Tebi

Tebi koja vidomice kopniš
Tebi koja čezneš za mnom
Tebi koja od usta otkidaš
I daješ meni da klanac zavalim.

Tebi koja danonoćno moliš
Tebi koja bezuvjetno voliš
Ne tražiš plaću za svoj trud,
Nego strepiš nad mojim životom
Iako se meni pedeseta bliži.

A ja, u vječnoj žurbi, ne pravim ti društvo često.
Muža i djecu stavljam na prvo mjesto.

Znam da ti falim u danima starosti,
Ali oprosti:
Obje znamo da i ti si radila tako
I da ti nije bilo lako
Kao ni meni sad.

Ne pravdam se, opravdanja nema,
Jedino ti želim reći da zvijezda si,
Koja sjaji kao putokaz meni
Na putovanju zvanom život.

Rene / SirokiBrijeg.info