B od svojih osnutaka bile jedini istinski jamac opstojnosti BiH a dobrim dijelom i RH što neovisni stručnjaci međunarodnog prava prihvaćaju odavno, padaju u vodu. Što prihvaćaju i svi dobronamjerni Muslimani iz BiH i RH jer su to nepobitne činjenice. Kada bi se prihvatila konstatacija UZP tada bi se opet ponovila kao i 1945 godina kako su svi Hrvati Ustaše a svi drugi pošteni čime bi se opet dao legitimitet i legalitet nekoj novoj zvijezdi petokraki koja je došla glave stotinama tisuća Hrvata pa čak i Muslimana u bivšoj SFRJ. Izvlačenje iz konteksta izjava dvojice franjevaca kako molitveni skup podrške haškim uznicima u Haagu nije dobar jer je to izdaja vjere ili manipulacija vjerom je tek izjava dvije zalutale ovčice u mirnom i čistom stadu Božjih ovčica koje će zasigurno u velikom broju pohoditi katedralu Marije Majke Crkve u Mostaru i koje će zajedno sa svojim pastirom biskupom Ratkom Perićem koji neće zabraniti taj molitveni skup podrške Haškim uznicima. Molitveni skup koji će pohoditi svi Hrvati. Ljudi dobe volje koji vjeruju kako je pravda spora ali dostižna pa taman ne bila izrečena 29.11.2017 godine u Haagu,premda malo tko s hrvatske strane sumnja u pravičnu odluku.

Međutim kakva god odluka Haškog tribunala bila ona nikada neće moći ukinuti povijesne činjenice kako je jedan mali narod u srcu Europe kroz svoje dvije zajednice HZ H-B i HR H-B zaustavio pretenzije vojno mnogo nadmoćnijeg neprijatelja što ostaje i dana danas 22 godine nakon prestanka ratnih sukoba u bivšoj SFRJ enigma velikim silama i svjetskim moćnicima. Enigma koju nisu u stanju dokučiti ni dvije zalutale ovčice u franjevačkim redovima fra Mile Babić i fra Ivo Marković koji žive negdje u nekom drugom svemiru u kojemu ne lebde Isusove ovčice i vojska njegovih anđela koja štiti ovaj mali napaćeni narod od istrebljenja.

Narod koji moli i vjeruje. Narod koji će dana 28.11.2017 godine u Katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru moliti srcem i dušom za naše haške uznike koji su dio naše duše. Dio našeg srca i našeg cijelog bića koje živi za dan kada ćemo ih raširenih ruku dočekati. Kao Zagreb svoje junake, Gotovinu, Markača i Čermaka. Dan kada neće biti sramota plakati jer suze koje će se slijevati niz stotine tisuća obraza biti će rosa nekog novog jutra za sve nas.

Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info