LJUBUŠKI – Odazvali smo se molbama nezadovoljnih građana i ljubitelja prirode, ogorčenih ljudi, na sve češću pojavu gomilanja otpada na rubnim djelovima ljubuškog polja, uz same tokove ljubuških rijeka i potočića, a i drugdje. Građani su posebno uznemireni jer se ljudski brezobrazluk drznuo i izdigao iznad svih zakona, bez imalo savjesti i bilo kakvih moralnih vrijednosti. Ovaj su put izravno ugrožena dva vodena kristalno bistra toka, riječ je rijeci Vrijoštici i potočiću Draga.

Oba toka imaju, svaki svoju, zanimljivu stoljetnu priču.

U rijeci Vrijoštici boravi Čovječija ribica, u nekoliko navrata ista je slučajno otkrivena, ulovljena, i opet pažljivo vraćena u rijeku, o tome su mediji u proteklih desetak godina dosta pisali.

Zatim, potočić Dragu krasi jedan poseban fenomen kad je u pitanju autohtona pastrva potočara.

Ljubiteljima ribolova i prirode odavno je poznato kako pastrva potočara posjeduje jedan svoj prirodni nagon, usljed čega vrši kratku seobu iz ljubuških rijeka i u taj potočić jednom godišnje polaže jaja.

Taj se fenomen među ljubiteljima prirode ljubomorno čuvao desetljećima, mještani su znali blizu izvora Drage, ispod Medića mlinice i Macanovih kuća, u pletene košare uhvatiti pastrve teške kilo pa i dva. Valjda tu tajnu nema smisla više čuvati, ovaj ekocid sve govori.

Ovaj put smo skrenuli prema opisanom mjestu, točno na pola puta između Vitine i Ljubuškog, putem koji vodi od Donjih Radišića, niz potočić Dragu, svega dva kilometra nizvodno, samo desetak metara prije ušća u Vriošticu, i našli se ispred velikog odlagališta otpada.

Slike govore više od riječi, a neke informacije koje imamo svjedoče kako će ovakvih pojava biti još više ako se nešto žurno ne poduzme.

Naime, informacije koje smo sakupili govore kako posljednjih godina sve više obitelji odjavljuju Albine usluge zbrinjavanja otpada, u nekim selima cijeli zaseoci više nemaju niti jednu Albinu košaru za otpad.

Nije teško zaključiti gdje njihov kućni otpad završava!

Postavlja se i pitanje, je li ljudima u ovoj besparici postalo preskupo izdvajati 15 maraka mjesečno, i tko je dužan preuzeti brigu nad divljim odlagalištima.

Imamo informaciju kako ta ista Alba vrši usluge sakupljanja otpada u jednom selu koje je udaljeno više od sata vožnje od Zenice, a mještani za iste usluge plaćaju manje od sedam maraka mjesečno po jednoj obitelji.

Još se pitamo, brinu li se naši nesavjesni građani ako se među ovim otapdom pronađe koja informacija kojom bi se utvrdilo vlasništvo nad otpadom i time identitet počinitlja ovakvih ekocida?

Krešo Vujević / SirokiBrijeg.info