Iako je od prvog dana propituju i kritiziraju, online enciklopedija uspjela je ne samo opstati, već je postala jednom od ključnih komponenti na kojoj počiva razvoj umjetne inteligencije zahvaljujući i – jednom Hrvatu

Wikipedia je danas osmo najposjećenije web odredište na svijetu. Izdanje na engleskom jeziku broji više od šest milijuna članaka i 3,5 milijardi riječi. Promjene i novi unosi događaju se svakih 1,8 sekundi.

Pa ipak, njena se reputacija nije puno promijenila od ranih dana. Kritizirali su ju kad se pojavila, dok se uspinjala, to čine i sad. Kažete li kako ste nešto pročitali na Wikipediji veći su izgledi kako će vam se rugati nego što će vas shvatiti ozbiljno.

S druge strane Wikipedia je jedina neprofitna organizacija među deset najvećih web odredišta i među šačicom u prvih sto. Iako – poput Instagrama, Twittera i Facebooka – nudi sadržaj nastao radom korisnika, nije zatrpana oglasima, ne zadire u privatnost korisnika, u puno manjoj mjeri pruža utočište trolovima.

Problema ima, ali…

Njeni su proizvodi uglavnom neosobne prirode, rezultat zajedničkog rada na opće dobro. Postala je svojevrsnom zajednicom, knjižnicom, eksperimentom i političkim manifestom, sve u jednom. Jedno je od rijetkih mjesta gdje se može još vidjeti utopijski sjaj ranih dana World Wide Weba.

Naravno, Wikipedia nije savršena. Često se čuju prigovori kako su brojni članci slabe kvalitete, kako je konsenzus problematičan način proizvodnje znanja, kako je prelako mijenjati sadržaj što otvara prostor zlorabama… Njen hrvatski ogranak domaći kritičari smatraju previše konzervativnim i desno usmjerenim.

Kao i svijet tehnologije općenito, Wikipedia nije rodno uravnotežena – oko 90 posto uredništva su muškarci. Žene i osobe koje se rodno ne izjašnjavaju često prijavljuju kako ih kolege izlažu uznemiravanju i zlostavljanju, u rasponu od trolanja i praćenja preko hakiranja do prijetnji smrću. Uprava Wikipedije s time se obračunavala u više navrata, kao i financijski podupirala inicijative usmjerene rješavanju problema.

Inovacije koje je ponudila više su bile kulturalne prirode nego računalne. Emotivna arhitektura na kojoj počiva bila je i ostala njen najpotcjenjeniji aspekt, onaj kojeg se često krivo tumači. Strast ljudi koji ju grade ponekad može sadržaj gurnuti preko granice nebitnog, ali zauzvrat daje više nego što traži.

Po čemu je bolja od Britannice?

Zamisao o okupljanju svog ljudskog znanja na jednom mjestu nije nova. Naprotiv, prisutna je stoljećima, a i dugo se razmišljalo o boljem mediju od papira. Pisac H. G. Wells je za svoj ‘mozak svijeta’ predlagao mikrofilm, izumitelj Thomas Edison tanke kriške nikla.

Časopis Nature je 2005. prvi puta usporedio Wikipediju s Encyclopædiom Britannicom, divom među enciklopedijama poznatom po strogoj uredničkoj politici i rigoroznim provjerama. Ustanovili su kako su ta dva izvora već tada bila gotovo pa usporediva kad su članci o znanosti u pitanju. Britannica je u prosjeku imala tri manje pogreške po unosu, Wikipedia četiri.

Devet godina kasnije preliminarno istraživanje pri Harvard Business School ustanovilo je kako Wikipedia više naginje lijevoj strani političkog spektra nego Britannica, vjerojatno zbog toga što je imala duže članke, pa su i izgledi kako će biti pronađene riječi i izrazi koji upućuju na pristranost bili veći. Ali, i to bi se mijenjalo nakon izmjena članaka. Što je više izmjena bilo, to je Wikipedia bila neutralnija.

Istraživanja nisu pokazala drugi važan aspekt koji ide u prilog Wikipediji. Nju se, naime, koristi svakodnevno, dok za enciklopedijama poput Britannice se poseže puno rjeđe.

Uz to, Britannica se puno sporije prilagođavala promjenama. Trebalo joj je pola stoljeća za uvrštavanje filma, primjerice. Ljudi koji su pisali Britannicu bili su plaćeni, a ponekad bi dobili i puni set ne tako jeftinih enciklopedija na poklon. Usprkos tome, probijali bi rokove, potkradale bi im se pogreške i iskazivali bi pristranost. Po cjeniku rada na Britannici izrada engleskog izdanja Wikipedije koštala bi 1,75 milijardi američkih dolara.

No, ključna prednost Wikipedije je u tome što je praktično beskrajna. Sve enciklopedije svijeta morale su biti kraćene kako bi u njih stali novi podaci i informacije. Čak ni velikani nisu bili pritom pošteđeni: od 1965. do 1989. godine unos posvećen slavnom skladatelju Bachu u Britannici smanjen je za dvije stranice.

Model koji je preživio

U 2000. godini, deset mjeseci prije no što su Jimmy Wales i Larry Sanger pokrenuli Wikipediju, pokrenuta je Nupedia, projekt u sklopu kojeg su trebali biti objavljivani članci priznatih znanstvenika propušteni kroz sedam uredničkih provjera. Nakon prve godine imao je tek tucet unosa.

Kad je Sanger čuo za kolaborativni softverski alat wiki (nazvan prema havajskoj riječi wikiwiki, što znači brzo), on i Wales su ga odlučili upogoniti za stvaranje sirovine za Nupediu. Za samo godinu dana prikupili su 20 tisuća članaka. Godinu dana nakon toga Nupedia je prepuštena zaboravu, a Wikipedia krenula na put ka slavi.

Sanger je početkom 2003. otišao iz Wikipedije, zasićen natezanjem s trolovima i anarhistima koji su se protivili ideji kako bi bilo tko trebao imati autoritet kakav drugi nemaju. Tri godine kasnije pokrenuo je suparnički servis Citizendium, koji je počivao na partnerstvu stručnjaka i amatera.

Iste je godine drugi utjecajni urednik Wikipedie Eugene Izhikevich pokrenuo projekt Scholarpedia, online enciklopediju s fokusom na znanost u koju se ulazilo na poziv, a čije su članke provjeravali stručnjaci za dano područje.

Citizendium je zgasnuo nakon što nije uspio privući autore i financijere, dok je Scholarpedia uspjela generirati tek nešto manje od 2000 članaka. Pokopalo ih je, između ostalog, to što većina stručnjaka nije htjela pisati za besplatnu enciklopediju online, čak ni o temama o kojima postoji obilje građe i veliki broj znalaca.

Njihova je propast otkrila još jedan problem: mali broj autora ne može pokriti veliki broj tema i održavati članke ažurnima. Wikipedia je to riješila masovnošću i izgradnjom kulture stalnog samopopravljanja.

Tko su heroji Wikipedije?

Heroji Wikipedije nisu divovi u svom području već takozvani WikiGnomovi: urednici koji čiste tipfelere, slažu članke po kategorijama i uklanjaju vandalizam. Njihov je posao često nezahvalan, ali nije bez radosti.

Volonteri urednici raspravljaju o promjenama na stranicama Talk, pokazuju što ih zanima i što znaju na stranicama User. Neki se natječu kako bi se domogli vrha top-ljestvice po broju uređivanja. Nekolicina odabranih postaju administatorima: od oko 250 tisuća ljudi koji svakodnevno uređuju Wikipediju tek njih oko 1100 ima administratorske ovlasti.

U radu se oslanjaju na politike i smjernice opisane u dokumentu s više od 150 tisuća riječi, pri čemu se dijele na brojne škole, od kojih dvije najveće okupljaju pobornike brisanja i pobornike uključivanja. Prvi su skloniji kvaliteti nego kvantiteti i draža im je značajnost nego korisnost. Drugi su im dijametralno suprotni.


Bez obzira kojoj školi pripadaju, većina urednika su negdje na pola puta između amatera i stručnjaka. Svoje su znanje prije pokazivali na forumima online, radijskim emisijama i specijalističkim časopisima.

Zahvaljujući tome što ih pogoni entuzijazam često su krajnje pedantni i skloni u inače suhe enciklopedijske članke unijeti duh neposrednog osobnog iskustva. A ne nedostaje im ni smisao za humor. Primjerice, održavaju popis najbezveznijih uredničkih ratova, na kojima su navedeni dugotrajni oko, primjerice, porijekla pjevača Freddieja Mercuryja, podrijetla salate Cezar, načina izgovora prezimena spisateljice J. K. Rowling…

Što ih motivira na milijune čovjek-sati besplatnog rada? Odgovor na to pitanje je jednostavan: ne smatraju to radom, već hobijem. Besplatno dostupnom zabavom kojom mogu popuniti slobodno vrijeme. U istraživanju iz 2011. godine više od 5000 wikipedejaca navelo je zabavu kao glavni razlog zašto uređuju unose na Wikipediji.

Temelj razvoja drugima postavio je – Hrvat

Pogrešno je uspoređivati ju s drugim web odredištima na top ljestvici najposjećenijih. Može poslužiti kao uzor u brojnim oblicima društvenih pothvata online, ali njen primjer nije nužno lako preslikati u komercijalnoj sferi.

Nema investitora ili dioničara kojima mora polagati račune, financijski imperativ koji bi ju tjerao na stalni rast, kao ni zašto se uključiti u utrku prikupljanja podataka pod svaku cijenu ili ostvarivanja nadmoći na području umjetne inteligencije. Tijekom vjenčanja Jimmyja Walesa jedna od djeveruša nazdravila mu je kao jedinom internetskom mogulu koji nije milijarder.

No, Wikipedia je pomogla drugim tehnološkim tvrtkama, naročito s razvojem umjetne inteligencije. Njene liberalne dozvole korištenja i ogromna količina informacija razvojnim su programerima omogućila obuku i trening neuralnih mreža brže, jeftinije i u većim razmjerima nego što bi to bilo moguće da su se oslanjali na baze podataka u privatnom vlasništvu.

Te je alate omogućio projekt Wikidata, započet radom hrvatskog računalnog znanstvenika i urednika na Wikipediji Dennyja Vrandečića.

Njega je frustriralo to što korisnici ne mogu dobiti odgovor na upit iz više od jednog članka na Wikipediji odjednom. Krenuo je od koncepta semantičkog weba, zamisli vezane uz rane dane interneta. Strukturirao je i obogatio Wikipedijin set podataka kako bi enciklopedija online mogla početi sintetizirati vlastito znanje.

Kako je uređivao Wikipediju na engleskom, hrvatskom i njemačkom, Vradnečiću su bila jasna ograničenja semantičkog tagiranja. Stoga ga je zamijenio brojčanim. Smeđa boja je tako, primjerice, označena kodom Q47071.

Vrandečić je pretpostavio kako će kodiranje i označavanje obaviti softverski botovi. Ali, oko pola od 80 milijuna dosad u Wikidata dodanih unosa obavili su ljudi, što je iznenađujuće puno.

Dok platforme kao što su Alexa ili Google nastoje pružiti brze odgovore na nasumična pitanja Wikidata će biti jedna od ključnih komponenti za povezivanje i uvezivanje globalno dostupnih informacija, piše Wired.

tPortal.hr