PUT DO USPJEHA: Nakon povratka kući s polufinala Supertalenta, emocije u HCK “Široki” i dalje traju!

“Supertalent je ogroman projekt i drago mi je da smo bili dio ovog projekta. Naš put na Hrvatskom Supertalentu nije bio nimalo lagan kako se činio, al samim time još smo više ponosniji na uspjeh” – kazala je cheerleadersica i glavna trenerica HCK “Široki” Nikolina Čolak za portal SirokiBrijeg.info, koja nam kroz razgovor pokušala donekle opisati ovaj veliki put do polufinala Hrvatskog Supertalenta gdje su ponosno predstavljali svoj Široki Brijeg uz svaku izvedenu akrobaciju na podiju pred masovnim brojem gledatelja, kako u studiju tako i pred malim ekranima!

“Mi smo se prijavili za predaudiciju u Splitu i to samo veliki članovi kluba. Tamo nismo izveli sve što smo planirali jer nam je bilo usko produkcija jednostavno nije računala da će im doći netko sa ovolikim akrobacijama. 4 dana prije audicije u Zagrebu javljeno nam je da smo prošli na audiciju i da je njihova krivica jer nismo imali prostora za pokazati sve na predaudiciji, ja prva nisam očekivala uopće prolaz na audiciju, a kamoli da među toliko prijavljenih i toliko cheerleading skupina baš mi smo ti vrijedni polufinala pa sam u ekipu za audiciju uključila i male članove čisto da ih nagradim za radi i trud u prošloj sezoni da ih njihovi vide na tv-u ni u snu nisam očekivala polufinale.

Mi smo imali 4 treninga za pripremiti koreografiju za audiciju plus velika ekipa je zbog audicije u Zagrebu zapostavila pripreme za Europsko prvenstvo u Češkoj na koje smo otputovali nakon audicije. Imali smo razgovor pitala sam ih što žele, jer jedno jednostavno moramo staviti na stranu i izabrali su Supertalent i nisu pogriješili. Danas kada ih upitam dali bi opet isto izabrali svi odlučno kažu da bi. Stekli su nova prijateljstva, iskusili nove stvari koje će im pomoći svakako u životu jednog dana.

Na audiciji u Zagrebu smo nastupili gladni i iscrpljeni, jer nismo imali sredstava za doći ranije u Zagreb i putovali smo cijelu noć starim putem, a Knin se radi. Kasnili smo pola sata i samim time preskočili ručak i izišli gladni na pozornicu uz sebe smo imali šumeći vitamin C koji smo svi popili pred nastup i zato nas sad svi zovu Vitami C ekipa, a produkcija nas je počastila slatkišima.

Zagrlili smo se pred nastup održala sam govor koji je očito upalio i sve psihički digao da iznesu nastup. Nakon 4 da oduševljenju kraja nije bilo. Do samog prikazivanja o svemu smo trebali šutjeti, al nas toliko je nemoguće pošutjeti, svatko je rekao svojima doma oni dalje rodbini i priča se raširila. Mediji nisu znali, ali cijeli Široki Brijeg je znao i čekalo nas toliko ljudi da vide šta smo to izveli.

Krajem srpnja nam je javljeno da smo u polufinalu ja sam se preko telefona rasplakala, a objasniti njima u Zagrebu da kod nas nema ovakvih emisija i da nam je ovo nešto veliko i da nam puno znači bilo je nemoguće. Onda sam zvala jedno po jedno iz ekipe i koga god bi nazvala to je dodatni plač od sreće bio.

Kada smo prvi put izašli na probu za polufinale sve smo doslovno pogriješili. Naime od reflektora nismo vidjeli iznad sebe, a od vrućine se živjeti nije moglo. Produkcija nam je izašla u susret sa reflektorima i pogasili su sve što nam smeta u sredini, ali sa strane se ne smiju dirati radi samog izgleda na televiziji, al sa toplinom smo se morali boriti na svim probama kao i na nastupu. Naime sami studio se grije, a reflektori na pozornici dodatno podižu temperaturu. Izvoditi akrobacije i to toliko njih u tim uvjetima je nešto što nam je sad uspjelo i tko zna kad će opet. Ja svojim brojanjem vodim ekipu kroz čitavu koreografiju i odmah na prvoj akrobaciji mi se osuše usta da do kraja jedva da me čuju ovi koji stoje pored mene, a ne ovi koji su dalje od mene na pozornici. Nastupali smo kasno što je još jedan od razloga za brigu. Malenim curicama se počelo spavati pred nastup zahvaljujući Slovencima i igrama održavali smo ih budnima, a pomalo sam se ja bojala kako će male curice reagirati na kamere. Deset dana pred nastup saznali smo da Hercegovina ne može glasati, a da smo u odnosu na druge natjecatelje u tom smislu zakinuti. Na prvu nas je rastužilo, ali unatoč tome ekipa se spremala da odradi nastup što bolje može. Pokušati ćemo pozivom da se glasa sa Hr kartica tko može i tko hvata signal, al šta god bilo da bilo osmjeh na lice.

Međutim unatoč svemu odradili smo bolje od očekivanog. Naravno uvijek može bolje, ali uz sve ovo ja sam prezadovoljna, a djeca posebno. Ova djeca su živjela za taj nastup unatoč svemu. Male curice živjele su i za šminkanje jer doma se još ne šminkaju, a znate da cure već od malih noga maštaju o šminki. Kada su prvi put ušle u prostorije za šminkanje žao mi je što ih nisam snimila. Vizažistima nije bilo jasno što su zapravo male curice ugledale. Toliko šminke, vizažista koji skaču oko njih, svjetla, ogledala itd. osjećale se kao kraljice.

VIŠE FOTOGRAFIJA NA: FB HCK Široki

Što se tiče komentara žirija nisu neočekivani bili ni loši ni dobri komentari. Nitko od njih nije kompetentan za dublju analizu cheerleading koreografije, mogu samo komentirati jeli se njima svidjelo ili ne, tako da se time nismo ni zamarali. Dogovor je da što god da bude osmjeh na lice i ponosno predstavimo sebe, klub, svoj rad, svoj grad.

Vjerujem da je ovo veliki uspjeh jer od toliko prijavljenih u prvih 60 ulaze cheerleadersice iz malenog Širokog Brijega. Ovakvu reklamu gradu odavno netko priuštio nije pred milijunskim gledateljstvom i to je nešto što treba svatko da cijeni. Supertalent nam je dao vjetar u leđa i sad i članovi koji su sudjelovali i ovi koji nisu još jače i bolje rade. I definitivno bih ponovila ovakvo nešto sa djecom unatoč silnom stresu i puno rada koji zahtjeva jedan ovakav projekt. A ono što me najviše dojmilo je da sad svatko u gradu zna za nas, vide što radimo i jako puno novih članova smo dobili. Cheerleading je zahtjevan sport, samo najjači opstaju, akrobacije koliko god izgledale kao kako laici kažu vratolomije to je nešto što se puno vježba i zatvorenih očiju više znam gdje leti ona iznad mene. Cheerleading razvija koncentraciju kod djece, pamćenje, pravilno držanje tijela, sportski način života zbog čega je i najmasovniji sport uz nogomet na svijetu.

Ovim putem se zahvaljujem roditeljima kako sudionika tako i članova koji nisu u ekipi za Super Talent na podršci cijelo ovo vrijeme. Zahvaljujem se Novoj Tv na pruženoj prilici i lijepom dočeku u Zagrebu te ljudima koji su nam pomogli oko puta u Zagreb na polufinale gradonačelniku Miri Kraljeviću, Leda. d.o.o te Stolariji Zovko. Zahvaljujem se jako velikom broju navijača iz cijele Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Njemačke, Austrije, daleke Australije,Kanade te Amerike na podršci. Došao je toliki broj poruka podrške da još nismo sve odgovorili”, – kazala nam je Nikolina na kraju predstavljanja svoga Grada širom svijeta.

SirokiBrijeg.info