Najstarija samostanska crkva u Bosni i Hercegovini nalazi se u mjestu Humac, predgrađu Ljubuškoga. U ovom franjevačkom samostanu svetog Ante Padovanskog na Humcu nalazi se i najstariji muzej u BiH koji je osnovan još 1884. godine. Franjevci su bili prvi u BiH koji su došli na ideju osnivanja institucije koja bi se bavila sakupljanjem, očuvanjem i prezentacijom, pokretne i nepokretne kulture povijesne baštine. Jedan od najzaslužnijih franjevaca i osnivača ove muzejske zbirke je nekadašnji gvardijan samostana na Humcu, fra Angjeo Nuić.
Na samom početku muzej je imao samo jednu prostoriju, u kojoj su bili izloženi prirodoslovni, numizmatički i arheološki eksponati. Zahvaljujući sakupljačkim aktivnostima brojnih franjevaca kao i donacijama civilnog stanovništva koje su dokumentirane u najstarijoj inventarnoj knjizi muzeja na Humcu koja se naziva “Spomenik”.
U ovoj knjizi može se pratiti razvoj zbirke, koja zahvaljujući povećanju fundusa ali i brojnim ratnim neprilikama, mijenja čak četiri izložbena prostora. Posljednji u nizu, tj. četvrti, osnovan je godine 2003., a uređivali su ga profesori Sveučilišta u Mostaru i Zadru sa odjela za arheologiju.
U obnovljenom muzeju izloženi su predmeti prikupljeni sa šireg prostora Hercegovine od starijeg kamenog doba (paleolitik) do naših dana. Izložena je i Humačka ploča koju datiramo u razdoblje 10.-12. st., a predstavlja najstariji očuvani spomenik pisan na hrvatskom jeziku (mješavinom glagoljice i starohrvatske ćirilice – bosančice) na području današnje Bosne i Hercegovine.
“Ljubuški kraj ima nedvojbeno pogodne mikroklimatološke, hidrografske i pedološke preduvjete za jedan stabilan i svestran razvoj društvenih zajednica tijekom različitih povijesnih razdoblja. O tome nam svjedoči i arheološki leksikon BiH koji je unatoč objavi prije gotovo tri desetljeća, još uvijek jedina relevantna kvantifikacija svih potencijala te vrste.” kazao je arheolog Mirko Rašić.
Okosnicu ovog kraja čini rijeka Trebižat koja je zapravo jedina prirodna komunikacija sa rijekom Neretvom i u konačnici sa Jadranskom obalom. Ljubuški kraj tako zahvaljujući svom položaju i povijesnim (ne)prilikama baštini ostatke brojnih prapovijesnih gradinskih naselja, rimskog vojnog logora, naselje isluženih veterana rimske vojske kao i srednjovjekovnu tvrđavu feudalnog vladara Herceg Stjepana Kosače. Odnosno, sudeći prema podatcima arheološkog leksikona, Ljubuški broji više od 150 nalazišta koji imaju kronološki okvir od ranog neolitika do kasnog srednjeg vijeka, drugim riječima u vremenskom rasponu od gotovo 7500 godina. Navedeni podatci su zasigurno doprinijeli značajnijem razvoju arheološke zbirke na Humcu, u čijem fundusu su izloženi uglavnom predmeti koji su u muzej pristigli kao donacije, odnosno predmeti sa arheoloških istraživanja na prostoru općine Ljubuški. Bogatom fundusu, valja dodati i kompleks lapidarija, odnosno prostora za izložbu kamenih spomenika u kojem se nalazi najveća zbirka rimskih nadgrobnih spomenika u BiH, koji su pripadali veteranima i vojnicima različitih legijskih i augzilijarnih postrojbi.
“Najbrojniji turisti koji posjećuju muzej na Humcu dolaze iz Hrvatske, Njemačke, Italije i Poljske. Očekivana posjećenost na godišnjoj razini je oko 5 000 turista, s obzirom na to da javno poduzeće “Parkovi” d.o.o Ljubuški upravljaju vodopadom Kravica, samim tim očekuje se i veća posjeće-nost.” izjavio je vodič muzeja Petar Jelavić.
Također, franjevački samostan svetog Ante Padovanskog na Humcu ima i bogatu zbirku oko 300 umjetnina stalno izloženih u galeriji pod nazivom “Majka”.
Gordala Ilić i Barbara Antolović / LJportal.com
