„Otvorite vrata milosrđu“ bilo je geslo zajedničkog susreta framaša s područja općine Grude, koji je održan u subotu 8. listopada 2016. godine u Ružićima.
Zajednički susret framaša „SFOG“ s područja Općine održan je već treći put, a sudjelovalo je oko 150 mladih iz Drinovaca, Gorice-Sovića, Tihaljine i Ružića. Ovom susretu svojim dolaskom uveličalo je i nekoliko članova područnog vijeća Frame Hercegovine, zajedno s područnim duhovnim asistentom fra Antoniom Šakotom.
Program je službeno započeo sa svečanom sv. Misom u crkvi sv. Ivana Krstitelja, koju je predvodio područni duhovni asistent Frame i OFS-a Hercegovine, fra Antonio Šakota.
U svojoj propovijedi kraticu ovog zajedničkog susreta „SFOG“ protumačio je kroz franjevački put, kroz Bibliju. Slovo „S“ odnosi se na sinove, na Božje sinove. Mi smo Božja djeca, imamo Oca na nebesima i jako je važan odnos djece prema Ocu. Njegove misli su daleko iznad naših, i ako i ne dobijemo ono što smo očekivali, ne znači da je On odustao od nas, nego nas jednostavno usmjerava prema ciljevima koji nam kroz naše padove često izgledaju kao gubitci, ali On zna što je najbolje za nas i nema bolje plovidbe od ove: „Ući u brod u kojem je On kapetan“. „F“ kao Franjo, Frama. Po njegovom primjeru slijedimo Isusa. On je naš svetac čijim životom živimo. Franjo je bio manji jer je Bog u najmanjima prisutan s visine. S visine se ništa ne prepoznaje, ali kada budeš niži onda bolje vidiš. Dalje, na slovo „O“ – obećanje koje dajemo jednom godišnje kao framaši ili kao članovi OFS-a. To obećanje dajemo Bogu da ćemo živjeti, ne za bratstvo, nego za Boga. I na kraju, „G“ – Gospa. Ona je naš uzor, naša Majka. Gospu je Bog kušao cijeli život, a ona nije pala na kušnjama i fizički je čuvala Božju riječ (Isusa) devet mjeseci prije rođenja i još 30 godina do njegove smrti. Ona je najsavršenije čuvala Božju riječ.
Misno slavlje svojim pjevanjem uljepšali su članovi glazbenih sekcija Frama iz sve četiri Frame.
Program se dalje odvijao jednim predivnim svjedočanstvom, mlade i jako vedre osobe, Martine Stanić.
Martina je od rođenja slijepa. Jedina je slijepa studentica novinarstva na Sveučilištu u Mostaru. Unatoč svojoj sljepoći živi kao i ostali mladi. U životu nikad se nije predala, neprestano se borila, i uz puno truda postigla je to što danas ona jest. U Framu Mostar upisala se prošle godine, a framaši su je radosno širokih ruku prihvatili, na što je ona bila iznenađena. Ne znajući što je zapravo Frama, naučila je kroz mostarske framaše. U njenom životu podrška su joj roditelji, a zatim prijatelji. Najviše snage nalazi u molitvi, duhovnim meditacijama i seminarima, te uživa u životnim radostima.
Nakon njezinog svjedočanstvo, nekolicina framaša imala je pitanja upućena Martini, a jedno od njih bilo je kako uči, na što je odgovorila kako joj digitalno povećalo omogućuje učenje, a uči pomoću govornog programa.
Njezino svjedočanstvo pomaže da se izdignemo iz naše svakodnevnice i progledamo drugačijim očima, očima srca, te da shvatimo da uistinu nije najbitnije ono što vidimo. Bitan je pogled koji dolazi iz dubine duše.
Iako cijeli život živi u mraku ispred sebe vidi svijetlu budućnost i često vidi mnogo više i dalje od onih koji su slijepi pored zdravih očiju.
Za kraj, prisutnim framašima poručila ja kako u životu ništa nije nemoguće, da uz Boga sve postaje moguće.
U radu po grupama framaši su obrađivali razne teme o duhovnosti, svecima, kao i položaju framaša u današnjem vremenu.
Članovi dramske sekcije navedenih Frama prikazali su scenarij „Bog je pravi put“. Materijalne stvari trebali bi odbaciti, jer smo je Bog naš pravi put. Kroz zanimljivu predstavu pojavili su se razni likovi, narkomani, alkoholičari i framaši. Bile su i dvije sestre, jedna je samo gledala što će obući, dok je druga molila i pokušavala joj objasnit kako joj je Bog pravi put, a ne njezina garderoba.
Uistinu, jedna zanimljiva predstava, koja je na kraju izmamila ogroman pljesak i oduševljene svih prisutnih framaša.
Zabavno-rekreativni dio bila je prilika da se framaši kroz smijeh, druženje i veselje zabave na framaški način. Okušali su se u nekoliko igara, a kroz pjesmu i ples, kao i kviz „pet na pet“ zabavljali jedni druge do popodnevnih sati.
Susret je počeo molitvom, i završio je s molitvom, s klanjanjem koje je predvodio fra Tomislav Jelić. Postati svjestan Isusove prisutnosti u bijeloj hostiji. Naš je razum ograničen i teško je shvatiti neke stvari, ali zato otvoreno srce nadilazi svaku razumsku spoznaju i samo se srcem može dohvatiti ono razumom nedohvatljivo. A što će srcu pomoći da se vine u visine nego pjesma u kojoj se slavi On, Onaj u komu su sve dubine i sve visine. To je bio vrhunac ovog trećeg zajedničkog susreta.
Nakon toga framaši su se pozdravili jedni s drugima i uputili svojim domovima.
Ovogodišnji, treći zajednički susret Frama urodio je mnogim divnim plodovima. Sreće, smijeha, razgovora, igranja nije nedostajalo, a u duhu franjevaštva sve je dobilo svoj pravi smisao.
Nekoliko članova iz svake Frame bilo je organizator ovog susreta, a od duhovnih asistenata bili su prisutni fra Josip Mioč, fra Branimir Musa i fra Tomislav Jelić.
