Samo teško ozlijeđen i bolestan čovjek koji dospije u liječničke ruke shvati koliko vrijede ti plemeniti ljudi, a do tada misli kako je to posao kao i svaki drugi. Nije!

Nakon 42 dana od teške tragedije koja se dogodila mojoj obitelji, prikupila sam snage napisati zahvalu, jedno VELIKO HVALA mnogim dobrim, znanim i neznanim ljudima, koji su nam u teškim i bolnim trenucima priskočili u pomoć.

Imena, a mnogima ih i ne znam, neću spominjati, jer bih sigurno nekoga zaboravila.

Te, za moju obitelj i mene tragične nedjelje, 26. studenog, 2017. godine, oko 13 sati, na putu Posušje-Grude, dogodila se teška prometna nesreća u kojoj je moj otac Marko Batarilo – Brko smrtno stradao, a od nas tri u vozili dvije smo teže ozlijeđene i jedna je dobila lakše tjelesne povrede.

Nakon intervencije grudskih vatrogasaca prebačeni smo vozilima Hitne pomoći Domova zdravlja Posušja i Gruda u Sveučilišnu kliničku bolnicu Mostar. Velika zahvala djelatnicima policije Gruda i Posušja, vatrogascima i djelatnicima hitne pomoći koji su nam prvi pritekli u pomoć.

Iako s povredama, ja sam cijelo vrijeme bila svjesna svega što se dogodilo i događa, pa znam s kojim su znanjem, umijećem, brigom i hitnošću liječnici i cijelo medicinsko osoblje brinuli o nama: hitne operacije, potrebne doze krvi, ljudske riječi utjehe i ohrabrenja, a sve to od do tada nama nepoznatih ljudi. Koji veliki i plemeniti ljudi su liječnici u ovoj bolnici, te cijelo medicinsko osoblje, to se riječima ne može opisati, to je veliko osjećanje zahvale Bogu da je stvorio te ljude kojima pomagati ljudima u nevolji nije samo posao, nego mnogo više od toga, poziv je to i nesebičnost, plemenitost i ljubav tih ljudi prema potrebitima njihove i stručne i ljudske pomoći, a mi smo bile prepuštene Božjoj volji i pomoći dobrih ljudi u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru.

Hvala liječnicima i cijelom medicinskom osoblju Sveučilišne bolnice Mostar, posebice odjelima intenzivne i traumatologije.

Hvala i duvanjskim liječnicima i medicinskom osoblju koji su nam bili i jesu na usluzi.

Za Božić smo majka i ja stigle kuću u naš Mrkodol, kući koja je pusta i pretužna bez našega voljenog supruga i oca, ali spoznaja kako ima mnogo dobrih ljudi, rodbine i prijatelja, bila nam je i jest utjeha.

Hvala svim ljudima, a kažu da ih je bilo jako mnogo, koji su na posljednje počivalište ispratili našega dragog supruga i oca, hvala našim svećenicima koji uputiše dirljive riječi na oproštaju, hvala našoj velikoj obitelji, rodbini, susjedima i prijateljima, koji su nas svakodnevno posjećivali u Mostaru, koji su i sada stalno uz nas.

Velika hvala svima koji su nam pomogli vratiti se u život, hvala svima koji i dalje danonoćno bdiju uz nas, nema velike riječi za veličinu njihove ljubavi i naše zahvale.

Svim dragim, dobrim i plemenitim ljudima, a mnogo ih je, želimo da ih dragi Bog nagradi za njihova dobra djela, jer mi mali, smrtni ljudi, nemamo tako veliku zahvalu i nagradu, osim VELIKA HVALA!

U ime obitelji Batarilo, Anita-Ana, Mrkodol, Tomislavgrad

8. siječnja, 2018. godine

Tomislavnews.com