OTVORENO PISMO: Još jedan s Uzarića bori se za hrvatske interese!

Ponukan člancima vezanim za iseljavanjem iz Ljutog Doca i Hercegovine, slučajem “Soldo” u Širokog Brijegu i drugim negativnostima koje uvelike utječu na život običnog čovjeka a proizvod su nerada institucija, nebrige politike i nezakonitim radnjama pojedinaca u institucijama koje bi trebale stvarati pravnu sigurnost, iznijet ću vam svoj “slučaj” u kojem se vidim žrtvom svega naprijed navedenog.

Sa betonarom “Paškić” d.o.o. Uzarići imao sam poslovni angažman i usmeno dogovorenu kompezaciju. Nakon što sam predao stvari kompezacije vlasniku poduzeća i nakon što sam od istog uzeo beton za izgradnju obiteljske kuće, vlasnik poduzeća mi je poštom poslao račun za isporučeni beton uz prijetnju podizanja Tužbe.

Kako sam isporučeni beton platio unaprijed dogovorenom kompezacijom nekoliko mjeseci ranije, nazvao sam vlasnika telefonom i rekao mu da sam dobio račun, isti mi je rekao da odbija kompezaciju i traži da platim novcem.

Pokrenuta je Tužba a u postupku vlasnik poduzeća “Paškić” d.o.o. je priznao da je preuzeo predmete dogovorene kompezacije ali da iste poslije odbija i traži novac. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev ne obazirući se na to što je bila kompezacija i što predmet iste nikada mi nisu vraćeni a dokazi za odluku suda su bili Otpremnica prema fizičkoj osobi i Račun koji je ispostavljen naknadno.

Sud nije vodio računa o zakonitosti i validnosti Otpremnice prema fizičkoj osobi kao dokazu niti o poreznim prekršajima koje čini poduzeće “Paškić” d.o.o. sačinjavajući takvu dokumentaciju i na takav način. Nakon izvršenosti Presude, naplata je vršena prinudnim putem iz plaće koju imam.

jčs3112016 1

Nakon svega navedenog, isti je širio glasine o meni kao prevarantu i lopovu te preko svojih Uzarićkih “veza” u poduzeću “Aluminij” d.d., gdje radim, nastavio šikaniranje uz prijetnju da će me izbaciti sa posla, tražeći da mu novac isplatim što prije.

Jedne prilike, nakon radnog vremena, brat vlasnika poduzeća sačekao me ispred kapije poduzeća sa NN osobom koja ujedno radi kao izbacivač po mostarski diskačima, kojom prilikom sam dobio psovke i prijetnje pred svim radnicima koji su izlazili sa smjene preko kapije. Događaj sam prijavio u PU Mostar a kasnije sam saznao da o istom ne postoji nikakva službena zabilješka niti se vodi ikakav Postupak od strane policije.

Dug se uredno otplaćivao i neko vrijeme nisam imao “probleme” a onda jednu večer oko 20 sati pred kuću mi stiže policija i ne pokazujući mi ikakav Nalog ili kazujući mi razloge, privodi me u PU Široki Brijeg. Kući ostaje žena sa dvoje djece i u devetom mjesecu trudnoće a mene se optuži da sam vlasniku poduzeća “Paškić” d.o.o. Uzarići ubacio bombu u auto dok je prolazi kroz Ljuti Dolac. Ostajem u pritvoru dok policija pretresa moju obiteljsku kuću a Tužitelj (nekim slučajem iz Uzarića) traži produljenje pritvora ali uz pomoć odvjetnika. Sud me pušta iz pritvora treći dan je nikakvog dokaza do tada, a ni kasnije u kaznenom postupku nije nađeno nikakvih dokaza osim izjave Vencela Kosira – Paškića.

Kada sam pušten iz pritvora, odlučim zadužiti se u banci i vratiti ostatak duga. Nakon što je banka uplatila moj dug i što sam uplatnice odnio u Sud, provokacija se nastavlja daljnjim odbijanjem od moje plaće kao da dug nije plaće.

Inicijativom i traženjem kolega iz računovodstva mog poduzeća, prekidase odbijanje od moje plaće nakon što su odbijene dvije rate preko potrebnog iznosa. Nakon nekoliko poziva od strane PU Široki Brijeg i Tužitelja za mojim dolaskom u policiju radi provođenje dokaznog postupka, u kaznenom postupku sam oslobođen zbog nedostatka dokaza a poduzeće “Paškić” d.o.o. odbija da mi vrati novac koji mi je odbijen od plaće nakon što sam platio kompletan dug nastao na prednje opisan način.

Zbog ovakvog načina rada institucija u Širokom Brijegu i moći pojedinaca, pravna sigurnost postala je misaona imenica a odlazak iz ovakve sredine opcija koja jedina zamjenjuje samopomoć ili samoorganiziranje običnih ljudi u zaštitu od moćnika, njihovih ljubimaca a i pojedinaca instaliranih u institucije koje im daju moć. Zato neka ne čudi odlazak cijelih obitelji iz ove sredine u potrazi za sigurnošću ili skupovi kojima se daje podrška pojedincima i obiteljima ojađenim moći i (ne)radom institucija.

Jozo Čović – Stanić