Dana 14.12.2018 godine hrvatski sabor je usvojio Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH, koju je prethodno Vlada RH na telefonskoj sjednici također prihvatila. Za deklaraciju je glasovao 81 zastupnik, 4 zastupnika su bila suzdržana, dok je 11 bilo protiv a zastupnici Mosta su napustili Sabor prije glasovanja jer nisu bili zadovoljni konačnim tekstom Deklaracije jer su smatrali da su iz temeljnog teksta izbačeni dijelovi koji su jako bitni po položaj hrvatskog naroda u BiH. Ta Deklaracija koja ima 6 točaka na 20 stranica navodi kako su nužne promjene Ustava BiH i izbornog zakona u BiH zbog marginaliziranja hrvatskog naroda u BiH. Hrvatski premjer Andrej Plenković je iz Europskog parlamenta danas poručio kako je uspio uvjeriti čelnike EU kako u BiH “postoji problem Hrvata u BiH “, što su stranka SDA kao i sve promuslimanske odnosno probošnjačke stranke očekivano dočekale na nož, kao i mediji u rukama tih stranaka, navodeći kako RH preko ove Deklaracije vrši agresiju i nasrtaj na suverenitet BiH.
Ni u Saboru RH nije proteklo sve glatko jer su pojedini zastupnici stranke SDP glasovali za Deklaraciju dok je dobar dio njih uvjetovao glasovanje o njoj priznavanjem kako je RH vršila politiku dijeljenja BiH,što je zastupnik Božo Ljubić nazvao licemjernim,dok je izlazak zastupnika Mosta iz Sabora prije glasovanja nazvao kukavičkim činom. Prethodnih dana se također vodila žučna rasprava o navedenoj Deklaraciji u čemu je prednjačio zastupnik SDP Nenad Stazić rigajući vatru koju može rigati samo sljedbenik sotone na način kojim je optužio hrvatsku vlast u RH za vrijejme Domovinskog rata kako je vršila agresiju na BiH, spominjući zločince Generale HVO-a, postrojbe HVO-a, te kako RH ovom Deklaracijom napada teritorijalni suverenitet i integritet BiH, osvjedočeni antihrvatski element koji je ne tako davno u Saboru izjavio “kako drug Tito 1945 nije do kraja završio posao“ i koji je izazvao bijes zastupnika HDZ BiH, Hrasta Hrvoja Zekanovića i Željka Glasnovića.
Što u stvari znači Deklaracija o položaju Hrvata u BiH?
Što u stvari znači Deklaracija o položaju Hrvata u BiH koju je usvojio hrvatski Sabor? Hrvatski narod kao jedan od 3/tri konstitutivna naroda u BiH u onom sustavu, pa i u ovom tzv “novom“ de iure i de facto ne uživa jednaka prava kao druga dva naroda u BiH. U državi sastavljenoj od dva entiteta i s tri konstitutivna naroda hrvatski narod ne konzumira jednaka prava s druga dva što je jasno i pticama na grani, a poglavito nakon parlamentarnih izbora u BiH od 07.10.2018 godine kada je većinskom voljom muslimanskih birača izabran Željko Komšić za člana Predsjedništva BiH ispred hrvatskog naroda kojemu ni po čemu ne pripada što je sve suprotno duhu Daytonskog mirovnog sporazuma kako je to pravilno ocijenio bivši Visoki Predstavnik za BiH Miroslav Lajčak za razliku od trojice bivših visokih predstavnika za BiH, Paddya Ashdowna, Christiana Schwarz-Schillinga, i Carla Bildta, čije izjave su najviši hrvatski predstavnici u BiH i RH (dr.Dragan Čović i Andrej Plenković) javno osudili smatrajući upravo kako su navedeni predstavnici zajedno s ovim sadašnjim Valentinom Inzkom upravo radili na de konstituiranju hrvatskog naroda u BiH uz pomoć velikomuslimanske odnosno velikobošnjačke politike koja zagovara koncept građanske države u BiH u kojoj hrvatski narod nestaje s političke scene, odnosno nestaje kao narod u BiH.
Marginalizacija i diskriminacija hrvatskog naroda na svakom pedlju BiH
Hrvatski narod kao najmalobrojniji narod u BiH na svakom pedlju tzv “države BiH“ je diskriminiran i majoriziran. Iz RS je praktično zbrisan s lica zemlje unatoč apelima „vapijućeg upustinji“ banjalučkog biskupa Franje Komarice, dok se u međuvremenu dr.Dragan Čović i predvodnik etničkog čišćenja Hrvata iz RS Milorad Dodik (trenutačni predsjedavajući tročlanog Predsjedništva BiH) često znaju vidjeti skupa kako se grle i cerekaju što je apsurd nad apsurdima,dok je u područjima FBiH koje je kontrolirala Armija BiH hrvatski narod također sveden na minoran broj i nema nikakvih prava koja je imao prije početka Domovinskog rata u BiH. U nekim područjima-enklavama u FBiH gdje hrvatski narod živi okružen Muslimanima ili Bošnjacima kako im drago čuti hrvatski narod ne osjeća zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast kao svoju a da ne govorimo o nemogućnosti njihova zapošljavanja i opstanka na vjekovnim ognjištima zbog čega ih svakim danom sve više odlazi u treće zemlje.
Pogubna politika stranke HDZ BiH po hrvatski narod u BiH
Doduše egzodus mladih hrvatskih obitelji je sve veći i iz čistih jednonacionalnih sredina hrvatskog naroda zbog pogubne politike stranke HDZ BiH koja decenijama provodi politiku stranačkog uhljebljivanja svojih poslušnika, članova njihove obitelji, rodbine, prijatelja, ljubavnica što je postala praksa svih godina nakon završetka Domovinskog rata. Loš zakonski okvir u kojemu mladi poduzetni ljudi mogu sjediti na zelenoj a ne na suhoj grani još uvijek ne postoji zbog opstrukcije kadrova HDZ BiH koji odmah u startu zatiru svaku zdravu poslovnu inicijativu mladih ljudi i poduzetnika, jer njima zdrava poduzetnička klima ne odgovara jer ekonomski neovisni ljudi neće njima nikada dati svoj glas na izborima. Stoga je bolje sprječavati sve takve inicijative po svaku cijenu te će oni kojima se to ne sviđa napustiti zemlju, dok će ove koji su ostali na razne načine ucjenjivati, varati, lagati im, prijetiti im ili ih potkupiti mrvicama sa stola, a kada im ni to ne bude dovoljno jednostavno će im povećati poreze i namete na vozila, takse, dokumente kako bi oni a nakon njih njihova rodbina mogli “večno vladati“.
Upamtite poštovani čitatelji kako je svu tu kašu među hrvatskim narodom zakuhala stranka HDZ BiH,jer vlada hrvatskim prostorima u BiH praktično od završetka Domovinskog rata u BiH, ali ne griješeći duše velika većina stranka hrvatskog naroda u BiH bi činila isto da je bila u poziciji jer stranačke funkcije uglavnom preuzimaju ljudi među svim narodima koji znaju kako je vlast slast a ujedno i mast. Rijetki su pojedinci poput pokojnog hrvatskog političara i pjesnika Vlade Gotovca koji je jedne prilike rekao: “Kako da moje srce bude sretno kad svud oko mene tumaraju gomile nesretnih i siromašnih ljudi“. Gdje su takvi ljudi i takvi političari više? Je li takav političar dr. Dragan Čović,Andrej Plenković, Milorad Dodik, “uhljeb“ Šefik Džaferović, Bakir Izetbegović njegova arogantna i umišljena Sebija, Fahrudin Radončić, Nermin Nikšić, Denis Zvizdić, Nikola Špirić, Vjekoslav Bevanda, Borjana Krišto, Lidija Bradara itd.itd. mogli bi ih nabrajati do jutra, do sutra ili do sudnjeg dana,odnosno bilo koji vodeći političar iz BiH i RH na vrhu? Da nije kojim slučajem neki od visokih predstavnika za BiH takva osoba koja barem malo podsjeća na pokojnog Vladu Gotovca? Da nisu to pak kojim slučajem Angela Merkel, Emmanuel Macron ili pak Jean-Claude Juncker? Toga političara odista nema na vrhu koji će osjećati bilo svog naroda.
Spašavanje žive glave hrvatskog naroda u BiH
U tim kolopletima svih vrsta interesa,usluga i protu usluga najmalobrojniji se najlošije osjećaju i u pravilu najlošije prolaze, te im ne može nitko pomoći ukoliko se sami ne organiziraju i ne poduzmu odgovarajuće korake kako bi sačuvali živu glavu. Hrvatski narod kao najmalobrojniji je u poziciji spašavanja žive glave te stoga mora pozdraviti svaku inicijativu koja mu spašava glavu pa tako mora pozdraviti i ovu Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH premda je ona „okrnjena“ od izvornog teksta. A najviše boli izbacivanje iz teksta članaka koji spominju ustavno-pravna zaštitu bojovnika HVO-a. Naime, u izvornom tekstu su predviđene neke ustavno-pravne zaštite hrvatskog naroda u BiH koje su u međuvremenu stiješnjene i stavljene u širi kontekst jer predstavnici RH uz pomoć Bože Ljubića su pritisnuti od međunarodne zajednice i određenog rizika koji izvorni tekst Deklaracije nosi sa sobom taj tekst skratili na najmanju moguću mjeru kako ne bi uvrijedili svoje „gazde“odnosno nalogodavce iz EU čiji su sluge pokorne već viđeno na primjerima IK (Istanbulske konvencije) i Marakeškog sporazuma unatoč protivljenjima velikog dijela država EU iz srednje i istočne EU, kao i protivljenjima SAD i Australije.
Ustavno-pravna obveza RH je spašavanje hrvatskog naroda u BiH
Imajući u vidu kako je RH supotpisnica Daytonskog mirovnog sporazuma za BiH to ona ima legalni i legitimni interes zaštite svog hrvatskog naroda u BiH unatoč protivljenjima određenih političkih krugova iz RH i BiH od strane velikomuslimanske politike koji drže kako se RH ovom Deklaracijom miješa u unutarnje stvari BiH (i to koje BiH jer je ona deklarativno i država hrvatskog naroda iz BiH koji smatra kako se RH ne miješa u unutarnje stvari BiH), što je netočno jer RH samo postupa sukladno Ustavnim i zakonskim obvezama koje je već preuzela u zaštiti hrvatskog naroda u BiH.
Čini li RH dovoljno u spašavanju hrvatskog naroda u BiH?
No, čini li RH dovoljno za zaštitu hrvatskog naroda u BiH? Kao logičan odgovor se nameće NE jer pojedini politički krugovi iz RH uopće nisu svjesni što za opstojnost hrvatskog naroda u RH znači ustavno-pravna zaštita hrvatskog naroda u BiH na cijelom području te umjetne tvorevine BiH. Možda pojedini politički krugovi iz RH i znaju što znači zaštita Hrvata u BiH no oni to ne čine jer je upravo hrvatski narod u BiH zaustavio velikosrpske pretenzije u RH rušeći Jugoslaviju koje se ti politički krugovi iz RH ni dan danas nisu odrekli. Ti politički krugovi iz RH su se uvukli u sve spore hrvatskog društva preko svojih Udbaških sveza i hrvatski narod u BiH im je ostao trn u oku te ga treba u potpunosti odsjeći od matice RH kako bi njima bilo lakše s anemičnim i mlakim hrvatskim političarima koji nemaju m..a izići na kraj. Pri tome oni nikako ne zaboravljaju koga je prvi hrvatski predsjednik dr.Franjo Tuđman pozvao u obranu RH od veliko srpske agresije. Još su svježe slike prepunih autobusa mladih momaka Hercegovaca koji odlaze početkom 1991 godine u obranu RH od kojih je veliki dio njih ostavio svoje živote na hrvatskim bojišnicama jer hercegovačka krv vrije i nikada se ne predaje. Ona nikada ne mrije. Znaju to svi pa i protivnici hrvatske samostalnosti čiji je vodeći zagovornik bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, a za njim velika plejada njegovih istomišljenika antifa ili antifašista.
Znaju dobro ti protivnici kako je kičma velikosrpske agresije slomljena upravo na hercegovačkom području zahvaljujući tim bojovnicima HVO-a koji su izvojevali najveće pobjede nad Srbima u Domovinskom ratu na području Kupresa, doline Neretve, sjeverozapadnoj Bosni,a da ne govorimo o zaustavljanju velikomuslimanske politike u središnjoj Bosni. Odista je hrvatski narod navukao na sebe bijes s obje strane umjetno stvorene granice među jednim te istim narodom. U RH s protivnicima samostalne i suverene RH a u BiH s protivnicima unitarne građanske države BiH s dominantnim muslimanskim narodom. I stoga ništa nije čudno kolika se količina netrpeljivosti i negativne energije javlja na usvojenu Deklaraciju o položaju hrvatskog naroda u BiH. I sve je tu čisto i kristalno jasno, no nije i ne može biti jasno kako pojedini politički krugovi u RH koji ne spadaju u skupinu protivnika Deklaracije o položaju hrvatskog naroda u BiH istu mogu neargumentirano i neutemeljeno napadati premda ista suštinski znači zaštitu hrvatskog naroda u RH koji je bez hrvatskog naroda u BiH osuđen također na nestanak. Kao da ti političari pate od političke demencije pa zaboravljaju kako je hrvatski narod u BiH jamac njihove opstojnosti i održivosti od svih vrsta nasrtaja na tu Bogom danu državu. Kako je nesporno pitanje postizanje konsenzusa u usvajanju Deklaracije o položaju hrvatskog naroda u BiH kao jamca opstanka i hrvatskog naroda u RH.
Vrijeme je i da slijepci iz određenih političkih krugova RH konačno progledaju
Svaki slijepac kojemu nije urođeno sljepilo ima mogućnost uz pomoć medicine progledati pa tako i ti političari koji ne vide kako je ustavno-pravna obveza RH svekolika zaštita hrvatskog naroda u BiH. I to ne samo zaštita hrvatskog naroda kroz kulturne projekte hrvatskog naroda u BiH,davanje stipendija hrvatskim studentima Hrvatima iz BiH,davanje jednokratnih pomoći najugroženijim Hrvatima, potpora u njihovom zapošljavanju i samozapošljavanju,pomoć medicinskim ustanovama i katoličkoj crkvi u BiH,davanje mirovina pripadnicima HVO-a i članovima njihovih obitelji što je sve za podržati,već zakonska i deklarativna zaštita tog naroda od svih oblika majorizacije, segregacije, marginalizacije i diskriminacije. Ustavno-pravna zaštita održivog opstanka tog naroda u BiH na način istinske potpore bojovnika HVO-a iz borbenih postrojbi i članova njihovih obitelji koji nisu ostvarili nikakva prava iz Domovinskog rata u BiH a najzaslužniji su sinovi svake države pa tako i države RH,čijom će se pomoći otvoriti vrata raja za te bojovnike i članove njihovih obitelji iz kojih će opet kao početkom Domovinskog rata poteći rijeke mladih ljudi koji su spremni na oltar Domovine RH položiti najviše što mogu i u ratu i u miru što je već viđeno. I tek nakon toga će država RH i hrvatski narod u BiH kako god bude organiziran moći naći svoj mir. Mir u kojemu će se moći ostvariti svaka poslovna, kulturna ili vjerska ideja i inicijativa hrvatskog naroda. Mnogi će na ovo reći kako RH svake godine izdvaja stotine milijuna kuna za pomoć hrvatskom narodu u BiH od čega se veliki dio novčane pomoći izdvaja kroz mirovine bojovnicima HVO-a i članovima njihovih obitelji što je odista točno,no ide li novčana potpora u pravilu uvijek u prave ruke? Dobivaju li tu pomoć odista studenti iz BiH u najtežoj socijalnoj situaciji,ili pak nositelji najboljih kulturnih ili gospodarskih projekata u BiH ili aplikanti za projekte zdravstvenih ustanova ili katoličkih objekata?
Konačno dobivaju li mirovine iz RH pripadnici HVO-a i članovi njihovih obitelji svi od reda učesnici borbenih postrojbi što je jedino legalno i legitimno a ne pripadnici „podrum bojni“ ili Dul-Dung_Munchen bojni iz BiH koji s ratom i s ratnim strahotama nemaju ništa? Puno se toga ima tu za reći i poreći pri dodjeli tih novčanih pomoći Hrvatima u BiH od strane RH ali najvažnije od svega je pokretanje ove Deklaracije o položaju Hrvata u BiH koja je kamen zamajac koji će postati kamen zaglavni i koji graditelji ne smiju odbaciti nipošto.
Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info
