Je li posrijedi česta predizborna matrica i politička manipulacija ili nešto drugo? Na ovu temu najčešće govore predstavnici hrvatskog političkog korpusa, no što o hrvatskom pitanju kažu intelektualci, politički analitičari, novinari, profesori, istaknuti kulturni djelatnici?
Iako pitani za mišljenje, na ovo pitanje nisu željeli odgovoriti neki od najviših i visokih časnika HVO-a, a koji su sada, zbog stava da se u BiH protiv njih podižu ili će se tek podignuti konstruirane optužnice za ratne zločine te da neće imati pravedno suđenje, na privremenom boravku u susjednoj Republici Hrvatskoj.
– Na to ne želimo odgovarati. Neka na to odgovore oni koji imaju novac, glasove i povjerenje naroda, a samim tim i odgovornost prema tom narodu, njihov je zajednički odgovor.
Hrvatsko pitanje – ekonomsko pitanje
No, Ivana Marić, politička analitičarka kaže da rješavanje hrvatskog pitanja zapravo nije prioritet aktualnoj hrvatskoj eliti na vlasti nego da se radi o njihovim osobnim interesima.
– Ta politička elita nema ljude koji bi se istinski zalagali za hrvatsko pitanje, ali tu je osnovni problem ugroženosti prava građana, jer isto su ugroženi i Hrvati i Srbi i Bošnjaci i ostali. Uzrok napetostima koje se sada događaju je da se hrvatska vladajuća elita zadrži na vlasti. Da su im važni hrvatski interesi ne bi se dogodilo da Dodik bira “svoje Hrvate” u RS-u, komentira Marić za Dnevni list.
Ona dodaje da, kao Hrvatica ne vidi razliku u radu Željka Komšića i Dragana Čovića kao hrvatskih članova Predsjedništva.
– Niti jedan niti drugi nisu se previše iskazali i jedina je razlika u imenovanju veleposlanika, a što opet vodi jednom uskom interesnom krugu ljudi, zaključuje Marić.
Također, izvršna urednica na portalu Republikainfo.com Kristina Spajić-Perić smatra da Hrvati u BiH imaju brojna pitanja, no ona se guraju pod tepih, a isturaju politička.
– Besmisleno je govoriti o samo političkom hrvatskom pitanju, jer je ono po meni, u ovom trenutku i ekonomsko pitanje, koje se pokušava skriti ispod nacionalnih kišobrana, budući da vladajući za ekonomska pitanje nemaju rješenje. Jednog Mostarca, Širokobriježanina ili Čapljinca, Hrvata koji žive u sredini gdje hrvatsko pitanje nije temeljno pitanje, u Njemačku ne tjeraju ustavne promjene nego besperspektivnost, nepotizam i nepravda. Krvna zrnca se ne jedu, ne plaćaju račune, komentira Spajić-Perić.
Tko je ovdje iskren ili neiskren
Profesor mostarskog sveučilišta dr.sc. Mile Lasić, a u kontekstu teme o hrvatskom pitanju u BiH, podsjeća na svoj komentar u okviru projekta pod imenom ‘Ustavna, pravna i faktička pozicija hrvatskog konstitutivnog naroda’, Zaklade Konrad Adenauer u BiH.
Profesor Lasić smatra da je negiranje postojanja hrvatskog pitanja sastavni dio akademskog i političkog narativa koji implicite ili eksplicite, svodi već oformljene političke narode u BiH na etnije ili vjerske skupine, i tako negira višenacionalnost BiH, odnosno onemogućava samorazumijevanja sebe kao složene zemlje i po sastavu i ustrojstvu.
– Tvrdnjama kako je 22. svibnja 1992. godine u UN primljena bh nacija, a ne bosansko-hercegovačka višenacionalna država, odustaje se, primjerice, od sagledavanja BiH u njezinoj kompleksnosti, i od nijansiranih razlikovanja izgradnje pravne države i nacije, to jest procesa koji se podrazumijevaju pod sintagmom state buildung i nation(s) building. Dakako, ovim se putom ostaje zarobljeno unutar stare paradigme nasilja, to jest potiranja manjinskih identiteta. Drugim riječima, izbjegava se, u obzorju paradigme nenasilja i višestrukih identiteta, otpočeti smislena potraga za trans-nacionalnim i trans-entitetskim pulsacijama (socijalizacijama) i izgradnjom nacije-države volje, po uzoru na Švicarsku ili druge složene države, za unutarnjim harmonizacijama, pojašnjava on.
Lasić otvoreno postavlja pitanje ‘Tko je ovdje iskren ili neiskren?’, ali i ocjenjuje da je najopasnija ipak, po opstojnost BiH SANU-izacija narativa i politika vodećih bošnjačkih akademskih krugova i stranaka, koji (ne)skriveno zagovaraju ideologije o Bošnjacima kao temeljnom narodu i čuvaru BiH, što posljedično vodi unitarizaciji Federacije (BiH), i/ili vodi ka BiH kao državi Bošnjaka i Srba.
– Izgurivanjem Hrvata suštinski se odustaje od znamenite ZAVNOBIH-ovske formule o jednakopravnosti bh. političkih naroda, i drugih identiteta koje je donijelo vrijeme. U ovoj shemi se posebice biva nesenzibilno prema Hrvatima, kojih je, zaoštreno iskazano, toliko malo da ih se smije ignorirati. Iz ovih razloga se i nesposobno, ili ne želi uvidjeti da svi bh građani, ma iz koje nacije ili etnije potječu, moraju imati i aktivno i pasivno izborno pravo, ali da nitko nema pravo zanijekati potrebu artikulacije i zaštite prava čvrsto oformljenih kolektiviteta, to jest konstitutivnih naroda i drugih, u formiranju, zaključuje profesor.
No, on pri tom i podsjeća da je hrvatsko pitanje samo jedno od otvorenih pitanja, a za sve tri isključive nacionalne ideologije vrijedi da nisu u stanju misliti svoju zemlju i sebe u njoj izvan matrice zasebnih, odvojenih identiteta, pa svaka na svoj način ignorira ono što BiH čini sui generis zajednicom, a to je upućenost na život u zajednici uz poštivanje i zasebnih i skupnih, složenih identiteta.
U konačnici, profesor Lasić zaključuje da se do rješenja za hrvatsko pitanje u BiH, kao rješenja za sva bh. nacionalna i politička pitanja, može doći temeljem pravnog iskustva višenacionalnih zemalja i višenacionalnih polit-ekonomskih integracija, kakva je Europska unija, te uz primijene metoda upravljanja razlikama.
– Društva svjesna svoje podijeljenosti morala bi primjenjivati već postojeće instrumente zaštite identiteta i istovremeno tragati za sofisticiranijim zaštitama, upravo unutar koncepta institucionalne autonomije, ukoliko misle nadići podjele, odnosno izaći iz konsocijacijske situacije u neku od formi političkih zajednica. Ukoliko se, pak, u podijeljenim društvima slijepo za metode upravljanja razlikama, te se ne osigurava zaštita i temeljnih osobnih i skupnih prava, istodobno i na svim razinama, ne može se u političkoj praksi izbjeći nametanje vrijednosti određene etničke/nacionalne većine manjini, pa takvo što i nije drugo do neprihvatljiva metoda prisilne asimilacije i nasilne integracije, zaključuje ovaj sveučilišni profesor iz Mostara.
Svugdje je život proza, samo u BiH je poezija
Predsjednik HKD Napredak Sarajevo, mons. prof. dr. Franjo Topić komentira da je velika propaganda i često ponavljanje rezultat prihvaćanja da je srž ‘hrvatskog pitanja’ u BiH – politika i vlast.
– Ona je važna ali nije najvažnija. Ona je najvažnija za političare jer od toga imaju veliku korist. Da podsjetimo Hrvati su devet stoljeća živjeli bez države i opstali. Hrvati su živjeli bez gotovo ikakvih nacionalnih prava u Jugoslaviji pa su opstali. Sva je moja politika da nas bude što više, da što bolje živimo i da što bolje živimo s drugima. Tko god tome pridonosi taj zaslužuje podršku. A tko nam ponavlja da Hrvati nemaju budućnosti jer nemaju dovoljno vlasti, oni samo odnemažu budućnosti Hrvata u BiH, kazao je profesor Topić, naglašavajući da je njegov odgovor nije isključivo odgovor teologa i svećenika nego kao predsjednika velikog hrvatskog kulturnog društva.
Topić je podsjetio da je i veliki papa Ivan Pavao II. govorio da je za opstanak jednog naroda najbitnija kultura.
– A Napredak je i u 2015. priredio 586 manifestacija i da budemo konkretniji bez oholosti, to je više nego što su organizirali svi Hrvati Europe, naravno ne računajući Hrvatsku. Ili drugi crkveni podatak vrhbosanska nadbiskupija ima u zadnjih 25 godina 220 novih svećenika, a svi Hrvati svijeta nemaju ni 20 novih svećenika. Osim Hrvatske samo je BiH pravi hrvatski interes, a sve ostalo je, bez vrijeđanja, drugorazredno. Neka netko kaže koliko se Hrvata vratilo u Hrvatsku ili u BiH! Stoga treba sve učiniti da se Hrvati što bolje osjećaju u BiH, da što bolje žive, da ima što više radnih mjesta i da je vole kao svoju domovinu. Razumijevajući sve probleme, od nezaposlenosti i medijske depresivnosti, poručujem posebno mladima, jer sam živio godinama u inozemstvu i poznajem dobro život Hrvata i drugih u inozemstvu i reći ću: Svugdje je život proza samo u BiH je poezija, neobičan je Topićev zaključak na sveprisutno pitanje.
‘Ja sam osuđenik i nemam nikakvih želja’
No, Ladislav Bevanda, vrlo cijenjeni vlasnik jedne od najvećih građevinskih tvrtki u BiH, širokobriješkog Heringa, na pitanje o hrvatskom pitanju i što ono, zapravo jest, citirao je riječi blaženog kardinala Alojzija Stepinca koje je izgovorio u zatvoreničkoj sobi nakon što ga je upravitelj pitao ‘Što želi za večeru’.
– Ja sam ovdje osuđenik i nikakvih želja nemam, citirao je Bevanda riječi nadbiskupa Stepinca kao odgovor na pitanje o hrvatskom pitanju u BiH.
