Ista privatna firma za DDD koja je radila dezinfekciju u nekim školama u ŽZH radila je i dezinfekciju u Mostarskoj bolnici u kojoj su preminule bebe .

Dezinfekcija je jako važna i nimalo jednostavna mjera. Kako u javnosti postoje razne kontroverze s tim u svezi, reći ćemo kako bi taj postupak trebao izgledati u praksi.

Ne treba puno pameti da se zaključi , jeli se poštivala potrebna procedura.

Da bi se efikasno provela dezinfekcija najprije treba utvrditi koje su bakterije zagadile površinu koja će se dezinficirati. To je važno zbog toga da znamo koje ćemo sredstvo upotrijebiti, jer ne djeluju sva sredstva isto na sve bakterije isto. Zato se najprije uzima bris sa površine i u laboratoriju utvrdi protiv kojih bakterija se borimo.

Potom se prema pronađenoj bakteriji odredi sredstvo za koje se zna da najbolje uništava tu bakteriju. Tek tada se provodi postupak tretiranja. Kad je postupak proveden sačeka se da prođe potrebno vrijeme djelovanja sredstva. Kad je prošlo vrijeme djelovanja sredstva odnosno vrijeme unutar kojeg je bakterija trebala biti uništena vrši se provjera jeli bakterija zbilja uništena. Provjera se vrši tako da se opet uzima bris sa površine koja je tretirana i u laboratoriju se provjeri. Ako se u laboratoriju utvrdi da bakterije nema znači postupak je uspio. Ukoliko se pokaže da bakterija ima potrebno je ponavljati postupak sve dotle dok se ne utvrdi uspješnost. Kad se tako odradi nema šanse da nam se na tretiranoj površini potkrade bakterija pa da je ne znam kako otporna i rezistentna.

Ne znam plivati ali mogu srediti potvrdu da znam

Ima jedan vic-tragikomedija u kojemu se radnja zbiva na brodu koji tone. Kapetan broda pita putnike „Znate li svi plivati, ima li netko da ne zna plivati?“ Jedan od prisutnih odgovori: “Ja ne znam plivati ali mogu srediti potvrdu da znam plivati.“ Ovaj pajdo iz vica vjerojatno misli da je snalažljiv, i vjerojatno to misli sve dok mu voda ne dođe do grla.

Kad je u pitanju provođenje DDD mjera , kažu da se zna desiti da se one u stvarnosti niti ne provedu kako treba nego samo „ko fole“ da se zadovolji forma. Nalijepi se naljepnica da je sve odrađeno, podjele novci i svatko svojoj kući.

Međutim ta naljepnica ne znači ništa, ukoliko postupkom nije ispoštivano sve što predviđaju pravilnici i programi za DDD. Jer tu ne smije biti mjesta ni najmanjim improvizacijama.

Ukratko

Da bi se moglo reći da je postupak DDD odrađen kako treba on mora biti verificiran i pod strogim nadzorom Zavoda za javno zdravstvo.

Privatna firma koja provodi DDD mora za svaki pojedinačni postupak dobiti suglasnost od Zavoda za javno zdravstvo. Da bi to dobili moraju najprije jasno i u pismenoj formi prezentirati Zavodu operativni plan i sve potrebne podatke, po kojima Zavod može procijeniti efikasnost planiranog postupka. Kad Zavod sve te podatke proanalizira, donosi zaključak jesu li stvari dobro postavljene. Ako nisu ne daje suglasnost. Ako jesu , daje suglasnost i određuje osobe koje će na licu mjesta nadzirati postupak.

Svaki drugi postupak provođenja DDD , u kojem je privatna tvrtka za DDD zaobišla nadzor Zavoda za javno zdravstvo HNŽ ili ŽZH, je neispravan, nezakonit i podliježe kaznenim mjerama.

Zbog složenosti, važnosti problema i interesa javnosti potrebno je da se o ovome svemu očituju nadležne službe u HNŽ i ŽZH.

Zajednica „Zdravlje naroda“