“Nije to naš rat“

Jučer se u Sarajevu izvanredno sastala Komisija za sigurnost zastupničkog doma Parlamenta FBiH na čijem je čelu Predsjednik Damir Mašić (SDP), kako bi razmotrili najavu formiranja rezervnog sastava policije RS, koja je kako kažu uznemirila građane FBiH. Osim Mašića na toj sjednici su bili Aljoša Čampara Ministar FMUP-a,zamjenik direktora Federalne uprave policije Ensad Korman,predstavnici OHR-a, OSCE-a, Ambasade SDA u BiH, i delegacije EU u BiH.

Najava formiranja rezervnog sastava policije RS uzburkala je duhove među političkim predstavnicima muslimansko-bošnjačkog naroda u većem BiH entitetu, dok se takva uznemirenost uopće ne osjeća među političkim predstavnicima hrvatskog naroda u FBiH, barem se još nitko od njih nije javno oglasio. No, ono što je najintrigantnije od svega je što ta komisija zastupničkog doma Parlamenta FBiH nastupa u ime i za račun entiteta FBiH i svi članovi te komisije su uglavnom Muslimani-Bošnjaci, dok se Hrvati ne spominju.

Po svom starom uhodanom običaju predstavnici muslimansko-bošnjačkog naroda u BiH pa i FBiH počev od Bakira Izebegovića, Denisa Zvizdića, Željka Komšića, Damira Mašića, Nermina Nikšića, Aljoše Čampare, te bilo kojeg drugog političkog predstavnika muslimansko-bošnjačkog naroda u BiH ili FBiH svejedno uvijek nastupaju u ime i za račun BiH ili FBiH a da pri tome uopće nisu zatražili a ni dobili suglasnost političkih predstavnika druga dva naroda u BiH ili jednog u FBiH a on je hrvatski narod.

Kada takvi politički predstavnici nastupaju uvijek i iznova uzurpiraju pravo predstavljanja BiH i FBiH kao svoje ćaćevine kada to njima odgovara bez obzira sviđalo se to predstavnicima druga dva naroda. U ovom slučaju politički predstavnici muslimanko-bošnjačkog naroda u BiH unose uznemirenost među građane svog naroda najavom formiranja rezervnog sastava policije RS, dok se političkim predstavnicima hrvatskog naroda u BiH i FBiH živo fućka za to formiranje. Živo se to fućka i piscu ovih redaka jer srpski narod u BiH koji je dobio svoju RS blagoslovom međunarodne zajednice potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma, premda ta tvorevina utemeljena na zločinu i nikada nije trebala postojati. Sada je RS činjenica i de iure i de facto i potpuno je legalno pravo tog naroda formirati rezervni sastav policije u tom entitetu jer je to njihova što oni kažu „lična stvar“. Osim toga nadležnost formiranja sastava policijskih snaga je određena Zakonima i pravilnicima entiteta, odnosno zakonima i pravilnicima o ustrojstvu policijskih službenika u njihovim županijama pa je stoga bespredmetno raspravljati da li RS povećava ili smanjuje broj pripadnika policije.

Ali ono što iritira su zaključci te tzv “komisije za sigurnost Zastupničkog doma Parlamenta FBiH“ koja djeluje praktično jednonacionalno (muslimanski) i koja donosi određene zaključke kojim uvjetuje Vladi FBiH, federalnom ministarstvu unutarnjih Poslova, te županijama razmatranje mogućnosti adekvatnog odgovora oko povećanja broja rezervnog i aktivnog sastava policijskih službenika u FBiH ukoliko Srbi iz RS nastave politiku uznemiravanja građana FBiH s najavom povećanja broja pripadnika rezervnog sastava policije. Članovi te tzv “komisije za sigurnost Zastupničkog doma Parlamenta FBiH“ sve dižu na višu razinu te o tome izvještavaju predstavnike međunarodnih organizacija u BiH: OHR, OSCE, Ambasadu SAD u BiH, predstavnike EU u BiH, a da se pri tome nitko od službenih predstavnika hrvatskog naroda u BiH ili FBiH o svemu tome nije oglasio što nedvojbeno pokazuje i dokazuje kako predstavnici muslimansko-bošnjačkog naroda uzurpiraju BiH i FBiH kao svoje isključivo vlasništvo što je veći kriminal da ne može biti veći, a uz to ih tetoše i poneki predstavnici međunarodne zajednice u BiH koji su u tu kvazi-bananu državu došli kako bi jamčili mir i sigurnost svih građana te države. I odista ga oni jamče dozvoljavajući političkim predstavnicima jednog naroda uzurpiranje svih ovlasti te države bez obzira na izbornu volju druga dva naroda.

Da se odmah razumijemo. Početkom Domovinskog rata u BiH velikosrpsku agresiju na državu BiH je pokrenuo projekt velikosrpske politike na čijem je čelu bio njihov vođa Slobodan Milošević uz pomoć JNA, domaćih i uvoznih četnika u BiH. Njima se prvi odupro hrvatski narod jer je oduvijek znao braniti svoja vjekovna ognjišta. Napadom na hrvatsku općinu Ravno kod Trebinja službeno je počela agresija na državu BiH (18.09.1991 godine). Ostala je također upamćena izjava tadašnjeg Predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića kako to nije njihov rat dok su Hrvati prolijevali krv u obrani svojih ognjišta a direktno i države BiH. Kada se velikosrpska agresija proširila i na područja na kojima su živjeli Muslimani za dosta njih je bilo kasno shvatiti kako je taj rat i njihov rat. Kasnije 1993 godine su zaratili Hrvati i Muslimani s mnogo više žrtava s obje strane, a važno je napomenuti kako se rat između Muslimana i Hrvata odvijao uglavnom i to (na 95% područja) koja su po svim međunarodnim sporazumima i ugovorima pripadali hrvatskom narodu.

Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma stvorena su dva entiteta (RS i FBiH) i svaki entitet je formirao svoje policijske snage,no županije su imale nadležnost u formiranju policijskih snaga. Onoliko koliko im je potrebito te županije su i zapošljavale svojih službenika. Najava formiranja rezervnog sastava policije u RS je unijela nemir među političke predstavnike muslimansko-bošnjačkog naroda u FBiH i oni taj nemir dalje unose među svoj narod, no među hrvatski zasigurno ne, jer hrvatski narod ima svoje policijske službenike i ukoliko im bude potrebito svaki Hrvat će biti policijski službenik. Aktivni ili rezervni svejedno jer se hrvatski narod povijesno gledano znao nositi sa svim okupatorima pa bili oni Turci, Srbi, Muslimani, ili netko treći. Stoga tolikoj uznemirenosti političkih predstavnika muslimansko-bošnjačkog naroda u FBiH zbog najave RS o formiranju rezervnog sastava policije u RS ne treba uopće pridavati pozornost, jer je hrvatski narod već spreman na sve eventualnosti pa dolazile one od srpskog ili muslimanskog naroda u BiH jer su i jedni i drugi vjekovno željeli oteti Hrvatima njihovo.

Ovdje bi se po uzoru na rahmetli Aliju Izetbegovića dala primijeniti ona njegova: “Nije to naš rat“, no poradi svih žrtava koje su pale od strane velikosrpskih osvajača u Domovinskom ratu u BiH na strani muslimansko-bošnjačkog i hrvatskog naroda u BiH to nećemo izreći. Ostati ćemo tek budni i spremni u svakom slučaju na svaki šum pa taman on dolazio iz RS ili FBiH. A da nam netko uvjetuje što moramo ili trebamo činiti bez nas: Ma hajte molim vas!

Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info