Navršile su se dvije godine od junačke smrti generala Slobodana Praljka, jednog od najvećih sinova hrvatskog naroda u njegovoj modernoj povijesti, premda je po kršćanskom nauku to smrt koja ima obilježja grijeha, jer je završetak života izvršen vlastitom rukom, odnosno suicidom. Svi se sjećamo scene kada je pok .Slobodan Praljak prije nego li je ispio smrtonosni otrov zadnji put u svom životu uzviknuo glasom dostojanstvena i hrabra čovjeka, koji je smrti bezbroj puta gledao u oči ove riječi: “Sudci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu!“ Te su se riječi kao užareni ožegač ili žarač, urezale u masno i bezosjećajno tkivo svih sudaca haškog tribunala koji su ga osudili na višegodišnju kaznu zatvora zbog zločina koje nije počinio i za koje nitko nikada neće dokazati bez ikakve sumnje kako ih je on počinio. Za zločin okvalificiran kao UZP (udruženi zločinački poduhvat)protiv muslimansko-bošnjačkog naroda za vrijeme Domovinskog rata u BiH u kojemu je on bio jedan od glavnih aktera.
Zanimljivo je zapravo kako je ta kazna njemu i drugim generalima HVO-a izrečena dana 29.studenog 2017.godne (na dan II zasjedanja AVNOJ-a – Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije) održanog dana 29.studenog 1943.godine u Jajcu, kada su udareni temelji federativnoj Jugoslaviji. Svi znamo kakvoj Jugoslaviji u kojoj su svi bili serviseri ili poslužitelji srpskom narodu koji je od tog trenutka vršio majorizaciju svih naroda i narodnosti u takvoj Jugoslaviji a poglavito hrvatskom narodu. Zasjedanje tog AVNOJ-a je pokrenulo procese koji su doveli do demokratskih promjena na prostoru bivše Jugoslavije jer niti jedna trula kruška ne može dugo visjeti na grani i kadkad-tad mora pasti, što se i dogodilo početkom 90-tih godina na područje cijele SFRJ.
Određivanje datuma izricanja presude Generalima HVO-a baš na taj dan nije slučajan i on je određen upravo iz razloga osvete, jer je hrvatski narod na prostoru RH i BiH prvi započeo procese rušenja takve Jugoslavije i kao znak odmazde i osvete nemoralna i neodrživa presuda hrvatskim generalima HVO-a se dogodila upravo na taj dan i to od stane sudaca koji predstavljaju međunarodne vojne sile kojima je Jugoslavija bila projekt kojeg nitko nije smio dirati, no dogodio se hrvatski narod koji je uz Božju pomoć srušio taj neodrživi projekt bez ikakvih temelja i stoga je trebalo kazniti vodeće predstavnike tog naroda. Stoga je smišljen pakleni plan označen u kvalifikaciji UZP u kojemu su sudjelovali glavni predstavnici hrvatskog naroda za vrijeme rata i u RH i u BiH, tako da je pod istu kapu tog UZP stavljen Tuđman i Šušak kao i predstavnici vojne i civilne vlasti Hrvata organiziranih kroz HR-H-B.
Mnogi su likovali zbog presude Hrvatima za UZP od kojih su najviše likovali Muslimani-Bošnjaci u BiH jer se ta presuda premda umotana u celofan odnosila na tzv. “zločine“ koje su Hrvati organizirani u HR-HB preko postrojbi HVO-a učinili prema njihovom narodu, iako je suština te presude sasvim druge prirode a odnosi se i na njih, a sve u svrhu zaštite srpskog naroda u BiH koji je kao nagradu za svoje zločine dobio entitet RS i 49%teritorija BiH premda su trebali biti kažnjeni gubitkom ikakva teritorija u BiH jer su agresori na sve Republike bivše SFRJ a poglavito na teritorij BiH.
No, međunarodna zajednica je trenirajući strogoću za zločine u BiH najoštrije i nejneprimjerenije kaznila hrvatski narod koji je dokazano branio samo svoja vjekovna ognjišta u BiH koja je završetkom rata u toj bivšoj republici SFRJ mnoga izgubio nepravednim Daytonskim mirovnim sporazumom koji je blagoslovio samo ono što su drugi narodi vojno zauzeli. Iz RS su praktično nestali dok u FBiH nemaju niti približno ona prava koja su imali prije Domovinskog rata. I sada treba kazniti taj narod koji je spašavajući svoju glavu organizirano branio sebe, svoja ognjišta pa čak i muslimansko-bošnjački narod od pogroma i nestanka,kojemu je pružio utočište diljem hrvatske Jadranske obale i diljem RH(preko 500 000) a preko nje je taj narod dobio mnogostruku vojnu i logističku potporu za vrijeme Domovinskog rata, a tek koliko je desetina tisuća pripadnika tog naroda preko RH spas našlo u trećim državama.
Nigdje u svijetu u povijesti ratovanja nije zabilježeno kako netko pruža utočište jednom narodu u svojoj državi dok vojska tog istog naroda čini grozomorne zločine nad pripadnicima tog naroda u BiH. Kao da hrvatski narod u BiH nije hrvatski narod koji vjekovno pripada istom hrvatskom narod u RH i diljem svijeta. No, to može samo učiniti hrvatska vlast u RH i BiH koja se nije znala postaviti u takvim okolnostima. Kada je rat on nikome ne može i ne smije biti brat. Bez obzira na nečije pritiske i globalne interese ili ucijene. Kratko i jasno. Licemjerstvo je odavno poznato, ta i sam Isus Krist je barem na 365 mjesta Svetog pisma spominjao licemjere i farizeje koji se danas naslađuju s osuđujućom presudom Generalima HVO-a i nad smrću Generala Slobodana Praljka premda je upravo taj General u više navrata spašavao živu glavu upravo pripadnicima muslimansko-bošnjačkog naroda u BiH za što postoje vjerodostojni dokazi.
No, isprani mozgovi mnogim pripadnicima muslimansko-bošnjačkog naroda u BiH ne mogu prihvatiti činjenicu kako je General Slobodan Praljak iznimno častan i velik čovjek ,grandissimo,čije djela će tek cijeniti povijest. Povijest koja ne žuri a koja će na temelju okolnosti koje sazriju u glavama ljudi razotkriti veličinu,lik i djelo pokojnog Generala Slobodana Praljka. Čovjek koji je svojom smrću bacio na koljena cijelu međunarodnu zajednicu a poglavito nepravedni Haški tribunal. Čovjek koji je udario pljusku svima koji su mislili kako će njegovom osuđujućom presudom zapravo oni udariti završnu pljusku cijelom hrvatskom narodu, no dogodilo se obrnuto.
Povijest koja će donijeti svoj konačni sud o generalu Praljku te svim aspektima Domovinskog rata u BiH i gdje nikada i zauvijek ne može biti odgovoran narod za UZP koji je samo branio svoja vjekovna ognjišta dok se pripadnici drugog naroda u BiH, muslimansko-bošnjački narod za to ne oglašava krivim premda je dobrim dijelom činio veća i groznija dijela od pripadnika hrvatskog naroda, među kojim su pojedinci odista i činili zločine ali uvijek i zauvijek u sferi osobne a ne zapovjedne odgovornosti koju međunarodni haški tribunal tretira preširoko na što su ukazivali svi odvjetnici hrvatskih generala u Haagu. No, kako bi čitatelji jednom zauvijek shvatili srž i suštinu Domovinskog rata u BiH potrebito je znati slijedeće:
-Agresiju na BiH su izvršili Srbi iz BiH uz pomoć uvoznih četnika iz Srbije i Crne Gore te uz svesrdnu pomoć tzv. “JNA“,
-Najprije su napali hrvatsku općinu Ravno kod Trebinja, nakon čega je tadašnji Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović izjavio kako to “nije njihov rat“, nakon čega je njegov narod doživio najveću tragediju nakon završetka II svjetskog rata u cijeloj BiH,
-Hrvatski narod se čak i prije Ravnog i nakon njega organizirao kroz HZ H-B, a kasnije HR-HB te je oformio postrojbe HOS-a i HVO-a kako bi obranio sebe i svoja vjekovna ognjišta,a sve unutar jedinstvene države BiH, čija cjelovitost i integritet nikada nije bila upitna sa strane hrvatskog naroda(svi se sjećamo vezivanja hrvatske i muslimansko-bošnjačke zastave s ljiljanima)kada je na referendumu o neovisnosti BiH 1992. godine za taj referendum glasovalo preko 99,7%glasača uz izlaznost od 63,7%, dok je SDS pozvao Srbe iz BiH da bojkotiraju taj referendum, nakon čega je izvršena agresija srpskog naroda na cijelu BiH.
-Kada su napadnuti Muslimani u svojim općinama i gradovima organizirali su obranu kroz tzv.postrojbe “Armije BiH“ a BiH su ubacili u taj naziv jer druge rezervne Domovine nisu imali,premda je ta Armija bila vojska Muslimanskog naroda u BiH, isto kao što je HVO-a vojska hrvatskog naroda, ili Vojska RS kao vojska srpskog naroda. Dakle, sve tri postrojbe su bile u istoj ravni, ni jedna iznad druge i svaka je bilavojska jednog od 3/tri konstitutivna naroda u BiH, premda je vojska RS bila agresorska vojska koja je napala druga dva naroda i to je činjenica i de iure i de facto,
-Muslimanski narod je prihvatio i prigrlio RBiH kao bivšu državu SFRJ kao svoju i ta tvorevina je u vrijeme Domovinskog rata bila u istoj ravnini kao HR H-B ili Republika Srpska sviđalo se to nekome ili ne,međutim neupućeni strani politički analitičari su kroz tu tzv. tvorevinu RBIH tretirali sve narode u BiH što je pogrešno,pogubno i imalo je implikacije na cijeli Domovinski rat u vrijeme njega,nakon njega pa čak i dan-danas. Kao dokaze za to potrebito je pročitati Daytonski mirovni sporazum koji bivšu socijalističku državu RBiHod tada naziva država BiH koja j sastavljena od 2/dva entiteta, RS, u kojoj je dominantan srpski narod i FBiH u kojoj bi ravnopravno trebala živjeti 2/dva naroda, Muslimanski, koji je u međuvremenu dobio ime Bošnjački i hrvatski narod.
-U FBiH su oba naroda i Muslimansko-bošnjački i hrvatski narod unijele kao 2 (dvije legalne i priznate postrojbe Armiju BiH i HVO-a), dok se na nagovor međunarodnih sila hrvatski narod odrekao HR-HB što nikada nije trebao učiniti jer je HR-H-B u istoj ravnoteži kao RBiH u vrijeme Domovinskog rata i u vrijeme potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.
-Presudom hrvatskim generalima u Haagu dezavuirana je HR H-B i HVO-a kao dvije legalne i legitimne organizacije hrvatskog naroda što je nedopustivo i što nikada neće biti prihvaćeno od strane hrvatskog naroda u BiH i van njega,
-I upravo zbog tog dezavuiranja organizacijskih oblika hrvatskog naroda u vrijeme Domovinskog rata imamo ignoriranje i uskraćivanje izborne volje hrvatskog naroda u BiH kroz protuustavan izborni zakon u BiH kada drugi narod Muslimansko-bošnjački Hrvatima nameće političke predstavnike koji ih nelegalno i nelegitimno predstavljaju (izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH ispred hrvatskog naroda izabran glasovima Muslimana ili Bošnjaka između ostalog) i tome mora doći kraj, ili će prije toga doći kraj hrvatskom narodu u BiH.
I upravo danas kada nastaje ovaj tekst razmišljam o drugoj godišnjici smrti generala Slobodana Praljka koji je vizionar nebeskih visina, koji je na sve ovo davno prije ikoga ukazivao, no bio je osamljen,no nikada posramljen ni od koga, pa čak ni nakon svoje smrti. Razmišljajući o njemu pada mi na pamet pjesma Dražena Zečića: “Sve je zbog nje“ u čijem refrenu između ostalog stoje riječi: “I sve ti sad oprostiti mogu, samo jedno nikad ne mogu, sve, sve je zbog nje……“ a ona je Jugoslavija koja je na dan AVNOJ-a 29.studenog 2017.godine putem svojih pravnih i svekolikih drugih sljedbenika širom svijeta kaznila hrvatski narod osuđujućom presudom hrvatskim generalima. No, Hrvatskom narodu nikada nitko nije niti će moći izreći osuđujuću presudu. A osuđeni živi generali će izići iz nepravednog zatvora,kao predstavnici hrvatskog naroda čija žrtva će biti utkana u temelje nekog novog i pravednijeg svijeta u kojemu će živjeti hrvatski narod.
Na kraju da ne zaboravim napomenuti: Svakog 29.studenog svake godine koljem svinju na dan u kojemu koljem uspomenu na sve zločine nad hrvatskim narodom začete u AVNOJ-u ali i u samo srce nepravedne presude Haškog tribunala protiv hrvatskih Generala HVO-a!Znači tri u jedan. Koljem AVNOJ, presudu Haškog tribunala i svinju za zimnicu. Tada svi koji dođu u moje dvorište omaste svoje brkove. A svi smo u principu u maskirnim odorama HVO-a jer nam je u njima najlakše biti jer imaju puno džepova u koje stane puno stvari. Krunice, sličice Generala HVO-a osuđenih u Haagu, moći te druge relikvije uz čiju pomoć živimo i dozivamo Božju pomoć u ovom nepravednom svijetu. Barem tog dana smo svi kao jedan. A sutra. Sutra je novi dan.
Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info
