– Što je tu istina, a što nije treba tek vidjeti. Sa svime tim nemam nikakve veze! Imam odličnog odvjetnika i očekujem pozitivan ishod! Pa što je meni dva milijuna kuna koje se tu spominju ako ja uprihodim par milijuna eura?!
Uostalom, u ovom slučaju ja sam oštećen i meni se duguje, i na sudu ću dokazati da je to tako. Ja sam pošteni trgovac nekretninama i svakodnevno me se može vidjeti na javnim mjestima s hrpom ljudi. Novac svoj imam i ne treba mi tuđi – kaže za Jutarnji list Ivica Đolo (38), poduzetnik iz Širokog Brijega, predsjednik malonogometnog kluba Nacional i fursal Udruge prvoligaša te suprug bivše Miss Universe Ivane Delač Đolo koji je prošlog tjedna “pao” u koordiniranoj akciji policije i USKOK-a, usmjerenoj razbijanju skupine za organizirano varanje građana. Prema sumnjama istražitelja, Đolo i njegovi varalice ljudima su nudili povoljnu kupnju gradskih stanova i tako od njih izvukli gotovo dva milijuna kuna. Sudeći prema tome, Đolo ne prestaje zadavati glavobolje građanima čiju naivnost i neupućenost objeručke koristi kako bi se okoristio. I tako već cijelo desetljeće…, piše Jutarnji list.
Šarmantan i elokventan
Inače, čest je “gost” hrvatskih sudova gdje se protiv njega vode različiti sudski postupci zbog prevarnih namjera različite “težine”. Baš kao što je prelijepu Ivanu osvojio u letu, netom prije njezina 26. rođendana kada, prema vlastitim tvrdnjama, nije bila u potrazi za ljubavlju, Đolo je u isto vrijeme koristio svoj šarm, elokventnost i ideje na koje su “padale” osobe iz poslovnog svijeta. Otkad je prvi put prokazan kao prevarant, Đolo redovito odbacuje odgovornost, krivnju svaljuje na žrtve, a da je tome tako svjedoči jedna u nizu dosad neobjavljenih prevara odrađena filmski i koja je, također, rezultirala kaznenom prijavom.
Da ne treba vjerovati preporukama u potrazi za kreditom, uvjerila se na proljeće 2013. godine umirovljenica M. P. (61) s jednog otoka, koja je nasjela na uglađenu Đolinu predstavu nakon što joj se predstavio kao “agent koji joj može uz povoljnu kamatu srediti višemilijunski kredit u austrijskoj banci jer na vezi ima najjačeg tamošnjeg bankara”. Do kojih je razmjera prevara otišla pokazuje i činjenica da je Đolo cijeli performans odigrao u renesansnoj zgradi u Grazu u kojoj se doista i nalazi banka. No prostor u kojem je s Đolom potpisala garanciju za kredit te mu predala 9600 eura u nadi da će doista ubrzo isposlovati željeni kredit kako bi uložila u budućnost, zapravo je dvorana u sklopu Bank Austria u Grazu otvorena za javnost i u turističke svrhe jer je u njoj svojevremeno pasionirano plesao Napoleon!
Tek kad se Đolo prestao javljati, shvatila je da je prevarena. Uspjela je s njim razmijeniti samo nekoliko SMS-ova u kojima joj je pisao kako je “prezauzet rješavanjem njezina kredita”.
– Dulje vrijeme sam pokušavala riješiti svoju financijsku situaciju, a htjela sam riješiti dugove i investirati u uređenje nekretnine. U bankama nisam mogla dobiti kredit, pa sam na preporuku prijatelja nazvala Đolu. Susreli smo se u Sheratonu. Došao je u odijelu kao fin i uglađen biznismen, kao pravi jetseter. Cijelo vrijeme su mu zvonili telefoni. Ostavio je dojam traženog agenta iz bankarskog svijeta. Rekao je da posluje u Zürichu i Grazu te da je tamo grupacija Zagrebačke banke Unikredit – priča M. P. koja je zbog Đole potegnula sve do Graza. Mjesec i pol dana prikupljala je potrebnu dokumentaciju. Dogovorili su da je osiguranje kredita 12.500 eura uz tri posto kamate na ukupan kredit te da Đoli za uslugu ide dva posto provizije.
Prava predstava
– Pred bankom u Grazu čekao me Đolo. Sve je izgledalo ozbiljno, a ja sam bila presretna. Ušli smo u tu staru renesansnu zgradu. Po crvenom tepihu smo hodali do prvog kata. Vrhunski uređen prostor. Uveo me u dvoranu gdje su bili bijeli stolovi s velikim mašnama, uređeno kao za svadbu. Na stolu je bio fascikl, a u njemu svileni papiri. Na jednom od papira je pisalo da je to garancija za višemilijunske kredite. Bila je to lista s više imena, pa i mojim, za koje je navodno ishodio kredite. Predala sam mu novac za osiguranje kredita i to je potpisao, a ja sam potpisala neki bianko papir na kojem je on kasnije, kako sam doznala, nadopisao da sam ja zapravo dužna njemu – pojašnjava nasamarena žena. Kad je posumnjala u Đolinu vjerodostojnost, počela se informirati te otkrila kako se garancija banke zapravo šalje putem emaila, i to u šiframa, a nikako ne na papiru. Iako joj je bilo čudno što nisu otišli javnom bilježniku, onog trenutka nije se zabrinjavala jer je na dokumentima stajalo da je u slučaju spora nadležan Općinski sud u Zagrebu.
Važan čovjek
Kad odvrti film unazad, Đolo se ponašao kao “strašno važan čovjek” te ju je uporno uvjeravao da se ne brine jer je “na kolegiju u Narodnoj banci, pa na sastanku u Bank Austria…”
– Te sam godine imala građevinske radnike u kući koje sam trebala platiti. Bila sam uvjerena u realizaciju kredita, a na kraju sam pred tim radnicima ispala muljator – zaključuje žena koja je zbog svega angažirala odvjetnika.
– Slučaj je još u fazi rješavanja i čeka se rezultat vještačenja. Đolo je više od pet osoba oštetio na ovakav način tijekom 2013. godine, i to za iznose od 7000 pa do 20.000 eura – rekao je odvjetnik Milko Križanović.
Prikrivao identitet
A zadnji put Đolo se na meti istražitelja našao lanjskog prosinca kada je netko, po svemu sudeći, posumnjao u njegov “novi posao” nuđenja povoljnih nekretnina, mahom u središtu Zagreba po vrlo povoljnim cijenama pa je policija, uz sudske naloge, počela nadzirati Đolu i njegove suradnike.
Prema podacima do kojih su došli istražitelji, ponude zainteresiranim kupcima nekretnina bile su itekako primamljive, pogotovo u centru grada gdje su se nudile po cijeni 70 posto nižoj od tržišne. No, uvjeti za njihovu kupnju bili su sve samo neuobičajeni. Naime, “žrtvama” su prezentirali popis nekretnina za koje su tvrdili da su bile u vlasništvu preminulih osoba bez nasljednika te da su trebale postati vlasništvo Grada Zagreba, a oni da su bili u mogućnosti, kako su tvrdili, srediti im njihov otkup od Grada. No, da bi se to dogodilo i da bi zainteresiranim kupcima mogli osigurati prijenos vlasništva, kupci su morali najprije “riješiti” navodne dugove na tim nekretninama poput nepodmirenih dugova za komunalne doprinose i režije. Za to su od kupaca tražili iznose od 139.000 do 200.000 kuna. Kada bi ti navodni dugovi bili podmireni, trebalo je još platiti otkup stana Gradu Zagrebu, samo 1550 kuna po četvornome metru.
Da bi prikrili pravi identitet, Đolo i njegovi kompanjoni koristili su lažna imena. Pritom su Đolo i jedan od suosumnjičenih glumili navodnog suca Općinskoga građanskog suda u Zagrebu Zorana Kovačevića, koji radi na njihovim predmetima vezanima za sporne stanove. Također su se predstavljali i kao službenik istog suda Goran Jurković, a pritom su imali i krivotvorene službene iskaznice tog suda na ta imena.
Do uhićenja prošle srijede prevarili su najmanje troje građana od kojih su uzeli nepuna dva milijuna kuna. Gotovo 900.000 kuna predala im je Z. R. koja je željela kupiti tri stana iz njihove ponude. Okruglo 100.000 eura uzeli su od T. Z. koji je bio zainteresiran za stan uz zemljište u centru grada, dok im je nešto više od 300.000 kuna predala Lj. Š. za navodne dugove i otkup stana u Ulici kneza Mislava. Istražitelji imaju podatke, posebno iz tajno snimljenih telefonskih razgovora, iz kojih se da zaključiti da su Đolo i njegova ekipa uspjeli “prodati” stanove i nekim drugim građanima. Kako proizlazi iz snimljenih telefonskih razgovora, Đolo se ljudima često predstavljao i kao “Davor iz Global Credit Financea” i nudio im povoljne nekretnine.
“Moj kolega pravnik ima ponudu od 50 stanova i poslovnih prostora u centru Zagreba koji se prodaju po cijeni od 30 posto vrijednosti… poslao sam vam poruku pa ako vas interesira…”, jedna je od SMS poruka koju “Davor” šalje potencijalnom kupcu s broja telefona koji su koristili Đolo i suosumnjičeni Hrvoje F.
Partner u prevarama
Prikupljeni podaci također navode na zaključak da je Đolo, pored trojice pritvorenih suosumnjičenika, imao još “partnera” u prevarama.
Činjenica da su se Đolo i njegovi ljudi klijentima predstavljali nizom lažnih imena, kao i da se određeni telefonski priključak često selio od jednog do drugog, otežavalo je tajne policijske mjere i detekciju pripadnika grupe. No, glavne aktere priče su povezali i kroz mjere tajnog fizičkog nadzora te snimljene videozapise. Tako je koncem siječnja snimljen sastanak Gabrijela V. s oštećenim T. Z. u kavani Lisinski preko puta zagrebačke Palače pravde, gdje su se najčešće odrađivali “poslovni” sastanci, i kada mu je oštećeni predao kuvertu s novcem. Osumnjičeni Gabrijel V. nakon odlaska oštećenika prelazi na drugu stranu Avenije Vukovar te dolazi do parkirališta ispred zgrade Općinskoga građanskog suda gdje ga je u Smartu čekao Đolo. Novac su podijelili, ne znajući pritom da su pod budnim okom policije.
Zanimljivo je da nekretnine koje su nudili na prodaju nisu bile predmet sudskih sporova, odnosno ostavina, niti su bile u vlasništvu Grada Zagreba, nego imaju svoje stvarne vlasnike. Iz prikupljenih dokaza vidljivo je i da osumnjičenici, prije svega Đolo, izbjegavaju osobe koje su im dale novac, ili su prema njemu imali potraživanja iz nekih drugih “priča”. Osim raznoraznih isprika Ivice Đole zabilježene su i prijetnje koje je primao od žrtava. Neki su prijetili odvjetnicima i pravnim sredstvima, dok se u nekim porukama može razabrati i namjera vjerovnika da možda i posegnu za drugačijim sredstvima.
“Osim četkice za zube, u stanu imam još samo svoju odjeću i obuću”
Ivana Delač prošle godine u sudskom postupku na Općinskom građanskom sudu pokušala je poništiti ovršno rješenje nad njezinim suprugom te Božom Sesarom tvrdeći da su ovršene stvari (LG videorekorder, Samsungov televizor te laptop) isključivo njezine. No sud je zauzeo stav da su supružnici Đolo neargumentirano “uskladili iskaze s očiglednim ciljem izbjegavanja ovrhe na zaplijenjenim stvarima”.
Pa je tako Đolo priznao da je stan u kojem žive Ivanin, kao i gotovo sve stvari u njemu.
– Osim četkice za zube, u stanu imam još samo svoju odjeću i obuću. Sve ovršene pokretnine su Ivanine. Poklonio joj ih je njezin otac. A ja inače već unazad pet godina radim u Švicarskoj i mjesečno zaradim oko 4000 eura – uvjeravao je Đolo sud, no njegovi navodi nisu, barem prema nepravomoćnoj sudskoj odluci od lani, uzeti kao vjerodostojni.
Zanimljivo je da je Đolo “uhvaćen” nekoliko puta da s vrata zagrebačkih sudnica iza kojih se vode sudski postupci protiv njega skida list s imenima okrivljenih, ne bi li tako zameo tragove pred novinarima koji su svakodnevno na sudovima i prate razna suđenja.
