Nezaposleni se brinu za prošlost, a zaposleni za sadašnjost i budućnost

Glavna razlika između zaposlenih i nezaposlenih ljudi je u vremenu koje im je na raspolaganju za virtualno komentiranje i prepucavanje događaja, priopćenja i odluka.

I dok zaposleni ljudi ustanu ujutro u sedam, doručkuju i popiju kavu te se upute prema svom radnom mjestu, nezaposlena osoba će ležerno odspavati do deset ili jedanaest, doručkovati kada je vrijeme ručka i dobar dio dana provesti kreirajući lažne profile kako bi se virtualno obračunala sa svojim neistomišljenicima.

Zaposleni ljudi nemaju vremena svoj realni život podrediti vritualnom jer je nedovoljno vremena i u ovom stvarnom životu da bi stigao odraditi posao, prošetati sa ženom i odvesti dijete na trening. Zaposlena osoba pokušava maksimizirati svoje vrijeme i eliminirati prepucavanja na internet ratištu koja ne vode ničemu, jer budimo realni, kada je to netko uspio nekom drugom dokazati da su njegovi srušili Stari most, ako ovaj drugi uporno misli drugačije.

Treba imati i određenu dozu razumijevanja prema nezaposlenima. Sustav im je obezvrijedio stečena znanja i diplome, stranački pripadnici popunili svaku praznu stolicu (iako svaka nema odgovarajući radni stol), a oni su izvisili – bijesni na sebe i sve oko sebe.

I dok je većini, zbog ideoloških uvjerenja, uvijek kriva ona druga strana, stvorila se i jedna nova generacija koja oštro osuđuje uhljebljivanje na političkoj i rodbinskoj osnovi, ali samo zato što toj istoj generaciji nitko na toj istoj političkoj ili rodbinskoj osnovi nije pogodovao za radno mjesto.

I onda dobijemo cyber ratnika od kojeg žive internet portali koji ne mare za jezik i izričaj populacije koja ratuje na njihovom teritoriju već plodove vječitih nacionalnih srazova ubiru u vidu klikova i dodatnih sponzora, a ulje na vatru poliju s nekim novim ekskluzivnim provokacijskim naslovima.

Nezaposlenost i vječiti cyber ratovi s onim drugima doveli su do toga da ideologija postaje temelj našeg bivstva i temelj našeg opstanka. Dovelo je upravo do onoga što žele sve stranačke mašinerije, bilo da se one bore za hrvatska, bošnjačka ili srpska prava. Dovelo je do toga da zaboravite da ste nezaposleni iako ste se pet-šest godina mučili da steknete određena znanja. Dovelo je do toga da vaš bivši prijatelj oštri olovke u državnom poduzeću koje se bavi energetikom, a od škole ima političku akademiju, recimo HDZ-a ili SDA. Dobro, ako ćemo biti realni, vjerojatno je i oštrenje olovke dovoljan izazov za takvu razinu znanja.

Kad bi se ovi koji imaju malo više vremena i ovi kojima je upitna životna egzistencija malo više pozabavili ekonomskim i gospodarskim problemima koje im je stvorio politički sustav, a malo manje ideološkim koje im je uvalio taj isti politički sustav, onda bi dobili kritičnu masu koja može nešto promijeniti.

Jer, puno je lakše komentirati ideološke probleme i rješavati iste kad dođete kući i znate da ste taj mjesec zaradili 1000-1500KM, nego kad ste bez ičega.

Hajde, onda prvo osiguraj sebe za sadašnjost i budućnost pa će puno lakše biti rješavati prošlost. Jer ovi koji ti nameću probleme prošlosti to rade iz razloga jer nemaju rješenja za sadašnjost i budućnost.

Herzegovina.in