Nedavno je s pozicije generalnoga direktora Aluminija d.d. Mostar uklonjen izvjesni “bankar” Mario Gadžić, osoba koja je u razdoblju od samo godinu dana kreirala dug ovom mostarskom poduzeću u visini od 43 milijuna maraka! Predsjednik Nadzornog odbora ove tvrtke Dalibor Miloš i skupina ljudi oko njega zbog toga su pobrali simpatije kod običnih radnika, premda se dosta njih opravdano pita što se čekalo toliko dugo da se povuče jedna takav potez, jer kada se vidjelo da kola kreću nizbrdo takvom brzinom možda je i ranije trebalo povući jedan takav potez.

No, nije to bilo baš tako jednostavno kako se čini, jer kako u međuvremenu doznaje portal Dnevno.ba iza Maria Gadžića i poteza koje je čitavo vrijeme vukao stoji negdašnji premijer HNŽ-a Miroslav Ćorić, glavni poslušnik Dragana Čovića, iako se u društvu zapravo voli predstavljati kao glavni Čovićev operativac, a koji je imao silno veliku ambiciju jednoga dana preuzeti Aluminij. Godinama je čekao takvu priliku, te zahvaljujući političkim spletkama napokon i dočekao, no svoj plan nije do kraja proveo, jer su on i njegov poslušnik Mario Gadžić napravili tolike propuste da je bilo neminovno ono što se nedavno dogodilo kada je NO Aluminija smijenio Gadžića, a na poziciju v.d. direktora na razdoblje od šest mjeseci imenovao Dražena Pandžu.

Miroslav Ćorić je uistinu jedan od najbližih suradnika Dragana Čovića, jer se radi o prijeratnom visokopozicioniranom dužnosniku mostarskoga SOKO-la gdje je doveden kao provjereni i odani kadar Saveza Komunističke Partije Jugoslavije. Postoje zabilješke koje kažu da se posebno iskazao početkom 90-tih godina kada je sa svojim kumom Draganom Čovićem i njihovom jugoslavenskom bratijom, osnovao komunističku stranku UJDI u Mostaru. Navodno se iskazao i u kamenovanju autobusa koji su nekoć ispred stranke HDZ-a išli na skupove u Ramu i sarajevsku Skenderiju, kada su postavljani temelji današnjega HDZ-a.

Tako je i politički tjednik 7Dnevno pisao kako su UJDI-jevi omladinci predvođeni upravo Miroslavom Ćorićem i Draganom Čovićem kamenjem razbijali autobuse kojima su kroz Mostar prolazili članovi HDZ-a. Mahali su njih dvojica malim jugoslovenskim zastavama, te vikali “Jeb… vam majku ustašku, idite u Široki i Ljubuški i propagirajte vaš HDZ, Mostar je bio i ostat će jugoslovenski”!

No, ubrzo je HDZ ojačao i postao glavna politička i moralna snaga Hrvata u Bosni i Hercegovini, a Čovićev i Ćorićev UJDI je propao, pa je jadni Miroslav Ćorić iz straha od odmazde, spakirao kofere i pobjegao kao dezerter u Austriju, gdje se dobro skrasio i nekoliko godina radio konobareći u tamošnjim kafićima. Ispraksirao se toliko dobro, pa njegovi poznanici tvrde kako za njega uistinu nema zime, jer nakon što uskoro HDZ BiH ode sa vlasti Ćorić će biti među prvima koji će ponovno zbrisati, ali s obzirom na prethodno iskustvo neće mu biti problem dobiti neki novi konobarski posao, iako bi se sada vjerojatno snašao i na druge načine!

Ćorić se nakon tri godine konobarenja u Austriji vratio u Mostar i upravo je prema svom očekivanju, zatekao svoje komuniste na vlasti, počevši od Dragana Čovića do mnogi drugih. Titov pionir Miroslav Ćorić odmah se poput brojnih drugih pionira povratnika upisao u HDZ i uz pomoć svojih bivših partijskih kolega ušao u novi Komunističko-zločinački Soko, pa polako počeo napredovati i do današnjeg dana “dogurao” do Čovićeva najodanijeg čovjeka, mnogi će reći i glavnoga spletkaroša i hvalisavca, a prema nekim saznanjima i HDZ-ovog “Don Žuana”, iako takvih imaju još nekoliko.

No, bilo kako bilo, nakon nekoliko godina provedenih na političkim neradničkim dužnostima, Ćorić je postao i predsjednik Nadzornog odbora Lutrije Bosne i Hercegovine i odmah na prvoj sjednici tog NO-a, pred svima prisutnima u stilu komunističkog sjevernokorejskog Vođe izjavio: „Napit ćemo se krvi nekim ljudima“.

Za “rada” u SOKO-lu Ćorić se isticao i potpisivanjem ugovora o konzultantskim uslugama, iako su sve te osobe već bile uposlenici Sokola! Takva praksa je trajala više godina, a 1999. godine ugovor je potpisala i Mila Gadžić, kao šefica Agencije za privatizaciju i dobila puno novca na svoj privatni račun od Miroslava Ćorića (neka sama kaže koliko, pa ćemo je ispraviti uplatnicom ako će pogriješiti…).

Glavni Čovićev poslušnik i sakupljač novca, koji je dugo vremena imao probleme sa zakonom – bio je Miroslav Ćorić. Pod sumnjom za organizirani kriminal uhićen je 22. svibnja 2007. godine zbog nezakonitih radnji u Ministarstvu unutarnjih poslova Hercegovačko-Neretvanske županije (MUP HNK) u vrijeme kada je bio premijer županije. Jedna od optužnica se odnosila na lopovluk sa 741.000 KM koje su isplaćene pripadnicima županijskog MUP-a, koji više nisu bili na listi zaposlenika, ali je svaki od njih veći dio novca navodno morao dati Miroslavu Ćoriću.

Ubrzo će izaći na vidjelo da je sudac Suda BiH, nakon hapšenja Ćorića, donio odluku da nema elemenata za potvrdu da se doista radilo o organiziranom kriminalu, te je Ćorić optužen za prekoračenje službenog ovlaštenja i pribavljanje koristi drugoj osobi. Rekao je kako je isplate odobrio, jer ne bi bilo dobro izbaciti grupu naoružanih i obučenih ljudi na ulicu i ostaviti ih bez prihoda kojima bi uzdržavali sebe i svoje obitelji. Njegovo suđenje je kasnije obustavljeno. Tada je Vlada na čelu s Miroslavom Ćorićem mogla donijeti odluku o prezapošljavanju ili ranijem umirovljenju tih ljudi i tako bi bili trajno riješeni i situirani, što su i zaslužili, i imali bi svoj mir, a ovako je Miroslav Ćorić od tih ljudi stvorio slučajeve s ciljem da na račun – napravi nekakav nered.

Po nalogu tužitelja Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH, Heikkija Wendorfa, pripadnici kriminalističke policije Federalnog MUP-a uz podršku specijalaca uhitili su ponovno u Mostaru Miroslava Ćorića, premijera Vlade Hercegovačko-neretvanske županije i poslanika Zastupničkog doma Parlamenta FBiH i još dvojicu dužnosnika MUP-a HNŽ-a. Kako je rekao glasnogovornik Tužiteljstva BiH, Boris Grubešić, trojka je uhićena u sklopu istrage koju je Tužiteljstvo provodilo u sklopu slučaja “Granit”, vezanog za kriminal u MUP-u HNŽ-a. Uhićenja su provedena u velikoj tajnosti, istodobno na tri lokacije u Mostaru. Miroslav Ćorić uhićen je u stanu u ulici Stjepana Radića broj 72 u središtu Mostara. Uhićeni su odmah prebačeni u Sarajevo gdje su predani tužitelju Wendorfu, koji ih je tijekom dana saslušao, te sucu Suda BiH uputio prijedlog za određivanje jednomjesečnog pritvora.

Naime, zbog kriminala u MUP-u HNŽ-a, Tužiteljstvo BiH je vodilo istragu protiv premijera HNŽ-a Miroslava Ćorića i još 14 do 15 osoba. Teretili su se zbog zloupotrebe položaja i ovlasti. Među osumnjičenima su još bili tadašnji načelnik Odjela kriminalističke policije Sead Šehić, načelnik Operativnog sektora Zdravko Žilić, šef odjela za financije Zoran Pandža i drugi.

Poseban naglasak u istrazi stavljen je na sumnjivu nabavku 87 automobila za policijske potrebe koja je MUP HNŽ-a po sistemu “staro za novo” nabavio od Autokuće “Boras” u Mostaru. Vlada HNŽ-a je tu autokuću na sumnjiv način izabrala između čak osam ponuđača. Kako je utvrdila Federalna financijska policija, MUP HNŽ-a je autokući na protuzakonit način ustupio vozila, koja nisu imala validnu dokumentaciju (takva vozila inače idu u staro željezo ili se uz sudsko odobrenje mogu prodati, što nije bio slučaj), koja je ona kasnije prodala, odnosno ustupila.

Predmet istrage su i sumnje da je autokuća “Boras” automobile koje je dobila od MUP-a HNŽ-a, kasnije ustupila upravo visokim hercegovačkim političkim i policijskim službenicima, odnosno njihovim suprugama, u znak zahvalnosti za dobiveni posao. Osim toga, Financijska policija je kontrolom dokumentacije otkrila, da je više od milijun maraka nezakonito utrošeno na plaće radnika MUP-a HNŽ-a koji su predstavljali višak i nisu obavljali zadatke, a godinama su bili na platnom spisku. Odlukom Vlade HNŽ-a tim je osobama još na kraju, bila isplaćena otpremnina od 10.000 KM. Pronevjere od nekoliko desetina tisuća KM utvrđene su i u poslovanju kantine MUP-a HNŽ-a.

Miroslava Ćorića je svojedobno njegov kum Dragan Čović, postavio i za nekakva Predsjednika Sveučilišnog vijeća, koje je Čovićev kontrolor Mostarskog Sveučilišta. No, vrlo je indikativno da Miroslav Ćorić zajedno s aktualnom dekanicom na Ekonomskom fakultetu, gđom ili gđicom Milom Gadžić (ne znamo je li se u međuvremenu udala) pokušava razbiti Sveučilište i stvoriti od njega – slučaj. To nije ni čudno kada se zna, a postoje i dokazi, da je Dragan Čović 2000. godine po nalogu tadašnjeg antihrvatskog rektora Sveučilišta u Mostaru Marka Tadića, bio zadužen razgovorati s tadašnjim dekanima da daju ostavke. Time se Sveučilište trebalo prepustiti Tadiću i Čoviću koji su ga trebali spojiti s bošnjačkim Univerzitetom “Džemal Bijedić” u Mostaru.

Prof.dr.sc. Mila Gadžić je 20. veljače prošle godine dobila novi mandat na mjestu dekanice Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, navodno je i dalje jako bliska s Miroslavom Ćorićem, bolje upućeni tvrde još bliskija nego prijašnjih godina, a Čović upravo preko takvih kadrova kontrolira i akademsku zajednicu Hrvata u BiH, te se uspjeva izboriti za počasne doktorate i priznanja i na Sveučilištu u Mostaru, kao i nekim drugima, no isto tako iz vrha HDZ-a BiH imamo informaciju da se zbog pogrešaka na slučaju Aluminija d.d. Mostar jako zamjerio i svom poslušniku Ćoriću, kao i Ćorićevom poslušniku Gadžiću.

Ono što iz svega ovoga proizlazi kao jedini logičan zaključak jeste konstatacija kako je Aluminij d.d. Mostar, barem sad-zasad, spašen, međutim borba i dalje traje, a sudbina Aluminija umnogome ovisi i od narednih izbora, jer ukoliko Čović i Ćorić zadrže vlast krajnje je upitna i sudbina blizu tisuću radnika ovog gospodarskog giganta, kao i njihovih obitelji, ali i mnogih drugih. Na kraju krajeva još će više biti upitna i opstojnost ovdašnjih Hrvata koji tu žive od stoljeća sedmog!

Dnevno.ba