Koruška Katolička crkva zabranila slavljenje Svete mise na Bleiburgu

Na Međunarodni Dan žena 08.03.2019. godine mediji su objavili vijest kako je Koruška Katolička crkva odbila molbu hrvatske biskupske konferencije za slavljenje Svete mise na Lojbaškom polju pored Bleiburga koja je predviđena za dan 18.05.2019 godine. U obrazloženju odbijanja molbe za održavanje Svete mise koje potpisuje tajnik Biskupije u Klagenfurtu monsinjor Engelbert Gueggenberger, stoji kako održavanje mise odnosno manifestacije na Bleiburgu šteti ugledu katoličke crkve. Nadalje se navodi kako se ta misa politički instrumentalizira, te je ona dio političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju povijesti. Na toj Svetoj misi i manifestaciji na Bleiburgu je zamijećen nedostatak distance prema fašističkom svjetonazoru. Uskraćivanje dozvole za održavanje Svete mise je donijeto nakon „temelje analize“ kao i brojnih razgovora koji su vođeni na relaciji austrijske i hrvatske biskupske konferencije, u kojim razgovorima su sudjelovali vjernici hrvatske zajednice u Koruškoj kao i predstavnici austrijskih sigurnosnih organa. Iako se ovaj skup u Bleiburgu kao i Sveta misa održavaju na privatnom posjedu održavanje mise iziskuje dozvolu Katoličke crkve u Koruškoj. Nastavljeno na prednje Austrija se od prošle godine počela kritički odnositi prema skupu u Bleiburgu na inicijativu nekoliko austrijskih zastupnika u Europskom parlamentu. Između ostalog nedavno je u Austriji stupio na snagu zakon koji u toj državi zabranjuje ustaške simbole iz razdoblja NDH.

Zabrana održavanja Svete mise na Bleiburgu na Dan Žena 08.03.2019 godine.

Čitajući ta priopćenja o zabrani održavanje Svete mise na Bleiburgu i to upravo na dan kada se nježnijem spolu darivaju crvene ruže kao najmanji simboli ljubavi prema ženi, majci, ljubavi, ljubavi svog života, donositeljici života,ž eni ne kao objektu već subjektu bez kojeg ljudski rod ne može opstati te se stoga prema njoj muški rod treba odnositi kao prema sebi ravnom osim po autoritetu, jer je on Božjom voljom predodređen muškarcima, gdje se u razmjeni vrelih poljubaca i užarenih obraza nađe mjesta i za poneku vrelu suzu na vlažnim usnama, kao hladan tuš zatiče opet i to ponajprije autoritativni muški rod, spoznaja kako je Koruška Katolička crkva zabranila održavanje Svete mise na Bleiburgu ove godine. Mnoge od nas je ta vijest zatekla nespremne, šokirane, zbunjene, munjene kako li god, dok je nekolicinu od nas trgnula i probudila u nama spoznaju koja je u nama rasla i bujala od prošle ili čak pretprošle godine jer su mnogi pokazatelji upućivali upravo na završni čin, odnosno zakivanje zadnjeg čavla u lijes hrvatskog naroda na Bleiburgu.

Austrijski Europarlamentarci u Europskom parlamentu pokrenuli inicijativu zabrane manifestacije Bleiburga

Ukoliko neki od čitatelja ne znaju prošle godine je pokrenuta inicijativa i to jače nego ikada prije kako će organi sigurnosti Austrije pozorno pratiti da li će itko od posjetitelja Bleiburga isticati simbole NDH, uz suradnju s organima sigurnosti RH, i gdje su neki od posjetitelja te manifestacije završili pred pravosudnim organima Austrije po optužbama kako su isticali zabranjene simbole fašističkog NDH režima. Kad se k tome pridodaju sve učestalije salve topničke i rafalne paljbe po organizatorima manifestacije Bleiburga, gdje se nemilice nije štedjelo streljivo i granate kojima su poput rafalanja nevinih hrvatskih žrtava na Bleiburgu i Križnom putu nije štedio nitko, dok je glavna paljba osuta po Katoličkoj crkvi u Hrvata koja je označena kao glavnim protagonistom odnosno organizatorom manifestacije na Bleiburgu, ostaje potpuno jasno kako je Bleiburg oduvijek trn u oku svima onima koji su učestvovali u masakru nevinih hrvatskih žrtava na tom polju i Križnom putu ali i njihovim svekolikim pravnim i drugim slijednicima. S obzirom kako su se metode rafalanja i granatiranja izmijenile tek u sredstvima kojima se to rafalanje i granatiranje izvršava, u prvom slučaju bojevim streljivom i bojevim granatama, dok se ovo drugo vrši na jako perfidan način perom i tintom, koje u rukama drže sotonini plaćenici u svim važnijim javnim medijima u RH, Sloveniji i Austriji, kojih se Bleiburg i istina o njemu tiče.

HRT ili Pjong-Jang iz Zagreba kao glavni predvodnik napada na manifestaciju Bleiburga

Kako bi malo približili ovo štivo srcu prosječnih čitatelja potrebito je reći kako je HRT zvana Pjong-Jang TV jedan od glavnih predvodnika te hajke na Hrvate i njihovu Svetu i Apostolsku Katoličku crkvu premda to na prvi mah ne izgleda tako,ali ćemo ovom analizom pokušati tu istinu približiti Hrvatima. Kad god se dogodi bilo kakva manifestacija ili prigoda u kojoj se tek riječju spomene neki znak koji asocira na tzv “ustaški režim“ ili NDH, prva HRT uskače sa svojim prilozima i osuđuje bilo što, što asocira na te simbole ili znakovlje. Sjetimo se samo kolika se prašina diže zbog znaka ZDS (Za Dom Spremni) koji je dokazano staro-hrvatski pozdrav, i pod kojim znakom je dalo život nekoliko stotina pripadnika HOS-a , regularnih hrvatskih oružanih snaga iz Domovinskog rata.

Stigmatizacija hrvatskih sportskih i glazbenih legendi zbog ZDS

Zbog tog starohrvatskog pozdrava je stigmatiziran Josip Šimunić, bivši hrvatski nogometni reprezentativac i legenda hrvatskog nogometa koji je upravo zbog ZDS u svim važnijim hrvatskim medijima označen kao ultra-nacionalist, šovinist i fašist, zbog čega je naprasno prekinuo izuzetno uspješnu nogometnu karijeru i gdje su svi sudovi u RH pa čak i Sud za Ljudska prava u Strassbourgu odbili njegove tužbe protiv RH zbog ustavom zajamčenih prava na slobodu misli i govora. Hrvatska glazbena legenda, domoljub i Branitelj Marko Perković Thompson je zbog pokliča Za Dom Spremni u pjesmi Bojna Ćavoglave svoju nevinost dokazivao na mnogim sudovima u RH i gdje je na svu sreću dokazao svoju nevinost, zahvaljujući časnim hrvatskim sucima u, ali stigmatizaciju, zabranu nastupa u nekim hrvatskim gradovima, BiH, te inozemstvu nije uspio izbjeći. Kolinda Grabar Kitarović se nedavno ogradila od ZDS govoreći kako su je pogrešno savjetovali njeni savjetnici u svezi ZDS jer taj pozdrav simbolizira odnosno aktualizira fašistički odnosno ustaški pokret. Bivši predsjednici RH,Stjepan Mesić, Ivo Josipović, te predstavnici lijevih tzv “liberalnih” stranaka u RH, Bernardić, Beljak, Mrak-Taritaš, Vrdoljak, Pusićka, te mnogi znani i neznani političari lijevih političkih provenijencija, lijevi novinari, Antife i antifašisti, Puhovski, Jakovine, Jergovići, Tomići, pa čak i sportaši, gospodarstvenici svi odreda su složni u osudi tzv “ustaških simbola i znakovlja“ a sve drže u svojim rukama unatoč ogromnoj većini domoljubnog i katoličkog hrvatskog puka u RH i inozemstvu koji misli potpuno drugačije od njih, no oni se pitaju jer imaju novaca, a tko ima novac ima i moć .

Antife i Aniti-fašistii nakon demokratskih promjena u RH preodjenuli odore

A do novca i moći oni su došli na način jer su bivše financijske zalihe SFRJ vješto spremili u svoje džepove koje su kad je došlo vrijeme iznijeli tajnim kanalima na svijetlo dana i uložili ih u medije,gospodarske objekte, a da bi to mogli morali su preko noći preodjenuti nove odore sa šahovnicama umjesto onih sivo-maslinastih s kokardama i zvijezdama petokrakama. No, ni to im nije bilo dovoljno pa su morali osnovati nove tzv “hrvatske“ političke stranke od kojih je glavni predvodnik HDZ (hrvatska demokratska zajednica) kao vlak kojim su krenule tzv “demokratske promjene“ u Hrvata, a koji vlak su prije njegova polaska diljem RH i inozemstva pokrenule provjerene zločinačke udbaške strukture u Hrvata.

Što se tiče onih malo tvrdokornijih struktura bivšeg totalitarnog jugo-komunističkog sustava on su predvođene bivšim vodećim kadrom SK RH Ivicom Račanom osnovale SDP(stranku demokratskih promjena)kao pravnim i svekolikim drugim slijednikom SKJ-KPJ, jer su naslijedili njihovu imovinu pa čak i ideologiju, koja svoje izvorište nikada ne mijenja niti će promijeniti, a ono se ogleda u tome jer je oduvijek bilo i ostalo kao sušta suprotnost Bogu i njegovim zakonima, odnosno negaciji Boga, negaciji ljubavi i dobrote, a sve po principu „ja tebi ti meni“ i svi oni koji se ne uklapaju u taj koncept njemu ne pripadaju, i taj sustav odnosno mentalni sklop će vladati sve dotle dok ne dođe netko jači u Hrvata i sprži ih u prahu i pepelu jer su zaslužili pakao odavno.

Ne provođenje lustracije u Hrvata kao kamen oko vrata hrvatskog naroda

Kako se svaka država koja doživi demokratske promjene prije svega obračuna sa kadrovima bivšeg sustava,tako je trebala učiniti i RH, no ona to nije učinila do dana današnjeg premda je Vijeće EU naložilo svim bivšim socijalističkim državama članicama EU da izvrše lustraciju,no to su učinile sve članice osim Slovenije i RH. I upravo zbog ne provođenja lustracije sotona je uspjela u sve najvažnije medije u tim državama, u sve vodeće političke stranke, na čelo najvažnijih privrednih i gospodarski subjekata, u sva veleposlanstva i konzulate diljem svijeta instalirati svoje provjerene udbaške kadrove iz onog sustava odnosno njihove potomke. Sada dolazimo do Bleiburga. Na tom polju je počela masovna egzekucija nevinih hrvatskih žrtava iz II svjetskog rata. Nakon prevare Engleskih Generala od strane Tita i njegovih koljača kako se svi hrvatski Branitelji iz II svjetskog rata mogu vratiti svojim kućama krenuo je križni put od Dravograda do Đevđelije, na kojem Križnom putu je po objektivnim povijesnim spoznajama stradalo preko 300 000 hrvatskih Branitelja, Ustaša, domobrana, žena i djece. I dan-danas se otkrivaju masovne grobnice diljem Slovenije, RH i Srbije u kojima su živi zakopani i zabetonirani život u strašnim mukama okončale stotine tisuća Hrvata za čije se kosti nikada neće saznati. Zbog tih nezapamćenih zločina njihovi egzekutori koji su direktne sotonine sluge su odmah po završetku Domovinskog rata krenule u ofenzivu prikrivanja tih zločina jer se nikada u povijesti Europe, pa čak i cijelog svijeta nisu dogodili takvi grozomorni i strašni zločini koji su prije vremena mogli urušiti komunističko carstvo koje je zabetonirao Josip Broz Tito, ukoliko bi se otkrila povijesna istina o Bleiburgu.

Prikrivanje jugo-komunističkih zločina

Jugo-komunisti su u tom smislu na sve moguće nedopuštene načine širili laži o tim žrtvama koje su minorizirali, majorizirali, vrijeđali, šireći propagandu kako su na Križnom putu stradali zlikovci, njih nekoliko tisuća, dok su u Jasenovcu stradali nevini koju tezu i dan-danas iznosi bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, pa čak i neka gđa. iz Splita koja je na svom facebook profilu izjavila kako ih “stari“ misleći pri tome na „druga“ Tita nije dovoljno smaknuo.

Širili su laži kako je u Jasenovcu svirepo od strane ustaških vlasti ubijeno prelo 700 000 Srba, Židova, Roma, da bi danas ta cifra opet prema objektivnim povjesničarima iznosila nešto preko 1000 žrtava koje su mahom umrle od bolesti a ne ubijanjem. No, ta stigma koja je desetljećima pratila hrvatski narod kroz literaturu, povijesne i školske udžbenike, kroz medije, bila je kamen oko vrata hrvatskom narodu u otkrivanju prave povijesne istine i to ne samo mita o Jasenovcu, već o svim drugim lažima jugo-komunističkih vlasti. Te zločinačke sotonske vlasti su po osvajanju Širokog Brijega 07.02.1945 godine pobile sve prisutne franjevce u franjevačkom samostanu a čak i one koji su se sutradan vratili iz fratarskog skloništa, koje su na izrazito brutalne načine likvidirali usput prema Mostaru i Vrgorcu gdje je ukupno ubijeno 66 franjevaca dok se za kosti nekih od njih još uvijek ne zna. I nakon tih umorstava jugo-zlikovci su decenijama širili laži kako su ih franjevci polijevali vrelim uljem sa zidina samostana a franjevci ni sami nisu imali dovoljno ulja za sebe. Izmislili su i slučaj Miljenka Hrkaća čija kuća se nalazi kojih nekoliko stotina metara ispod franjevačkog samostana, koji je „navodno“ dignuo u zrak 1968 godine kino u Beogradu, kako bi dokazali i pokazali svijetu kako je Široki Brijeg oduvijek bio i ostao ustaško leglo.

Bleiburg kao istina i svijetlo

Ostaje nam Bleiburg kao nastavak ove priče. Zbog višegodišnjeg okupljanja Hrvata na Bleiburgu koji su željeli svojim najmilijima odati počast na tom polju, a nikakvu počast hrvatski narod ne odaje nikome ako se ne slavi Sveta misa tako su se godinama na Lojbaškom polju kod Bleiburga održavale svete mise koje su slavile nevine žrtve hrvatskog naroda, žrtvu koju je hrvatski narod položio braneći svoju Domovinu i slaveći Boga i njegove zakone. Hrvati već od uspostave samostalne i suverene RH nakon završetka Domovinskog rata počinju pohoditi Bleiburg i održavati Svete mise. Svake godine se njihov broj povećavao,ali i sve veća opasnost u otkrivanju povijesne istine koja je od završetka II svjetskog rata bila obavijena velom šutnje. O tome se nije smjelo pričati a ni pisati, i svatko onaj tko se drznuo o tome zucnuti završio je u zatvoru. Kako je pritisak na egzekutore tih zločina sve više rastao oni i njihovi sljedbenici su iz duboke defenzive nakon završetka Domovinskog rata u RH krenuli u ofanzivu zaustavljanja svih inicijativa vezanih za Bleiburg, a sve iz razloga jer je istina o Bleiburgu istina o njima i njihovim prednicima-zlikovcima, a pošto su se duboko infiltrirali u sve spore hrvatsko-slovensko-austrijskog društva pokrenuli su inicijativu za zaustavljanje manifestacije Bleiburga koja svoj završni čin dobiva zabranom održavanja Svete mise u Bleiburgu, koju zabranu je potpisao tajnik biskupije u Klagenfurtu Engelbert Guaggenberger, uz blagoslov Koruške Katoličke crkve.

Zabrana održavanja Svete mise od strane Koruške Katoličke crkve

Ovdje nećemo ulaziti u motive i razloge koje navodi Koruška Katolička crkva premda ni oni nisu zanemarljivi u zabrani održavanja Svete mise na Bleiburgu. Ovdje je indikativna šutnja hrvatskih političkih elita koji na ovu zabranu ne gledaju očima običnog hrvatskog puka. A obični hrvatski puk u Bleiburgu vidi i pronalazi sve stradanja hrvatskog naroda koji ljubi i poštuje Boga i njegove zakone. Jer Bleiburg je metafora, simbolika i personifikacija najuzvišenije ljubavi hrvatskog naroda prema Bogu svom stvoritelju. Jer hrvatski narod premda je praktično zbrisan u II svjetskom narodu a poglavito nakon njegova završetka,kada je od ruke partizanskih koljača i zlikovaca stradalo preko 500 000 Hrvata nije prestao ljubiti Boga niti će ga ikada prestati ljubiti. No,hrvatski političari putem svoje Pjong Jang TV iz Zagreba propagiraju političke elite i političare od kojih udarno mjesto u svim terminima te TV dobiva Milorad Pupavac a ne Pupovac kako on misli da se zove, koji manirom ucviljenog i ožalošćenog lika napada svaku svehrvatsku inicijativu pa tako i mjesto najvećeg stradanja hrvatskog naroda Bleiburg.

Blasfemičnim i ničim utemeljenim napadima na manifestaciju Bleiburga, se priklanja i Koruška Katolička crkva koja održavanje Svetih misa u Bleiburgu doživljava kao slavljenje fašističkog ustaškog pokreta, odnosno kao „nedostatak distance rema fašističkom svjetonazoru“ čime se ta KKC stavlja na stranu izvršitelja i egzekutora najvećih i najstrašnijih zločina učinjenih ne prema pojedincu, pojedincima iz reda jednog naroda već prema hrvatskom narodu u globalu. Obrazloženje te crkve kako manifestacija Bleiburga i slavljenje Svetih misa na tom polju šteti ugledu Katoličke crkve je tek puko proizvoljno tumačenje dijela te crkve koja je za razliku od organizatora i svećenika koji su slavili Svete mise u Bleiburgu instrument u rukama sotone koja lijepo zbori i lijepo izgleda a u rukama joj je zlatno žezlo pod čijim sjajem zatvaraju oči malo vjerni pripadnici te Koruške Katoličke crkve. No hrvatski paćenički katolički puk ne zatvara oči ni prema kome ni pred čime jer sjaj Božjih očiju bije i sjaji na puno veće daljine, i pod sjajem tih očiju hrvatski narod vidi svoje putove kojima tisućljećima hodi. Nitko i ništa ge neće i ne može zaustaviti na tim stazama jer su to staze koje je utro sam Milosrdni Nebeski Otac premda su one prepune zamki i posute krvlju, znojem i suzama. Tim stazama idu ustrajno samo oni koji se ne boje pogledati u visine odakle dopire sjaj očiju Božjih,kao blagi lahor usred ljeta. Nikakva zabrana slavljenja Svetih misa na Bleiburgu neće zaustaviti hrvatski narod u pohode tom Svetom hrvatskom tlu premda lociran na tlu druge države. Ni austrijska država, ni policija a ni Koruška Katolička crkva, pa čak ni austrijski europarlamentarci koji su pred Europskim parlamentom pokrenuli inicijativu zabrane Bleiburga.

Hrvatski simboli i hrvatska znakovlja iz II svjetskog rata su povijesni simboli i znakovlja hrvatskog naroda

I još nešto da se zna jednom za zauvijek. NDH=RH sviđalo se to nekome ili ne. I jedna i druga država su se borile za nezavisnu državu Hrvatsku u kojoj će hrvatski narod slaviti Boga i njegove zakone bez vlasti sotonske komunističke čizme. ZDS je starohrvatski pozdrav a svi oni koji su ga nosili, propagirali i zagovarali kroz povijest su najčasniji sinovi hrvatskog naroda, te im slava i hvala u vijeke vjekova. Što se tiče slova U na kapama regularne hrvatske vojske, Ustaša za vrijeme II svjetskog rata to je regularna vojska hrvatskog naroda koja je štitila teritorijalni suverenitet i integritet hrvatskog naroda od osvajača s istoka,sjevera ili juga, osim sa zapada jer zapad hrvatski narod nikada nije želio porobiti već osloboditi od tih slugu sotone,i nitko se nema pravo stidjeti svoje regularne hrvatske vojske koja se zvala USTAŠE. Stoga ikonografija koja godinama prati svaki Bleiburg i Svete mise na Bleiburgu nipošto ne može biti zabranjena ikonografija već potpuno legalna i legitimna volja hrvatskog naroda kroz povijest. I nikada se ne mogu i ne smiju uspoređivati komunistički i fašistički sustav jer ta dva totalitarna sustava se razlikuju kao nebo i zemlja. Kao ulje i voda jer je jedno teže a drugo je lakše. Dok je od fašističkog sustava stradalo u II svjetskom ratu oko 20 milijuna ljudi diljem svijeta od komunističkog je stradalo u svijetu u II svjetskom ratu i nakon njega preko 100 milijuna ljudi.

Komunizam ili antifašizam kao najgori sustav u povijesti čovječanstva

Dok se jedan još uvijek slavi drugi se na svakom koraku napada pa tako i u RH premda svi vodeći ljudi svijeta pa čak i EU u svojim izlaganjima navode kako treba osuditi svaki totalitarni sustav počevši od fašizma, nacizma i komunizma, kojemu su hrvatski komunisti preodjenuli ime u antifašizam, hrvatski politički predstavnici u svojim izlaganjima navode kako treba osuditi Fašizam,nacizam dok kod riječi komunizam oni zanijeme svi do jednoga čime zorno pokazuju tko su i što su.

No, što vrijedi propagirati hrvatske vrednote i ikonografiju ako se ovi kojima te vrednote i ikonografija smetaju pitaju na svakom koraku. Stoga je ključno pitanje kao pitanje par exallance pitanje lustracije. Dok se sa sotonom ne raščiste sva pitanja kroz akademsku i administrativnu lustraciju dotle će Bleiburg biti i ostati zabranjena zona domoljubnom katoličkom hrvatskom puku. A to hrvatski narod nipošto ne smije dozvoliti unatoč zabranama od strane bilo koga pa čak i od strane Koruške Katoličke crkve. Konačno dosta ih je više. A kako bismo jasno i nedvosmisleno poručili svima koji izriču zabrane za održavanje Svetih misa u Bleiburgu mora nas svakim danom biti sve više, a to možemo pokazati već ove godine(18.05.2019 godine) slaveći Svetu misu u Bleiburgu kao i svih prethodnih godina sa svom hrvatskom katoličkom, povijesnom i domoljubnom ikonografijom čiji je predvodnik pastir hrvatskog naroda s visoko podignutim znakom: ZDS (Za Dom Spremni)!

Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info