FOTO: Željko Miličević

Zaustavljanje tenkova u mjestu Polog između Mostara i Širokog Brijega u svibnju 1991. godine bio je jedan od najdramatičnijih događaja koji su prethodili ratu BiH i prekretnica u gledanju prema tzv. JNA u BiH, piše Večernji list BiH.

Cilj tadašnje JNA bio je rasporediti se u zapadnom dijelu BiH i prema Hrvatskoj, napose na pravcu prema Splitu, a tri dana, koliko su trajali pregovori o propuštanju vojne kolone s više od sto tenkova i kamiona, bila su dovoljna za dodatnu pripremu hrvatskih vojnih snaga za obranu od JNA.

U pregovorima koji su trajali nepuna tri dana sudjelovao je tadašnji načelnik općine Široki Brijeg Anđelko Mikulić, koji je pregovarao na barikadi s pukovnikom mostarskog garnizona JNA Milivojem Petkovićem, pa i tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović koji je vodio telefonske pregovore s najvećim dužnosnicima odnosno generalima JNA.

Osim Alije Izetbegovića, u tim pregovorima bili su Stjepan Kljujić, Mate Boban i Jure Pelivan. U povodu 27 godina od zaustavljanja tenkova na Pologu posjetili smo Matu Markića, čovjeka u čijoj su se kući u to vrijeme vodili uglavnom sudbonosni telefonski pregovori sa Sarajevom i Beogradom.

Same detalje pregovora Markić nam nije mogao mnogo reći jer tih dana nije smio biti u prostoriji gdje su se nalazili Alija Izetbegović, Mate Boban, Stjepan Kljujić i Jure Pelivan te Markićev telefon koji je bio priključen na specijal za pregovore.

Telefon priključen na specijal

– Znam da je moj telefon bio priključen na specijal u Sarajevo i da su tehničke osobe Aliju Izetbegovića spajale sa Sarajevom i Beogradom. Ja sam se nalazio u susjednoj prostoriji s vozačima i njihovom pratnjom te sam samo povremeno ulazio k njima odnijeti im piće i jelo jer su umorni došli s puta. Sjećam se da je na stolu bio domaći kruh i kajmak. Teško vam što mogu reći o detaljima pregovora jer skoro ništa nisam mogao čuti, a ono što je dolazilo do mene bilo je nepovezano. Samo se sjećam da je Alija Izetbegović bio strašno ljutit jer je isključivo htio razgovarati s generalom JNA Veljkom Kadijevićem, a oni su mu uvijek na vezu davali neke druge generale odnosno vojne osobe. Tada mi je se Alija Izetbegović svidio kao čovjek iz naroda koji je inzistirao i nije nimalo popuštao u svojim zahtjevima da dobije Kadijevića na telefon. a telefonski razgovori su trajali skoro četiri sata – prisjeća se Markić. Jedina osoba od tadašnjih visokopozicioniranih političara koja je spavala u njegovoj kući je Mate Boban, koji je oko tri sata poslije ponoći stigao iz Sarajeva u njegovu kuću.

– Pokojni Mate Boban, inače moj prijatelj, pošao je iz Sarajeva sa sjednice kući u Grude, ali zbog blokade ceste nije mogao dalje proći i odlučio je kod mene prespavati. Sjećam se da je pozvonio na vrata oko tri sata poslije ponoći, bio je sav mokar i drhtao od hladnoće jer je tu večer padala kiša. Skinuo je mokru odjeću sa sebe, ja sam mu dao svoju suhu i onako umoran zaspao je na kauču u dnevnom boravku. Sutradan kad je ustao, izašao je iz kuće te hodao gore-dolje pregovarajući s vojnim osobama. I on je razgovore obavljao s moga telefona, dok nije bio još specijal, jer su Alija i ostatak političara došli tek treći dan – kazuje nam Markić.

Dodaje kako su ta tri dana bila vrlo napeta. – Ljudi su bili vrlo nervozni, a taj posljednji, treći, dan zbog svega što se događalo ledio je krv u žilama – nastavlja Markić.

Treći dan je ledio krv u žilama

Ističe kako je treći dan bio zastrašujući kada su se cijevi tenkova podigle te su stavljeni redenici streljiva u strojnice jer je vojska dobila naredbu probiti barikadu.

– Ta scena je bila stvarno jeziva i sad se naježim 27 godina kasnije kada se toga sjetim jer se u zraku predosjećalo prolijevanje krvi. Dobro se sjećam, tada je pok. fra Mladen Hrkač rekao: “Gazite mene živog, samo ne pucajte po narodu”. Tada se u narodu osjećao neki duboki strah te je sve ukazivalo da će se nešto ružno dogoditi. Hvala Bogu, na kraju je sve dobro prošlo – kazuje nam Markić na kraju razgovora.

Danas hrvatski predstavnici u BiH pridaju veliku važnost zaustavljanju kolone s tenkovima JNA u mjestu Pologu, smatrajući da je taj događaj bio prekretnica i ubrzao pripreme od nastupajuće agresije na BiH i Hrvatsku – ta tri dana kada je skoro goloruk narod zapadne Hercegovine stao pred višekilometarsku kolonu tenkova.

Željko Miličević / Vecernji.ba