Prošla je nekoliko dana od iznenadne i junačke smrti generala Slobodana Praljka a kao da nije prošao niti jedan. Isti su mučni osjećaji, samo što su pomiješani sada s nekim neplaniranim pitanjima. Kuda i kako i dalje? Hoće li ova smrt i ova zločinačka i nakaradna presuda Haškog tribunala biti nastavak procesa potpunog uništenja i minoriziranja najmalobrojnijeg hrvatskog naroda u BiH? Hoće li se još više nastaviti masovan egzodus naših mladih pa i cijelih obitelji vani?Što će učiniti Branitelji kao moralna vertikala ovog društva? Hoće li moći mirno sjediti i čekati potonuće ovog broda Hrvatskog naroda kao Titanika ili će kao 1990 godine ustati iz pepela kao Feniks i reći: “Dosta?“ Kao razjareni otac koji ne želi izgubiti kontrolu nad svojom djecom koja odrastaju a ne idu pravim putem.

Hoće li se na daj Bože početi događati opet neke optužnice i neki drugi sudovi zapovjednicima i pripadnicima HVO-a od pripadnika druge vojske koja je činila zločine mnogo veće nad pripadnicima HVO-a i hrvatskog naroda? Hoće li to predstavnici hrvatskog naroda u RH i BiH dopustiti kao što su to do sada dopuštali? Sva ta pitanja pomiješana s mučninom u stomaku muče sve Hrvatske Branitelje, njihove obitelji, naše vjerske poglavare a dijelom i hrvatske predstavnike u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u obje države umjetno stvorene granice između jednog te istog naroda. Bez obzira ne suhoparne i jadne izjave najviših Hrvatskih predstavnika u RH i BiH,Andreja Plenkovića, Kolinde Grabar Kitarović i dr.Dragana Čovića kako se Haškim presudama nije sudilo hrvatskom narodu kao niti pokojnim predstavnicima hrvatske vlasti u RH za vrijeme Domovinskog rata dr.Franji Tuđmanu, Gojku Šušku i Janku Bobetku ostaje ipak ono ali???

Smrt Generala Slobodana Praljka i II-stupanjska presuda našim Haškim uznicima ostavila je traga i na njihovim licima i u njihovim dušama bez obzira na njihove državničke uloge. Nitko od njih nije mogao povjerovati u onakav završetak Haške drame. A Hrvatski narod koji uvijek očekuje od svojih predstavnika izjave koje će im ostaviti barem zrnce nade u njima nije našlo ništa. Nije našlo ništa jer navedeni predstavnici hrvatskog naroda nemaju tu karizmu da Hrvatskom narodu pruže nadu kako će ih oni zaštititi jer za to nisu sposobni. Nisu sposobni jer su već odavno svi Hrvatski predstavnici podanici slugu zla htjeli oni ili ne htjeli to priznati. Njihova podanička i sužanjska politika je uvjetovana njihovim genskim materijalom koji nije zadojen krvlju hrvatskih mučenika već nekom drugom krvlju. U njima ne teče krv generala Slobodana Praljka, Blage Zadre, Zvonka Bušića-Taika, koji su živjeli Hrvatsku. Koji su za nju i umrli.

Sada konačno dolazimo do postaje na kojoj se izlazi. Postaja na kojoj se okuplja hrvatski narod kako bi povukao određene poteze. A poteze je uvijek Hrvatski narod znao povući. I sa svojim iznjedrenim predstavnicima i bez njih. Ovaj put potezi se moraju povući bez njih jer ih nemamo. Kada je trebalo zaustaviti tu „strašnu“ silu u mjestu Polog između Širokog Brijega i Mostara sa upaljenim svijećama u rukama Hrvatskog naroda pored kojih je uz snažno odobravanje ulicama Širokog Brijega ispred tenkovske kolone hodao Alija Izetbegović, kada se je trebalo oduprijeti znatno nadmoćnijem neprijatelju u Vukovaru, Dubrovniku, Šibeniku, Zadru, Mostaru, dolini Neretve, Orašju, Središnjoj Bosni,Kninu, Gospiću,Kupresu, te mnogim drugim mjestima na kojima su „drugovi“ željeli kazniti Hrvatski narod,taj narod ih je zaustavio. Uvijek ih je zaustavio i zaustaviti će ih opet.

Sada se Hrvatski narod opet našao pred agresijom tamnih sila mraka koje donose presude kojim žele porobiti i osuditi cijeli taj narod,a taj narod osjeća kako je ostavljen kao 1990 na milost i nemilost sebi i Božjoj milosti. Ali taj narod premda malobrojan je narod biran od Boga i Bog će mu uvijek dati zaštitu i utočište. Voditi će ga zbog njegove globalne vjere u Boga putovima slave i uspjeha. Voditi će ga premda je taj narod dosta i zgriješio dopustivši silama mraka i slugama sotone da ga vodi u sunovrat. Ono što je taj narod uz Božju pomoć obranio u ratu sada gubi u miru zahvaljujući upravo svojim predstavnicima koji su nezasluženo isplivali na površinu te nam se sada događa sudbina povijesno gledano kao jedna od najgorih. Loša sudbina zbog svojih predstavnika koji su uglavnom bili nedostojni voditi taj narod. Svi narodi svijeta imaju legitimno i legalno pravo štititi svoje vjerske, kulturne i nacionalne interese svim dopuštenim zakonskim sredstvima. Hrvatski narod je sada upravo u poziciji štititi te interese jer ih nitko drugi u njegovo ime neće umjeti a ni htjeti štititi. Stoga Hrvatski narod s obje strane umjetno stvorene granice od predstavnika zakonodavne vlasti Hrvata u RH i BiH ima potpuno legitimno i legalno PRAVO tražiti ODMAH donošenje slijedeće:

D E K L A R A C I J E

Kojom se:

1.Odbacuje i I-stupanjska i II-stupanjska presuda Haškog tribunala u postupku protiv:
Jadranka Prlića bivšeg Predsjednika Vlade HZ Herceg Bosne,Brune Stojića bivšeg ministra obrane u HZ H B, Generala Slobodana Praljka, i Milivoja Petkovića Načelnika Glavnog stožera HVO-a, Valentina Ćorića bivšeg zapovjednika vojne policije HVO-a, Berislava Pušića bivšeg načelnika ureda za razmjenu zarobljenika kao pravno,i povijesno neutemeljena i koju je donio jedan duboko ispolitiziran sud u rukama osvjedočenih neprijatelja Hrvatskog naroda.

2.Nalaže se predstavnicima sadašnje i svim budućim predstavnicima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti Hrvata u RH i BiH poduzimanje svih dozvoljenih zakonskih sredstava kojim će osporavati te presude,i to im mora biti Ustavna i zakonska obveza.

3.Nalaže se predstavnicima sadašnje i svim budućim predstavnicima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti Hrvata u RH i BIH da ODMAH poduzmu sve odgovarajuće kaznene i druge procesne radnje protiv dokazanih veleizdajnika Hrvatskog naroda u RH i BiH koji su omogućili Haškom tribunalu uvid u dokumentaciju koja je po mjerilima svih država svijeta označena pod šifrom“vojna tajna“ i „strogo povjerljivo“ a koja dokumentacija i lažni iskazi su doveli do ugrožavanja teritorijalnog suvereniteta i integriteta RH, kao i interesa Hrvatskog naroda u BiH, ali i donošenje osuđujućih presuda najvišim vojnim zapovjednicima HV-a i HVO-a u Haškom tribunalu te na sudovima u RH i BiH.

4.Odbacuju se sve moguće pravne i kaznene kvalifikacije podnesene protiv bilo kojeg ratnog zapovjednika HV-a i HVO-a do sada i u doglednoj budućnosti koje nisu utemeljene na materijalnim dokazima i svjedocima individualne i dokazane zapovjedne odgovornosti svakog počinitelja. A ukoliko se dogode neke nove optužnice i tjeralice protiv pripadnika HV-a i HVO-a i njihovih zapovjednika u doglednoj budućnosti pripadnici Hrvatskog naroda u RH i BiH će znati odgovoriti kao u vrijeme početka agresije na RH i BiH.

5.Odbacuju se sve pravne i neutemeljene kvalifikacije o UZP(udruženom zločinačkom pothvatu)bilo kojeg predstavnika legalnih i legitimnih zajednica u Hrvata u Domovinskom ratu u BiH(HZ H-B i HR H-B) kao i kvalifikacija o „zločinačkom“ karakteru tih zajednica jer su iste produkt samoorganiziranja Hrvata prije, za vrijeme i poslije Domovinskog rata u BiH što su priznali Washingtonski i Daytonski mirovni sporazumi.

6.Nalaže se predstavnicima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u Hrvata u RH i BiH poduzimanje svih dozvoljenih kazneno-procesnih koraka u lociranju,identifikaciji, uhićenju i transferiranju svih ratnih zločinaca nad pripadnicima HV-a i HVO-a po načelu individualne ili direktne zapovjedne odgovornosti koji su učestvovali u ratnim zločinima protiv pripadnika HV-a i HVO-a kao i nad pripadnicima Hrvatskog naroda u RH i BiH a koji do sada nisu procesuirani niti na koji način, premda se za dosta počinitelja tih zločina zna.

7.Nalaže se zakonodavnoj i izvršnoj vlasti Hrvata u RH i BiH ukidanje abolicije za sve pripadnike druga dva naroda koji su učestvovali u ratnim zločinima nad pripadnicima HV-a, HVO-a ili Hrvatskog naroda.

8.Nalaže se zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti Hrvata u RH i BiH procesuiranje i kažnjavanje svih onih koji obezvrjeđuju i omalovažavaju tekovine Domovinskog rata u RH i BiH, Svetu Apostolsku i Katoličku crkve te legalne i legitimne zajednica Hrvata u BiH za vrijeme Domovinskog rata (HZ H B i HR H B).

9.Nalaže se zakonodavnoj i izvršnoj vlasti Hrvata u RH i BiH hitno podnošenje prijedloga u parlamentarne rasprave u RH i BiH za konačno provođenje administrativne i akademske lustracije u Hrvatskom narodu kao pitanje par exallance,a koje pitanje u sebi sadrži sve ovo naprijed iznijeto.

10.Predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti Hrvata u RH i BiH osuđuju sve zločine počinjene na području RH i BiH za vrijeme Domovinskog rata od strane bilo koga po individualnoj kaznenoj odgovornosti i dokazanoj direktnoj zapovjednoj odgovornosti a nikako po „pretpostavljenoj“ zapovjednoj odgovornosti po kojoj su mnogi ratni zapovjednici HV-a i HVO-a osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.

11.Ova deklaracija mora postati ustavna i zakonska kategorija i u RH i BiH i dužni su je poštivati svi državljani RH u obje države.

Hrvatski državljani u RH i BiH kojima RH leži na srcu.

Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info