Kandidatura Boriše Falatara za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda bilo je iznenađenje za bosanskohercegovačku javnost. Na mnogo pitanja u vezi s njegovom kandidaturom nije bilo odgovora, kao što nema ni danas: tko je, odakle je i kako se uopće našao u središtu političke igre u Bosni i Hercegovini i vjerojatno najvažnije, kako se financira njegova kampanja?
Ono što je manje poznato, međutim, jeste da se Falatar u BiH i Sarajevu pojavio nekoliko mjeseci prije nego što je Naša stranka ozvaničila njegovu kandidaturu i doslovno tražio stranku koja će ga kandidirati.
Najvažniju ulogu u njegovoj kandidaturi odigrao je Ivan Barbalić, bivši ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama, a potom u Moskvi, odakle se i vratio u domovinu. Barbalić je, nezadovoljan imenovanjem u Moskvu, nakon što je potpuno nezasluženo i bez ikakvih referenci dobio posao predstavljanja BiH u UN-u, i to u periodu kada je naša zemlja bila nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a odlučio da se sveti svom bivšem šefu Željku Komšiću.
Čini se da je Barbalić, koji je danas jedan od ključnih ljudi u kampanji Naše stranke, tijekom mandata u Moskvi kompromitiran – Očevici s kojima smo razgovarali tvrde da je vrijeme provodio u okruženju koje je bilo nastrojeno izrazito antiukrajinski, što u najmanju ruku indicira neprimjerenu bliskost službenom Kremlju.
Falatar je u tom smislu poslužio kao kamen kojim su ubijene dvije muhe: Barbalić je zadovoljio svoju želju da se osveti Komšiću, dok su Barbalićevi prijatelji u Moskvi u njegovoj kandidaturi dobili figuru čiji je cilj da se potpomogne Dragan Čović, koji je s Miloradom Dodikom jedan od dva glavna ruska klijenta ne samo u BiH, nego i u regiji.
O ruskom interesu za izbore u Bosni i Hercegovini i izbor Čovića u Predsjedništvo BiH svjedoči i Čovićev sastanak s Nikolajem Patruševim, bivšim šefom ruske službe sigurnosti FSB i jednim od vodećih ljudi Vladimira Putina za Balkan.
Falatarova kandidatura u tom smislu je dio šireg ruskog plana za izazivanje nestabilnosti u BiH i regiji nakon izbora putem Čovića i Dodika. Falataru je, naime, namijenjeno da odigra ulogu koju je na izborima 2014. odigrao Martin Raguža, uzimajući od probosanskih kandidata u Sarajevu – gdje Čović ne može ni sanjati o glasovima – nekoliko desetina tisuća glasova i tako vrata Predsjedništva BiH odškrine Čoviću. To što će time otvoriti i vrata pakla kojim Čović otvoreno prijeti u vidu „Plana B“ njemu nije bitno – Falatar je već najavio da će kad izgubi izbore natrag u Francusku odakle je i došao.
