Vidjeti u istoj kući i u istoj vitrini stotine pehara, medalja svih boja i oblika, diplome i priznanja za pojedinačne i momčadske naslove prvaka na općinskim, mediteranskim, državnim, europskim, svjetskim i raznim drugim prvenstvima, uistinu nije lako, piše Večernji list BiH.

Gomilanje medalja

Osobito ako su tu gomilu medalja osvojila tri brata i njihov otac. A otac je Mladen Ćorluka, u Grudama poznat kao Mađar. On je počeo kao nogometaš, izborivši mjesto u Bekiji (danas NK Grude), čiju je seniorsku majicu obukao sa 16 godina i nosio je idućih 20 godina. Ni tada nije prestao dolaziti na popularnu Elić luku, gdje je trenirao razne generacije nogometaša, prvu momčad u više navrata:

“Nemam precizne podatke, ali u tom sam razdoblju odigrao između 750 – 800 utakmica. Ne znam koliko sam pogodaka zabio, ali većinu iz slobodnih udaraca i jedanaesteraca. Znam da sam promašio samo jedan, ostale niti ne pamtim…”

Kada je prestao igrati, radio je s djecom, pa i s najstarijim sinom Andrijom (1993. godište). Andrija je rano ostavio nogometnu loptu i preselio na boćarsko igralište. Vremenom je postao vrhunski boćar. I tu je otac Mladen imao važnu ulogu, jer i sam je bio istaknuti igrač i trener – voditelj u boćarskom klubu Grude.

Gledajući starijeg brata, Mate (1999.), najmlađi član obitelji i sam je počeo boćati… Ma, što počeo! Već s 11 godina osvojio je naslov juniorskog prvaka BiH!

“I ja sam se jedno vrijeme bavio boćanjem. Nisam bio loš, ali u kući sam bio tek treći, iza Mladena i Mate”, kaže srednji brat Josip (1995), danas važna karika u NK Široki Brijeg:

“Čekaj malo. Nisi ti treći, tek si četvrti, jer i dan-danas sam jači od tebe”, šali se otac Mladen, pa onda ozbiljno dodaje:

“Josip se okrenuo nogometu, tu je jači od svih nas… ”

Ne samo jači, jer Josip nam se čini “najradišnijim” u momčadi s Pecare, ostavljajući dojam nogometaša uvijek “gladna” treninga. Ništa čudno, ta otac mu je “nakalemio” radne navike još u petoj, šestoj godini života, od kada ‘proganja’ loptu na travnjaku Elić luke, kasnije na Pecari:

“Počeo sam kao vezni igrač. Sa Širokim sam osvojio juniorski naslov prvaka BiH. U istoj sezoni Mirko Marić i ja zabili smo 60 golova! Mirko 32, ja ‘samo’ 28. Kod seniora igram kao desni bek ili desno krilo. Dao sam pet golova, imam i sedam asistencija. Do sada imam 94 službena nastupa u prvenstvu, kupu i Europi. Imam i 11 nastupa za razne mlade reprezentacije BiH. Bit će još bolje, samo neka bude zdravlja”, kaže Josip.

Za zdravlje u kući “zadužena” je majka Dajana, medicinska sestra, jedina koja se u kući ne bavi sportom:

“Nije baš tako, kao učenica u školi dobro je igrala ‘između dvije vatre’”, dodao je netko od muških glava, dodajući da je uloga gospođe Dajane najvažnija u domu Ćorluka:

“Mama se brine ne samo za ‘medicinu’ nego i za našu opremu, ishranu i svaku drugu sitnicu u kući…”

Suigrači u klubu

Otac Mladen te Andrija i Mate godinama su sa suigračima u BK Grude osvajali sve što se moglo osvojiti.

Uz ostalo, s Grudama su 3–4 puta bili boćarski državni prvaci. Klub je 2010. godine osvojio europski Kup nacija, što je u usporedbi s nogometom kao osvojiti Europsku ligu!

Klub je bio “strava jak” iako je utemeljen tek 1998. Četiri godine kasnije bio je organizator Europskoga boćarskog prvenstva, 2007. Svjetskog. Andrija je na SP-u u Zagrebu 2008. osvojio juniorsku broncu.

Bio je treći i na EP-u u Pazinu u seniorskoj konkurenciji, a 2013. na Svjetskome juniorskom prvenstvu u Marseillesu osvojio je srebrnu medalju. Godine 2008. Andrija je bio i sportaš godine u BiH u izboru Olimpijskog odbora.

Priznanja i rekorda na raznim razinama ima još puno… Mlađi brat Mate, juniorski sportaš godine u BiH 2012., ima dvije brončane juniorske medalje sa svjetskih prvenstava (Lyon 2011. te Eybens 2012.).

Razne druge naslove državnih prvaka i rekorde BiH u više boćarskih disciplina teško je i nabrojati:

“Nažalost, BK Grude više ne djeluje. Ali, mi bez boćanja ne možemo. Nastupamo za klubove u Hrvatskoj. Ja sam igrao za BK Biston iz Baške Vode, sada sam u Metkoviću. Mate igra za BK Hidroelektra Dubrovnik. Obojica najviše volimo discipline brzinsko i štafetno izbijanje. Imamo još ambicija igrati na Europskim i Svjetskim prvenstvima, na kojima zasad imamo zajedno 14 nastupa… Ipak, prva nam je želja da naš BK Grude opet oživi, da igramo za matični klub”, kaže Andrija Ćorluka.

Marko Knezović / Vecernji.ba