NEOPISIV OSJEĆAJ: Kad sam za sebe zatražiš “Medalju otpora”, a znaš da si se najviše opirao otporu!

Nakon što je prije izvjesnog vremena, portal žurnal.info objavio sramotni popis bošnjačkih samoprozvanih “Organizatora otpora”, na kojem su se našla imena ratnih profitera, osuđenika za ratne zločine i ostale kriminalne radnje, političara,…, svjetlo dana je ugledao i prvi dio popisa hrvatskih “otporaša”.

Na prvi pogled razvidno je, barem kada je prvi dio Hrvata koji su, tobože, organizirali obranu hrvatskih prostora u BiH, da se radi o čistoj manipulaciji, kriminalu i izrugivanju žrtve istinskih domoljuba koji su prvi ustali protiv velikosrpske agresije, potpomognute s postrojbama JNA.

Portal Dnevno.ba postavlja nekoliko najbitnijih pitanja toj partijskoj družini, koja je (ponavljamo, tajno), napravila popis pripadnika HVO-a koji bi trebali dobiti famozne “Medalje otpora”.

  1. Tko je partijskoj družini dao za pravo da tuđe zasluge pripisuju sebi i svojim bliskim krugovima?
  2. Otkud im pravo, kada već imaju namjeru dijeliti te medalje, da pristanu na omjer 2.3:1 u korist bošnjačke strane?
  3. Znaju li Lugonja i družina, da do 08.04.1992. godine na prostorima u kojima su, tada muslimani, činili većinu, nije bilo ama baš nikakvih sukoba pa bi sukladno tome, omjer famoznih odličja trebao biti najmanje 10:1 u korist Hrvata?
  4. Do ubojstva srpskog svata u Sarajevu, kojega službeno Sarajevo smatra početkom rata, u kojem je mjestu u BiH itko od nehrvata organizirao bilo kakav vid obrane i priprema za, tada je već bilo jasno, nadolazeći rat?
  5. Otkud na prvom listu popisa Hrvata koji trebaju dobiti odličje, tadašnji djelatnik SDB Centar Mostar, Branko Kvesić?
  6. Ne propisuje li “tajna” Uredba koju imamo, da tu medaljicu, može dobiti osoba koja je u periodu od 18.09.1991. – 08.04.1992.godine organizirala obranu, a i nakon toga je uvjet da je osoba provela u ratu najmanje 2 godine?
  7. Zašto nije vođena nikakva javna rasprava u svim općinama, da se taj “posao” provede javno i transparentno?
  8. Zašto, i u čijem interesu je sve rađeno tajno, pod “zapovijedanjem” notornog Milenka Lugonje, koji se obogatio prodavajući CT nalaze za 200 KM po svakom nalazu?
  9. Tko su predsjednici te nadri-udruge, taksativno po općinama sa hrvatskom većinom, i tko ih je birao?
  10. Kada se već radio taj sramotni popis, zašto se predlaže osobe koje su već odlikovani iz RH i u BiH na temelju toga imaju primanja veća od 1600 KM, a ne istinske domoljube koji nemaju za kruha?
  11. Kojom magijom su vođeni drugovi, kada su na isti popis uvrstili “akademika” Dragana Čovića, koji je U uredbom propisanom periodu bio na čelu jugoslavenske “Vazduhoplovne industrije SOKO Mostar? Valjda bi “akademik” za taj period (a i danas), trebao biti uručen “Orden Knjaza Miloša” za doprinos u razaranju Hrvatske i BiH?

Pitanja je puno a i odgovori su jasni. Od nekih 200 Hrvata koji se, po pisanju medija, nalaze na popisu, zasigurno ima max. 10% onih koji su prvi stali u obranu BiH. Svi ostali bili su uredno raspoređeni na udbaško-partijsko-JNA “zadacima”.

Kolovođe ove lakrdije treba biti sram, a slobodno i potpuno argumentirano ih se može nazvati izdajnicima vlastitog naroda.

Prenosimo prvi dio popisa “najzaslužnijih Hrvata”. Po njihovim interesno-privatnim kriterijima.

Popis “najzaslužnijih” Hrvata 1. dio:

Karlo Lovrić / Dnevno.ba